Dok ljetne pozornice diljem Europe ponovno ispunjava zvuk klasične glazbe, hrvatska pijanistica Ana-Marija Markovina predstavlja projekt kojemu je posvetila godine rada.

Objavljen za uglednu diskografsku kuću Hänssler Classic, album "Fanny Mendelssohn Hensel: Complete Piano Works Vol. 1" donosi čak 74 samostalna komada raspoređena na četiri CD-a i predstavlja prvi dio cjelovite snimke klavirskog opusa Fanny Mendelssohn Hensel, skladateljice čija je glazba desetljećima ostajala u sjeni njezina slavnog brata Felixa Mendelssohna. Posebnu vrijednost izdanju daje činjenica da velik dio djela dosad nikada nije bio snimljen, čime je ovaj projekt važan doprinos istraživanju i očuvanju glazbene baštine 19. stoljeća.

Ana-Marija Markovina jedna je od najcjenjenijih europskih pijanistica svoje generacije. Rođena u Osijeku, a odrasla i profesionalno oblikovana u Njemačkoj, tijekom karijere nastupala je na nekima od najuglednijih svjetskih pozornica, uključujući Berlinsku filharmoniju, Konzerthaus Berlin, Musikverein u Beču, Laeiszhalle u Hamburgu te brojne koncertne dvorane diljem Europe, Azije i Amerike. Međunarodno priznanje stekla je povijesnom snimkom cjelokupnog klavirskog opusa Carla Philippa Emanuela Bacha, koja joj je donijela Nagradu njemačkih diskografskih kritičara i uvrstila je među najznačajnije interprete njemačke glazbene baštine. Legendarni pijanist Paul Badura-Skoda opisao ju je kao jednu od najvažnijih umjetnica svoje generacije. Najnoviji projekt posvećen Fanny Mendelssohn Hensel nastavak je njezina dugogodišnjeg interesa za skladatelje i skladateljice čija djela nisu dobila mjesto koje zaslužuju u koncertnom i diskografskom repertoaru. Upravo je zato ovaj album mnogo više od još jedne diskografske objave. Riječ je o svojevrsnom glazbenom otkrivanju, projektu koji publici omogućuje susret s bogatim, originalnim i emocionalno snažnim klavirskim opusom jedne od najzanimljivijih skladateljica romantičkog razdoblja.

Kritika je izdanje dočekala s velikim zanimanjem. Osvrti posebno ističu interpretativnu snagu Ana-Marije Markovine, ali i vrijednost samog projekta koji otkriva velik broj dosad rijetko izvođenih ili potpuno nepoznatih djela. Jedan od međunarodnih kritičara zapisao je kako je gotovo četiri sata glazbe prošlo u jednom dahu zahvaljujući spoju fascinantne glazbe i iznimne interpretacije te izrazio veliko iščekivanje nastavka projekta. Ana-Marija Markovina umjetnica je koja vjeruje da glazba ne postoji samo kako bi čuvala tradiciju, već i kako bi iznova otkrivala ono što je nepravedno ostalo skriveno. Album "Fanny Mendelssohn Hensel: Complete Piano Works Vol. 1" upravo je takav projekt, spoj vrhunske interpretacije, glazbenog istraživanja i iskrene želje da se važna umjetnička djela vrate publici kojoj pripadaju. Album je dostupan na streaming servisima: Spotify, Apple Music, Amazon Music i Deezer

Rođeni ste u Osijeku, ali ste praktički cijeli život proveli u Njemačkoj. Koliko se danas osjećate Hrvaticom, a koliko Njemicom? Je li glazba postala vaš pravi dom?

- Rođena sam u Osijeku, ali moji su roditelji otišli u Njemačku kada sam imala dvije godine. Moram reći da sam se uvijek definirala kao Hrvatica. To se vidi i u brojnim međunarodnim medijskim objavama tijekom moje karijere, u kojima sam uvijek nazivana "hrvatskom pijanisticom". Naravno, cijeli sam život provela u Njemačkoj, pa sam na određeni način i Njemica. Glazba je globalni jezik te je apsolutno moja duševna i duhovna domovina.

U Hrvatskoj vas posljednjih godina sve češće otkrivaju. Imate li osjećaj da vas domovina tek sada upoznaje, nakon što ste već odavno izgradili međunarodnu karijeru?

