Ogled o epskoj poeziji. Tri stoljeća od nastanka djela (1726. - 2026.)
DJELO ČUVENOG ENCIKLOPEDISTE

Izuzetan, značajan i znalački prijevod Voltaireova djela

Pokazuje francuskoga filozofa kao književnoga povjesničara i kritičara

Nedavno je objavljeno djelo čuvenog enciklopedista Voltairea "Ogled o epskoj poeziji. Tri stoljeća od nastanka djela (1726. - 2026.)", koje je s francuskog preveo te bilješkama i pogovorom popratio pulski književnik, urednik i izdavač Aldo Kliman, a knjiga je objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade.

Čudnovata pravila

Voltaire je ovaj ogled napisao najprije na engleskom jeziku, dok je 1726. godine boravio u Londonu. Na francuski je preveden u Parizu i taj je prijevod 1728. godine bio objavljen uz spjev "Henrijada", ali je zatim autor to djelo potpuno preradio, napisavši ga iznova na francuskom.

Voltaire je nesumnjivo jedno od najvećih imena francuske i europskih književnosti 18. stoljeća. U deset poglavlja primjerima ponajvećih svjetskih epova (autori Homer, Vergilije, Lukan, Trissino, Camoes, Tasso, Don Alonso d'Ercill, Milton), Voltaire predočuje ne samo sve žanrovske posebnosti herojskoga epa, već i najvažnije radikalne transformacije koje je ep doživljavao tijekom stoljeća, ovisno o povijesnoj i društvenoj zbilji u vrijeme svoga nastanka.

Izuzetan i znalački prijevod Alda Klimana Voltaireova "Ogleda o epskoj poeziji", koji do sada nije bio preveden na hrvatski jezik, značajan je doprinos hrvatskoj kulturi, ali i znanosti o književnosti (osobito povijesti francuske i svjetske književnosti). Kliman je ovaj prijevod bogato opremio brojnim referentnim bilješkama koje osvjetljavaju mnoga složena, katkad suvremenom čitatelju nejasna mjesta i nepoznate pojedinosti koje je Voltaire uvrstio u ovaj esej s lakoćom velikoga znalca, vrsnoga esejista i zaigranoga pripovjedača, te pogovorom.

Važnost Voltaireovog djela je u tome što pokazuje francuskoga filozofa kao književnoga povjesničara i kritičara te što pruža uvid u načine na koje se u drugoj polovini 18. stoljeća razmišljalo o epskoj književnosti (u vrijeme kada je ta vrsta književnosti već na zalazu) i uopće o povijesti europske književnosti.

- Gotovo sve umjetnosti preopterećene su mnogobrojnim čudnovatim pravilima, premda ih je većina potpuno beskorisna ili pogrešna. Posvuda nailazimo na pouke, a sasvim rijetko na primjere, navodi, između ostaloga, Voltaire.

Nadalje, ističe "trebalo bi se u svim umjetnostima čuvati takvih pogrešnih definicija, kojima se usuđujemo isključiti sve one ljepote koje nam nisu poznate, ili čija nam posebnost još nije postala bliskom. Glazba starih Grka, u mjeri u kojoj mi danas možemo suditi o njoj, bijaše posve različita od naše".

- "Ilijada", koja je veliko Homerovo djelo, puna je božanstava i malo vjerojatnih bitaka. Takvi su se sadržaji, dakako, sviđali ljudima. Poput djece koja lakomo slušaju priče o vješticama koje ih straše, tako su i oni voljeli ono što im se činjaše strašnim, smatra u ovome djelu Voltaire.

- Vergilije i Homer jako su dobro postupili što su božanstva uveli na scenu; Lukan je jednako tako dobro učinio što ih je ispustio, piše vezano uz Vergilija i Homera.

- Započinjući rad na prevođenju znamenitog Voltaireovog "Ogleda o epskoj poeziji" na kojem sam, s čestim, duljim prekidima radio nekoliko godina, jer sam se zapravo toga prihvatio posve ležerno, nadasve iz književne i prevoditeljske znatiželje i nutarnje potrebe da se povremeno opustim u nadahnjujućem volterijanskom intelektualnom perivoju, bez ikakvih konkretnih planova za njegovo objavljivanje, nisam ni slutio s kojim ću se sve i s kakvim uzbudljivim, ali i neodoljivim izazovima suočiti, navodi prevoditelj Aldo Kliman.

Izuzetan, značajan i znalački prijevod Voltaireova djela
MILIVOJ MIJOŠEK

Nesvakidašnja čast

- Biti svrstan među službene hrvatske Voltaireove prevoditelje istinska je i nesvakidašnja čast koju s velikom zahvalnošću dugujem gospođi Aniti Šikić, urednici Hrvatske sveučilišne naklade koja me odlučno potaknula da dovršim rad na prijevodu i priređivanju rukopisa i uvrstila ga u svoj nakladnički program. Jednako veliku zahvalnost upućujem uvaženima akademiku Ranku Matasoviću i dr. sc. Vesni Solar koji su svojim autorskim i znanstvenim ugledom i recenzijama poduprli njegovo objavljivanje, zaključuje Aldo Kliman.

Aldo Kliman, prozaik, pjesnik, esejist, kolumnist, književni i likovni kritičar te nakladnik diplomirao je književnost u Skoplju. Uredničkim i nakladničkim poslovima bavi se od sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Prevodi s makedonskog, francuskog i talijanskog.

Pisac i filozof

Voltaire je francuski pisac i filozof (Pariz, 1694. – Pariz, 1778.). Okušao se u mnogobrojnim žanrovima: uz filozofske oglede i tragedije pisao je sentimentalne komedije, satire i pamflete, novele i romane te historiografska djela, a ostavio je i bogatu korespondenciju. Filozofske ideje alegorijski je i figurativno uobličavao u novelama i romanima koji su paradigmatski primjeri njegova elegantna i klasicistički suzdržana stila prožeta ironijom, napose u uporabi litota, eufemizama, elipsi, insinuacija: “Memnon, istočnjačka pripovijest” (1747.), “Zadig” (1748.), “Baboucova vizija” (1748.), “Candide ili optimizam” (1759.), “Bijelo i crno” (1764.), “Naivko” (1767.), “Babilonska princeza” (1768.). U njima je ironizirao i satirizirao filozofiju optimizma, napose G. W. Leibniza, te religijsku i svjetonazorsku rigidnost, rabeći opću formu pikarskog i znanstvenofantastičnoga žanra, odnosno pustolovno-fantastičke romanse, koju je također parodirao, napose njezinu utopijsku dimenziju; u tom smislu vrhunski je primjer “Candide”, ujedno njegovo recepcijski najtrajnije djelo.