Sandra Bagarić nastupa na Šokačkoj rapsodiji: Volim gostoprimstvo i toplinu slavonskih ljudi i slavonski melos
Jednostavnost, čistoća zvuka i melodije, iskrena interpretacija uvijek će naći put do srca slušatelja
Veliki koncert Šokačke rapsodije u Areni Zagreb prigodom obilježavanja 20 godina tog jedinstvenog glazbenog projekta održat će se 13. listopada 2026. i donosi presjek najvažnijih trenutaka projekta, ali i novu produkcijsku razinu, koja će publici ponuditi snažan i emotivan glazbeno-scenski doživljaj. Ulaznice za taj spektakl možete pronaći u sustavu Eventima.
Kroz godine je okupila vrhunske izvođače i orkestar s više od 100 tamburaša, a koncert u Areni Zagreb kruna je dosadašnjeg rada i važan iskorak prema novim generacijama publike. Nastupit će više od stotinu tamburaša, a među gostujućim solistima koji će zapjevati uz njih naći će se Pero Galić, Mladen Bodalec, Dražen Žerić Žera, Indira Levak, Sandra Bagarić, Đani Stipaničev, Mate Bulić, Lidija Bačić, Darko Ergotić, Viktorija Kulišić Đenka, Stjepan Jeršek Štef, Igor Delač, Klapa Šufit i Đuka Čaić.
Šokačka rapsodija ove godine slavi velikih 20 godina, a vi ste jedna od gošći na koncertu u Areni Zagreb. Što vam osobno znači biti dio takvog projekta?
- Počašćena sam pozivom, pjevam dvije skladbe iz svog repertoara, poznate širokoj publici, s kolegom Đanijem Stipaničevom. Dvadeset godina je velika obljetnica i zaslužuje tako veliki koncert.
Iza vas je bogata kazališna i koncertna karijera, ali koliko je poseban osjećaj nastupati uz orkestar od više od stotinu tamburaša?
- Očekujem bogat zvuk tako velikog orkestra. Tamburaški orkestar će ovim koncertom pokazati raznoliki stilski i repertoarni dijapazon te će publici približiti poznate melodije u obradi za tamburaški orkestar. Puno puta sam nastupala s Tamburaškim orkestrom HRT-a pod ravnanjem Siniše Leopolda, također bili smo i na turneji u SAD-u i Kanadi.
Publika vas često povezuje s elegancijom, emocijom i vrhunskom interpretacijom, koliko vam je bliska tamburaška glazba i slavonski melos?
- Slavonski melos je uvijek topao i srcu drag, sa Sinovima ravnice sam snimila vrlo slušanu pjesmu “Bagrem”. Pjevala sam puno puta u Osijeku, u HNK-u i na koncertnim pozornicama, i uvijek rado dođem u Slavoniju. Volim toplinu i gostoprimstvo slavonskih ljudi i, naravno, slavonske delicije.
Na koncertu ćete nastupiti u duetu s Đanije Stipaničevom, koliko volite takvu glazbenu razmjenu na pozornici i što publika može očekivati?
- Đani i ja smo godinama zajedno na sceni u mnogim predstavama u našem matičnom Kazalištu “Komedija”, i koncertno nastupamo zajedno, s vrlo širokim repertoarom, opera, opereta, mjuzikl, šansona, kancone, filmska glazba..., uigran smo par.
Šokačka rapsodija okuplja različite generacije glazbenika i publike, mislite li da upravo takvi projekti danas najviše nedostaju domaćoj sceni?
- To je hvale vrijedan projekt jer, uz promociju tamburaške glazbe, okuplja sve generacije izvođača i publike i njeguje tradiciju tamburaškog zvuka.
Kroz karijeru ste nastupali uz brojne orkestre i dirigente, postoji li ipak posebna energija kada iza vas svira tamburaški orkestar?
- To će svakako biti posebna energija s tolikim brojem ljudi u orkestru.
Često govorite o važnosti emocije u glazbi, može li se publiku danas još uvijek osvojiti iskrenom interpretacijom, bez velikih efekata i spektakla?
- Glazba je univerzalni jezik, jednostavnost, čistoća zvuka i melodije, iskrena interpretacija uvijek će naći put do srca slušatelja.
Kako gledate na činjenicu da interes za koncert Šokačke rapsodije raste iz dana u dan i da publika očito traži takav spoj tradicije i vrhunske produkcije?
- Ovako veliki projekti ohrabruju sve ansamble te daju vidljivost i značaj.
Koliko vas privatno veseli sudjelovanje u projektima koji njeguju hrvatsku glazbenu baštinu i povezuju različite glazbene žanrove?
- Uvijek sam bila znatiželjna i voljela koketirati i istraživati, odškrinuti vrata novim izazovima, veseli me entuzijazam i radost muziciranja tako mnogobrojnih izvođača.
Kada se svjetla Arene ugase nakon koncerta, što biste voljeli da publika ponese sa sobom iz te večeri, emociju, uspomenu ili možda osjećaj zajedništva? Kako se vi osjećate nakon što se svjetla pozornice ugase i prođe onaj lijepi dio na sceni?
- U prosincu 2025. nastupala sam u Areni Zagreb s austrijskim orkestrom Vienna Strauss Capelle Orchestra. Arena je postala naša najprestižnija dvorana i biti na sceni kada je ispunjena svakako je poseban doživljaj.