Na otvorenom prostoru ispred osječkog Eurodoma, u sklopu Osječkog ljeta kulture predstavio nam se izvanredan mađarski bend Góbé, koji djeluje od 2007., a sastavljen je od diplomiranih glazbenika, klasičara, multiinstrumentalista s ugledne Glazbene akademije Ferenc Liszt iz Budimpešte.

Glazbena kultura

Nakon svjetske turneje bend je konačno došao u Osijek, pokloniti našem gradu svoj prelijepi talent, predivne, zanimljive, čak fascinantne skladbe te vrhunsku izvedbu u kojoj su bezgranično uživali i oni, a i zadovoljna i sretna publika.

Kako koristi mnoštvo različitih instrumenata, od kojih je cimbale nacionalni, iako crpi inspiraciju iz narodne glazbe, ovaj sastav ne možemo okarakterizirati narodnim, prije svega jer su u sastavu benda bubnjevi. Tijekom koncerta mogli su se čuti različiti glazbeni stilovi, od klasike, jazza, reggaea, gospela, acleptic musica, popa, rielsa, folka pa do rocka. Korištenje svih ovih stilova, pa i rocka, koji se iznenađujuće i fantastično uklopio u načelno etnoglazbu, govori o velikoj kreativnosti ovih glazbenika, njihovoj širokoj glazbenoj kulturi, izvanrednom glazbenom ukusu, te naklonosti k eksperimentu, u čemu odlično uspijevaju.

Koncert je bio slobodnog ulaza, a nakon njega glazbenici su predstavili publici svojih šest nosača zvuka. Glazbenici koriste niz instrumenata od kojih su uobičajeni akustična gitara, violina, bas-gitara, kontrabas, glas, def, mandolina, vokal, šuškalice i bubnjevi, te tradicionalni - gajde, cimbale, frula, koristeći i tijelo kao instrument u pjevačko-sviračko-plesnoj kombinaciji, u izvedbi sugestivnog frontmena benda, vokaliste širokog raspona glasa, izvrsne pjevačke tehnike i izražaja, koji svojim vedrim duhom, humorom i zaraznom energijom uz vrlo zahtjevne plesne izvedbe s osjećajem za mjeru, zabavlja publiku, ne dovodeći time u pitanje njihov žanr i profesionalni nivo koncerta.

STANKA DŽAMBIĆ

Uz dva sjajna violinista, cimbalist iz Ugande je vrlo vješt improvizator, što se očitovalo u njegovu dugom solu u jednoj i više skladbi, nakon čega mu se priključuje kontrabas u izvedbi sjajnog basista. Cimbalista je predstavio bubnjar benda, kao muzikalnog i kreativnog glazbenika te istaknuo kako, pod utjecajem glazbe njegove rodne grude, osim začuđujućeg opsega glazbenih stilova, u svojim skladbama koriste i elemente afričke glazbe. Bubnjar spretno, vješto i s lakoćom svira svoj instrument, neprestano se smiješeći, te genijalnim momentima improvizacije, razbijajući već ionako vrlo složenu metriku sinkopiranim pljeskom, uz bazični, 8/8 metar, akcentima na bubnju izvodi 3+3+2, sukobljavajući, a ujedno i združujući ritmičke elemente klasične, pop i rock-glazbe, s tradicionalnim (primjerice folk i jazz - koji u soft verziji bluesa neki glazbenici znaju ponekad nazvati američkom sevdalinkom). U skladbi u kojoj iz čistog etna glazbenici nježno prelaze u smooth jazz, vokalista izvodi dojmljivu slobodnu plesnu improvizaciju (de facto - suvremeni ples), a nisu mu strani ni vrlo zahtjevni mađarski te irski narodni ples, što je bio vrhunac prikaza njegove multitalentiranosti i multiinstrumentalnosti.

U nekoliko skladbi baziranih na melodičnim temama mađarskih narodnih napjeva, gdje svi članovi benda pjevaju a cappella, po sličnosti s folklorom primjerice Slavonije (grleno pjevanje, solo-grupa, u imitaciji), te Međimurje ("Ladarice"), pojavljuju se i nježne pjesme, po stilu i melodijskim linijama srodne s međimurskim narodnim pjesmama. U jednoj od skladbi iznenadno, gotovo šokantno iz grlenog načina pjevanja glazbenici prelaze u meko, lirsko pjevanje, također a cappella, pri čemu neodoljivo podsjećaju na prekrasno višeglasno pjevanje naših, dalmatinskih klapa.

Veliki pljesak

Kao da ovo nije bilo dovoljno za jedan koncert, po iznenađenju možda čak i previše, glazbenici još iznose i skladbe u kojima ugođajem, melodikom, harmonijom i ranjenom dušom asociraju na bosanski sevdah, te nas u kulminaciji koncerta - posljednjom skladbom, "Gospel Song from a Gypsy" s malo afričkog stila, podsjećaju da su Romi među najvrsnijim glazbenicima na svijetu. Možda je korijen njihove i tuge i veselja u tradicionalnom nomadskom životu punom teškoća i boli, ali i radosti kroz spoznaju da je materijalno nužno, ali ne i presudno za sreću u životu. Ili jednostavno puno sviraju, pjevaju i plešu, i u tome bezgranično uživaju, a kad su tužni, glazbom liječe ranjenu dušu. U jednoj pjesmi pojavio se početak prvog od šest Rumunjskih plesova za violinu i klavir, Belle Bartoka. Góbé je zaslužio veliki pljesak publike te je izveo bis: fuziju etno/jazz /rock uz gajde, koje je kao solist izveo frontmen benda.

Ravnopravnim korištenjem raznih stilova glazbe koji vuku podrijetlo iz različitih krajeva svijeta, glazbenici su prenijeli poruku da ne trebamo imati predrasude te da je glazba univerzalni jezik koji svatko razumije i koji ne poznaje granice.