„Kustos u gostima”: Petra Šabić izložbom „Mjesta između” istražuje granice slike i prostora
Izložba "Mjesta između" otvorena je u osječkoj Galeriji Kazamat, gdje ju zainteresirani mogu posjetiti do petka, 6. studenoga. Drugu izložbu u sklopu programa "Kustos u gostima" otvorili su kustos Dario Vuger i umjetnica Petra Šabić.
Pogled na radove Petre Šabić (Zagreb, 1995.) kreće se između boja, linija, znakova i praznina, pokušavajući uspostaviti odnose ondje gdje ih slika tek naznačuje. Upravo u tom prostoru neizvjesne orijentacije, između prepoznatljivog i nepoznatog, vidljivog i zamišljenog, otvara se jedno od ključnih mjesta njezina umjetničkog istraživanja. Kroz već zamjetan niz godina i izložbenih projekata umjetnica gradi posve osobit izraz koji se nalazi ne samo u prostorima između već prije svega u konzistentnom dekonstrukcijskom odnosu sa samim medijem slikarstva, odnoseći se prema slici sada kao prema ogledalu, poluprozirnoj matrici, prepreci ili prolazu između simboličnih prostora slike kao vizualne činjenice ili osobnog svjedočanstva.
Mreže, grafizmi, piktogrami i simboli u njezinim radovima ne tvore zatvoren interpretacijski sustav i funkcioniraju kao tragovi unutarnjih kretanja, fragmenti osobne kartografije u kojoj se susreću sjećanja, opažanja, asocijacije... Površina slike tako postaje prostorom bilježenja, ali i prostorom mogućih čitanja, odnosno imaginarnih rješenja problematika koje nam nisu potpuno poznate ili jasne. Onkraj metafizične ili puko ekspresivno-pop-artističke težnje, u ovim radovima možemo pažnju obratiti na njihovu patafizičku narav.
Motivi se međusobno prepleću bez unaprijed određenog narativnog reda, stvarajući promjenjive odnose gustoće i praznine, blizine i udaljenosti, reda i prividnog kaosa. Pritom slika nije tek nositelj prikaza nego i mjesto na kojem se materijalno i mentalno neprestano dodiruju. Boja, potez i tekstura grade njezinu vizualnu strukturu, ali istodobno upućuju na ono što ostaje izvan neposredno vidljivoga, onkraj i iza prikaza, implicirajući dubinu - ili prazninu - kozmičkih razmjera, ne samo iza slike nego i oko nas. Značenja ne proizlaze samo iz pojedinačnih znakova nego i iz njihovih međusobnih odnosa, kao i iz iskustva promatrača koji ih povezuje u vlastite misaone cjeline.
U izložbi "Mjesta između", koju podržava Ministarstvo kulture i medija RH, taj se princip prenosi i na galerijski prostor. Radovi, ovješeni o strop u središtu Kazamata, napuštaju uobičajeni odnos slike i zida te postaju dijelom prostorne kompozicije kroz koju se posjetitelj kreće. Zaobljeni zidovi i osjećaj kruženja dodatno narušavaju sigurnost orijentacije: pogled ne pronalazi jedno privilegirano polazište, kao što ni kretanje prostorom ne slijedi unaprijed zadanu putanju. Slike se pojavljuju iz različitih perspektiva, međusobno se zaklanjaju, zrcale i dopunjuju uspostavljajući odnose koji se mijenjaju s prolaskom kroz galeriju. Ta mjesta između tako nisu tek praznine koje razdvajaju pojedinačne radove. Ona nastaju između slike i slike, umjetnice i promatrača, vizualnog znaka i njegova mogućeg značenja, ali i između tijela koje se kreću prostorom. Upravo ovdje, u prostoru između onoga što vidimo i onoga što tek naslućujemo, slika se počinje događati kao situacija naše duhovne stvarnosti.
