Na početku svečanog koncerta HPD-a "Lipa", održanog pod naslovom "Vijek čujem lipe šum..." u Koncertnoj dvorani "Franjo Krežma" u Kulturnom centru Osijek, publiku je virtualno pozdravio hrvatski đakovački biskup, političar Josip Juraj Strossmayer, koji je pokazivao interes i za kulturu podržavajući djelovanje "Lipe", koja je osnovana još davne 1876. godine.

Dakle, bio je to lijep koncert u povodu proslave 150 godina djelovanja "Lipe", na kome su zablistale točke s gostima (Gudački kvartet: Vladimir Piskunov, Anica Miličević, Veronika Kilmajer te sjajna Maja Iljovski - diplomirani glazbenici, Tamburaški ansambl HKUD-a Osijek 1862., Tomislav Hajduković, profesionalni glazbenik te poznata bubnjarska skupina RitmOs, diplomirane prosvjetne radnice i liječnica - bravo, cure!), koji su uvelike obogatili točke u kojima su sudjelovali, pa i cijeli koncert.

Dječja skladba

Također, među najboljim točkama bile su one sa solistima: mladi dječački sopran Šimun Kečkeš (predivno), Zvonimir Mrčela (profesor, aktivan u životu crkvene zajednice, član zbora Opere HNK Osijek (svaka čast), Morana Lakotić (bivša učenica GŠFK, bravo, djevojko, tako se to radi!) te njezina majka, Snježana Lakotić (diplomirana solo pjevačica), obje članice folklornog ansambla, gdje plešu i pjevaju.

Korepetitori na klaviru su bili: izvrsni, suptilni Leonardo Kristek, student kompozicije, Krešimir Pajtler, koji se uočljivo isticao kao pjevač u zboru, po svojoj muzikalnosti i izražajnosti te proživljenosti svakog glazbenog broja, te zabrinuti Igor Rončević, profesor klavira, inače izvrstan improvizator i poznavatelj raznih glazbenih stilova, koji je pratio zbor u nekoliko točaka, od kojih i u Mozartovoj Lacrimosa (iz Requiema u d-molu KV 626) u prilagođenoj ossia verziji.

Osim Krešimira Pajtlera, po muzikalnosti se u zboru istaknuo Željko Vukadinović, nastavnik gitare i profesor glazbe, Ozana Tomić, jedna od dirigentica zbora, buduća nasljednica Valerije Fischbach, zbog čega se očito nitko ne treba zabrinjavati, nekadašnja voditeljica sjajne a cappella pjevačke skupine Akvarel, koju su činili izdvojeni članovi HPD-a "Lipa", Marijana Matijević, profesorica solo pjevanja, također dirigentica (pomladak "Lipe", koji broji čak 19 članova, od kojih se 15 našlo ovom prilikom na pozornici, te lijepo otpjevali predivnu dječju skladbu Bijeli jelen Davora Bobića). Među pjevačicama zbora također se po svojoj muzikalnosti i profesionalnom pjevanju istaknula prije svega kulturna, gospođa Lidija Neznanović, profesorica glazbe, također dirigentica zbora, koja je gospodinu Bobiću (koji je skromno sjedio u publici) pokazala znak pažnje i zahvale jednom ružom te riječima: "Hvala vam od srca, profesore, što ste skladali i posvetili nam vaše skladbe."

Istinsko uživanje

Također se istaknula, sjajna, već spomenuta Morana Lakotić.

Viseće zvono u skladbi Slavonica Davora Bobića, u kojoj su se konačno svi pjevači probudili i počeli istinski uživati u izvedbi, svirala je Nives Boras, diplomirana pedagoška radnica, te cajon talentirani Mateo Grigić, liječnik, u glazbenim brojevima: Do posljednjeg daha (N. Belan, obrada Krešimir Pajtler), te Don't Stop Me Now (F. Mercury, obrada M. Brymer).

Zanimljivost koncerta je da su sve dirigentice izuzev Valerije Fischbash i dirigirale i pjevale, što pokazuje njihovu veliku ljubav prema glazbi, te da je buduća nasljednica dirigentice, Ozana Tomić, uz Valeriju Fischbach dirigentica već 30 godina, što svakako treba istaknuti, jer ni sama, a vjerujem ni mnogi u publici nisu znali.

O zboru "Lipe" ne treba ništa reći nego - Valerija Fischbach, a kulturno bi bilo spomenuti sjajnu dirigenticu i pedagoginju, pokojnu gospođu Jelenu Burić, prvu dirigenticu osječke "Lipe", koja je obilježila djetinjstvo i živote mnogih tadašnjih učenika glazbene škole, koji ju i danas sa sjetom pamte (ah, ta divna vremena), koja je "imala nos" da prepozna svakog talentiranog đaka, makar on bio i fakin, te usmjeri posebno te, a i druge svojim profesionalnim i ljudskim, čak majčinskim savjetom za budućnost. Dokaz tome su profesorica Lidija Neznanović i nasljednica Jelene Burić u "Lipi", Vesna Svalina. Među ključnim ljudima "Lipe", bez koje "Lipe" ne bi ni bilo, publici je predstavljen fini gospodin Drago Žagar, predsjednik HPD-a "Lipa", komu je uručena posebna nagrada, kao što je uručena i zboru, koji ju je svakako zaslužio. Dapače.

Samo ljubav

Bez nepotrebnih efekata i dramatizacije koji će na prvu impresionirati laika, dirigentica Ozana Tomić se ponijela ozbiljno, profesionalno, primjereno svojim godinama, radeći nijansiranje dinamike, dajući sugestije zboru jasno, primjerenim pokretima, koji iz nje teku prirodno i spontano, dok fenomenalnim kretnjama svog tijela uživljena u poziv koji očito obožava (a ni talent i iskustvo nisu upitni) spontano uživa u izvedbi svojih pjevača, koje iskreno i pristojno predstavlja, diskretno im plješćući, stavljajući sebe u drugi plan. Također, dirigentica je inzistirala na predstavljanju korepetitora i bubnjara, koji su se nevoljko ustali i diskretno se naklonili, pokazujući time također jednu kulturu… i dirigentica i suradnici.

I dok jedni uživaju u pozivu kojim se s ljubavlju bave, drugi ga shvaćaju kao posao. No ljepota je u različitosti. I ne moraju svi dirigenti biti diplomirani dirigenti da bi bili izvrsni, kao što ni svaki školovani dirigent ne mora biti izvrstan.

Recept za sreću u glazbi, a i u životu, je jednostavan: samo ljubav.

"Istina, put i život."

Amen.

Kad smo već kod toga, pretposljednja točka koncerta bila je publici dobro poznata, efektna Hallelujah G. F. Handela, obrada M. Waren/M. O. Jackson/ M. Kible (iz albuma Handels Messiah: A Soulful Celebration), u kojoj su/smo svi uživali, uz veliku podršku sjajnih RitmOSica, koja je bila kulminacija cijelog koncerta.

Nakon ove uslijedila je još jedna točka te bis.