- Definitivno mi se čini da je tako. Postoji ona izreka: "Prorok ništa ne vrijedi u vlastitoj zemlji", i u tome ima dosta istine. Nisam živjela u Hrvatskoj, ali sam Hrvatsku nosila u srcu diljem svijeta.

Nastupali ste u Berlinskoj filharmoniji, Musikvereinu u Beču i drugim prestižnim dvoranama. Postoji li pozornica pred kojom vas još uvijek uhvati trema?

- Trema je dio umjetničkog rada i u njoj nema ništa loše. Naprotiv, kada je nema, nešto nedostaje. Trema je nepredvidiva i katkad se pojavi kada joj se najmanje nadam. Ali tada je pozdravim kao starog prijatelja i zahvalna sam na adrenalinu koji mi daje snagu i izoštrava um.

Vaš novi album posvećen je Fanny Mendelssohn Hensel, skladateljici koja je desetljećima bila u sjeni svojega slavnog brata. Što vas je toliko privuklo njezinoj glazbi da ste joj posvetili godine rada?

- Dok sam se bavila životom i radom Felixa Mendelssohna, ušla sam u dinamiku i duh obitelji Mendelssohn. Taj je duh obilježila jedna velika ličnost – filozof Moses Mendelssohn, koji je svojim velikim humanizmom oblikovao ne samo filozofiju svojega vremena nego i stavove te način razmišljanja svoje djece. Njegov sin Abraham taj je duh prenio svojoj djeci, pa su Felix, Fanny, Rebecca i Paul odrasli uz veliko humanističko obrazovanje. Fanny je Abrahamovo najstarije dijete i ima središnju ulogu u toj obitelji. Što sam više čitala i proučavala njihov svakodnevni život kroz pisma i opise suvremenika, Fanny me je sve više fascinirala. Njezina me osobnost oduševila do te mjere da bih čak rekla kako je ona bila Felixov idol, a ne obrnuto. Kada sam počela vježbati i učiti njezinu glazbu, taj se dojam dodatno učvrstio, a njezin me je glazbeni rukopis još više fascinirao.

Vi često birate skladatelje koji nisu dovoljno zastupljeni u koncertnim programima. Je li u tome prisutan i osjećaj svojevrsne glazbene pravde – želja da ispravite povijesne nepravde?

- Može se tako reći. U glazbenom svijetu vlada svojevrsni darvinizam: snažna i "popularna" djela izvode se sve češće, pa tako postaju još popularnija. Glazbenici se "zalijepe" za ta djela i izvode ih jer znaju da ih publika želi čuti. Mnoga prekrasna djela potonu u sjenu i ondje ostaju.

Na albumu se nalaze deseci djela koja nikada nisu bila snimljena. Jeste li tijekom rada imali osjećaj da otkrivate potpuno novu glazbenu priču, a ne samo da interpretirate postojeći repertoar?

- Apsolutno! Ja to nazivam "tragovima u svježem snijegu". Volim otkrivati terru incognitu, neistražena područja, a Fanny je za mene najveće otkriće koje sam imala priliku doživjeti.

Poznati ste po tome što snimate cjelovite klavirske opuse pojedinih skladatelja. Što vas privlači tim velikim, višegodišnjim projektima umjesto "best of" izborima koji su možda komercijalno privlačniji?

- Kada proučavam djelo nekog skladatelja ili skladateljice, osobnost koja je tu glazbu stvorila zanima me gotovo više od same glazbe. Kada počnem ulaziti u život skladatelja, želim znati sve o njemu kako bih razumjela tko je bio. Iz toga za mene logično proizlazi da moram proučiti njegov cjelokupni opus, a onda ga mogu i snimiti. Na početku karijere snimila sam nekoliko albuma s izborima, kako biste rekli, "best of", ali snimanje cjelovitih opusa za mene je neusporedivo ispunjavajuće.

Danas se od glazbenika često očekuje da budu aktivni na društvenim mrežama gotovo jednako koliko i na pozornici. Kako se vi snalazite u tom svijetu i može li vrhunski umjetnik danas uspjeti bez stalne prisutnosti na internetu?

- Jako dobro pitanje. Ovdje nailazimo na velik paradoks: s jedne strane trebamo biti "imuni" na vanjski svijet i posvetiti se samo umjetnosti, a s druge strane moramo služiti općem ukusu i trendovima. To ne ide zajedno. Moja draga suradnica vodi profile na društvenim mrežama. Jako sam joj zahvalna jer tako "postojim". Ali ako se od mene očekuje da fotografiram svoje jelo kako bih bila priznata kao umjetnica, onda radije odustajem.

