Sandra Lončarić utjelovila je lik Dore Pejačević, a Ana Šostar zasvirala na klaviru njezina djela
Vrhunsko je glazbeno-scensko djelo ‘’Ja se zovem Dora’’, autora Mladena Raukara, izvedeno u Dvorcu Pejačević
Našice su ponovno vidjele svoju najznamenitiju sugrađanku, svoju omiljenu Doru Pejačević. Pojavila se ponovno u svom dvorcu, originalna, jedinstvena i neponovljiva, a ''oživile'' su je one koje ju najbolje osjećaju: glumica Sandra Lončarić maestralno utjelovivši njezin lik te mlada pijanistica Ana Šostar svirajući njezine note na klaviru.
U novom ruhu
Naime, u višenamjenskoj dvorani Dvorca Pejačević odigrano je vrhunsko glazbeno-scensko djelo pod nazivom ''Ja se zovem Dora'', autora Mladena Raukara, koje je premijerno u novom ruhu odigrano u Dorinim Našicama zahvaljujući Ani Šostar. Pripovjedačica je bila Čarna Kršul, a vrhunske su izvedbe pružile mezzosopranistica Emilia Rukavina te violinistica Noami Konforta. Ana Šostar naglasila je kako je ovo djelo premijerno izvedeno 1985. godine u povodu stote obljetnice Dorine smrti, a njezina je želja bila ponovno isto pripremiti i izvesti u Našicama.
- Zatražili smo i dobili scenarij i autorska prava od obitelji autora Mladena Raukara, pripremili cijelu priču i jako mi je drago da smo ovo izveli u Našicama i prikazali Našičanima drugu stranu Dore Pejačević jer izveli smo njezina kasnija djela i čitali njezina intimnija pisma te na taj ju način prikazali u drukčijem svjetlu nego obično – rekla je Šostar te naglasila kako vidi mnoge poveznice između sebe i Dore.
- Dora je jedan od razloga što ja danas sviram klavir, ona je rođena u Budimpešti i živjela u Našicama, a ja sam rođena u Našicama i živim u Budimpešti, i baš se osjećam blisko s njom, njezinim dijelima i stvaralaštvom. Ova priča ide dalje, nadam se i vjerujem kako ćemo je predstaviti i u nekim drugim gradovima jer Dora to zaslužuje – rekla je Šostar te zahvalila publici na velikom odazivu uz zaključak kao je presretna što su Našičani prepoznali i osjetili Doru kroz ovu priču.
Sandra Lončarić, koja je odrasla u Našicama, s velikim srcem je prihvatila ovu za nju, kako je rekla, ponosnu i časnu ulogu.
- Dora je vječna inspiracija svakom u Našicama, pa tako naravno i meni. Iako je nažalost imala kratak život, on je bio vrlo intenzivan i zanimljivi i mi kroz ovaj performans otkrivamo puno o njoj, čak i neke stvari koje još možda nitko i ne zna. Dora mi je uvijek u srcu i jako sam sretna što mi je karijera donijela prigodu da utjelovim njen lik – rekla je Sandra te zahvalila Ani Šostar na vrhunskoj suradnji i pozivu da bude dio ove priče.
- Ana je sjajna pijanistica i zaista mi je jako drago da surađujemo baš na ovoj priči o Dori, koja je simbol Našica, nas dvije Našičanke za najpoznatiju Našičanku, nema boljeg osjećaja i jedva čekam da idemo dalje, u druge gradove te nosimo Doru i njezinu priču kroz Hrvatsku – rekla je Sandra.
Ovaj sjajan događaj financiran je projektom i sredstvima Grada Našica, a nazočio mu je i gradonačelnik Krešimir Kašuba, ponosan i sretan što grad ima ovakve dvije umjetnice koje čuvaju lik i djelo Dore Pejačević na najbolji mogući način:
- Uvijek volim reći i naglašavati kako je Dora prva hrvatska i druga europska skladateljica jer jako smo mi Našičani ponosni na to i na nju, a biti večeras ovdje i gledati i slušati dvije Našičanke kako srcem prezentiraju i pričaju i Dori je poseban osjećaj i od srca im hvala na tome. Večeras sam bio posebno ponosan što sam Našičanin i gradonačelnik ovoga grada – rekao je Kašuba. Doru svaki dan ponajviše prezentiraju u Zavičajnom muzeju Našice.
Suze na kraju
Ravnateljica Silvija Lučevnjak svim srcem i napornim radom čuva Doru u Našicama i Našice u Dori.
- Posebno mi je drago što smo domaćini ovog iznimnog djela koje je donijelo Doru u jednom posebnom svjetlu. U Našicama se uvijek može nešto novo saznati o Dori, pa smo tako nedavno puno toga naučili u sklopu Memorijala Dore Pejačević na Simpoziju, a evo i danas smo saznali neke detalje njezina života i doista sam sretna što je Dora stalno prisutna među nama, njezina djela i naš dvorac su neodvojiv spoj povijesti, umjetnosti, glazbe i ljubavi prema Našicama - zaključila je Lučevnjak.
Ova vrhunska večer dojmila je publiku u prepunoj višenamjenskoj dvorani. Mnogi su i zaplakali na kraju uz posljednje životne riječi Dore Pejačević u interpretaciji Sandre Lončarić, koja je prezentirala Dorino pismo koje je pisala suprugu Ottomaru naslućujući svoju smrt. Dora je preminula nekoliko tjedana nakon što je rodila sina Thea, a sve o ovoj večeri vidjelo se u posljednjoj sekundi programa kada je Lončarić pročitala posljednje riječi iz pisma – ‘’tvoja Dora’’ – i zaplakala! Dora živi i vječno će živjeti u Našicama, a Našice za nju.