Muzej Slavonije otkrio vrijedan dio svog fundusa: Izloženo 850 psećih markica koje pričaju priču o Osijeku i njegovim psima
Muzej je prvi put javnosti predstavio vrijedan i dosad nedovoljno poznat dio fundusa - zbirku psećih markica
Izložbom "Jedna markica, jedan dom - neispričana priča o psima" autorice Antonije Marić, otvorenom u sklopu 26. Osječkog ljeta kulture na Međunarodni dan pasa, Muzej Slavonije prvi je put javnosti predstavio vrijedan i dosad nedovoljno poznat dio fundusa - zbirku psećih markica.
Zbirka sadržava 850 psećih markica, nastalih u razdoblju od 1881. do 1990. Od tog broja njih 845 vezano je uz Osijek, a pet primjeraka potječe iz Nove Gradiške, Virovitičke županije, Višegrada, Vinkovaca i Šibenika. Iako su izvorno služile kao službeni dokaz registracije pasa, danas su dragocjeni kulturno-povijesni predmeti likovne i numizmatičke vrijednosti. Svaka je markica pritom jedinstvena mala priča o vremenu u kojem je nastala. Najstariji primjerci sadržavaju tek osnovne podatke i izrađeni su od jednostavnijih materijala. Kako se mijenjao odnos prema psima, ali i društvo u kojem su markice nastajale, mijenjao se i njihov izgled.
- Kada sam prije neke tri godine došla u Muzej, kolega i ja smo radili revizije pri čemu smo naišli na primjerke psećih markica. Ti predmeti odmah su mi izgledali zanimljivo, a kada sam ih počela istraživati, shvatila sam da kriju veliku i lijepu priču. Inače, markice su u službenoj uporabi u Hrvatskoj bile sve do 2010., kada je, prema novom Pravilniku o označavanju pasa, došao čip - kazala je Antonija Marić.
Izložba ne govori samo o markicama; ona otvara mnogo širu priču - priču o jednom od najdugovječnijih odnosa u ljudskoj povijesti, odnosu čovjeka i psa. Tragovi njihove povezanosti sežu duboko u prošlost, a arheološki lokaliteti poput Ein Mallaha, Bonn-Oberkassela, Lepenskog vira i Vlasca svjedoče o ranim susretima i zajedničkom životu ljudi i pasa.
- Voljela bih da posjetitelji izložbe obrate pažnju na to da je suživot čovjeka i psa puno duži nego što su neki od njih to možda mislili. Najbolji primjer toga je lokalitet Bonn-Oberkassel u Njemačkoj, gdje je dokazano da su se vlasnici o bolesnom psu brinuli tjednima, jer bez ljudske skrbi on ne bi mogao preživjeti više od nekoliko dana. Starost tog lokaliteta procijenjena je, naime, na 14.700 godina - priča Marić.
Poseban dio izložbe posvećen je hrvatskim autohtonim pasminama, vrijednom dijelu nacionalne kulturne i tradicijske baštine. Predstavljene su pasmine dalmatinski pas, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski gonič, mali međimurski pas, tornjak i hrvatski ovčar. Duboko ukorijenjene u život i tradiciju lokalnih zajednica, te pasmine svjedoče o načinu života ljudi, razvoju uzgoja i oblikovanju pasmina kroz generacije.
- Većina ljudi i ne zna koje su naše autohtone pasmine, koje smo stoga htjeli spojiti s temom psećih markica te ih prezentirati na izložbi kako bismo posjetitelje na zanimljiv i edukativan način upoznali s tim pasminama - rekla je Marić.
Izložba "Jedna markica, jedan dom - neispričana priča o psima", koju se može pogledati do 26. studenoga, povezuje naizgled malen muzejski predmet s velikom pričom. Od metalne markice koja je označavala registriranog psa, preko arheoloških tragova zajedničkog života, do pasmina koje i danas čuvaju obilježja prostora i tradicije - svaki je predmet polazište za pitanje koliko dugo čovjek i pas zapravo dijele dom.