Koliko je teško ostati vjeran vlastitom umjetničkom instinktu u vremenu kada se često traže brzi uspjesi i kratka forma?

- Meni to nikada nije bilo teško jer nikada nisam tražila brz uspjeh. Uspjeh je nusproizvod predanog rada, a ne životni cilj. Mogu reći da praktički ništa nisam radila s ciljem da postanem poznata i bogata, nego sam jednostavno radila ono za čime sam osjećala unutarnju potrebu. Hoće li iz toga proizaći uspjeh ili ne, nije u mojim rukama. Nad svojim radom imam kontrolu, a nad odlukama vanjskog svijeta nemam. No budući da već 30 godina tako neumorno radim, ipak nisam ostala nevidljiva i to me jako raduje.

Njemačka ima dugu tradiciju ulaganja u klasičnu glazbu. Kada usporedite uvjete rada ondje i u Hrvatskoj, što bismo mogli naučiti?

- Trebali bismo njegovati amatersko muziciranje, jer ono stvara plodno tlo iz kojeg rastu vrhunske sposobnosti, ali i obrazovana publika koja zna cijeniti ono što sluša. U Njemačkoj imamo jako mnogo amaterskih orkestara i zborova. Prije šest godina osnovala sam "Kölner Klavierzimmer", natjecanje za amaterske pijaniste svih životnih dobi. Najmlađa pijanistica koja je kod nas nastupila imala je pet godina, a najstarija 94. Sudionici dolaze iz cijelog svijeta i jako sam ponosna kada čujem da im naš Klavierzimmer tijekom cijele godine daje cilj i motivaciju za vježbanje. Željela sam taj događaj dovesti i u Hrvatsku, ali nisam naišla na interes.

Što vas danas više ispunjava – koncert pred publikom ili višednevni rad u studiju tijekom kojeg nastaje album?

- Ta se dva svijeta međusobno nadopunjuju. Ne bih mogla raditi jedno bez drugoga. Svaki od tih oblika rada zahtijeva svoju vrstu perfekcije, a one su prilično različite. Koncert uživo traži perfekciju u trenutku. To znači da dajem punu snagu, bez obzira na moguće gubitke, i sviram uz puni rizik. Snimanje u studiju, s druge strane, uvijek je praćeno sviješću da snimka mora vrijediti zauvijek.

Kad se osvrnete na svoju karijeru, postoji li trenutak kada ste pomislili: "Da, sada znam da sam ostvarila ono o čemu sam sanjala"?

- Ima takvih trenutaka, ali traju samo kratko. Odmah želim krenuti dalje. Pišem i knjige, a teško mi je završiti jednu knjigu ako već nisam osmislila početak sljedeće. Uvijek sam "gladna" i nikada se ne želim predugo odmarati.

Je li vam ikada bilo teško nositi identitet hrvatske glazbenice u inozemstvu ili vam je upravo to otvorilo neka vrata?

- To mi se pitanje nikada nije postavljalo. U srcu sam Hrvatica i moram reći da jako volim svoju domovinu. Osjećam snažan hrvatski identitet, ali ne mogu reći da su mi se zahvaljujući tome otvorila neka vrata.

Kad biste morali preporučiti samo jedno djelo s novog albuma nekome tko nikada nije slušao Fanny Mendelssohn Hensel, koje bi to bilo i zašto baš ono?

- Rekla bih "Notturno u d-molu". Snimljen je za Vol. 2 i još nije objavljen, ali riječ je o djelu koje duboko dira dušu. S ovog albuma preporučujem "Uskrsnu sonatu". To je važno djelo, sonata u četiri stavka, u kojoj se mogu doživjeti brojne strane Fannyna stvaralaštva.

Nakon ovog golemog projekta, što vas još može umjetnički izazvati? Postoji li skladatelj ili san koji još uvijek čeka svoj trenutak?

- Već dugo želim s orkestrom snimiti sve klavirske koncerte C. P. E. Bacha, kao i W. A. Mozarta. To doista želim ostvariti, najradije u Hrvatskoj. Riječ je o prestižnom i skupom projektu, pa mislim da njegovo ostvarenje još nije tako blizu. n