Julienne Bušić, američko-hrvatska prozaistica, prevoditeljica, politička aktivistica i supruga pokojnog Zvonka Bušića, preminula je u 78. godini. Rođena je 20. rujna 1948. u mjestu Eugene u državi Oregon u SAD-u kao Julienne Eden Schultz. Studirala je u Americi te u Europi, magistrirajući na području njemačkog jezika i jezikoslovlja.

Godine 1969. u Beču je upoznala Zvonka Bušića, aktivista koji je prosvjednim akcijama htio privući pozornost na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji. Na njegov nagovor, zajedno s prijateljicom je 29. studenoga 1970. na tadašnji državni praznik Dan Republike s vrha nebodera na središnjem zagrebačkom trgu bacila letke protujugoslavenskog sadržaja. Zbog toga su uhićene i zadržane u pritvoru. Nakon puštanja vratila se u Beč. Vjenčali su se 1972. u Frankfurtu, a nakon toga preselili su u SAD. Živjeli su u New Yorku, na Manhattanu.

Dana 10. rujna 1976. Zvonko Bušić, njegova supruga Julienne i još trojica Hrvata koji su živjeli u SAD-u, ukrcali su se u zračnoj luci La Guardia u zrakoplov Boeing 727 koji je letio iz New Yorka u Chicago. Kada su bili iznad Buffala, Bušić je uručio poruku jednom od stjuarda koji ju je prenio pilotu. U njoj je pisalo da je u zrakoplovu pet bombi, i jedna u podzemnoj željeznici. Ispostavilo se da su u zrakoplovu imali lažni eksploziv. Jedini pravi bio je u njujorškom metrou. Bušić je u pismu policiji objasnio gdje se nalazi i kako ga treba demontirati. Pri pokušaju demontiranja te naprave na policijskom poligonu poginuo je policajac Brian Murray. Na suđenju u New Yorku, Julienne i Zvonko Bušić osuđeni su na doživotni zatvor, a ostala trojica Hrvata na 30 godina.

Godine 1989. Julienne Bušić puštena je iz zatvora nakon 13 godina, a nakon stjecanja hrvatske nezavisnosti došla je u Hrvatsku. Nakon demokratskih promjena 1990. radila je u Uredu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Godine 1993. objavila je autobiografski roman "Ljubavnici i luđaci" u kojem govori o životu žene koja je udajom za Hrvata Zvonka Bušića život studentice zamijenila nesigurnom sudbinom žene koja se zbog ljubavi odlučuje poći na put pun opasnosti. U knjizi je autorica opisala svoju i suprugovu sudbinu nakon otmice, uhićenja i presude u jednom od najkontroverznijih slučajeva vezanih uz djelovanje hrvatske emigracije. Ovi memoari dobili su nagradu "Fra Lucijan Kordić" Društva hrvatskih književnika, a objavljeni su i u SAD-u.

Tekstovi su joj objavljivani u brojnim američkim i hrvatskim časopisima i listovima, ukljućujući Gobshite Quarterly, Verbatim: A Language Quarterly, Inside, The Bridge, Kolo, Tema, Aleph, Most, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik. Knjiga Julienne Bušić "Tvoja krv i moja" objavljena je i u SAD-u, a u knjizi se govori o godinama čekanja na puštanje njezinoga supruga, Zvonka Bušića, iz zatvora. Godine 2012. izišao joj je roman "Živa glava", romansirana biografija stvarne Vukovarke koja je prošla tešku borbu za vlastiti život. Spomenimo i djelo "Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada/Croatian Dissidents and the Dissonance of the West" iz 2024. godine. Dobitnica je nagrada "Antun Branko Šimić", "Bili smo prvi kad je trebalo" i "Ljubica Štefan".

Njezin suprug Zvonko tragično je skončao u obiteljskoj kući u Rovanjskoj 1. rujna 2013. Nakon 32 godine čekanja da opet budu zajedno, ostala je udovica. Nedugo prije na državnoj televiziji emitiran je dokumentarni film "Ljubavnici i luđaci" koji govori o njihovu aktivizmu u borbi za hrvatsku neovisnost. Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko Hrvatske kazala je: "Voleći svog supruga, voljela sam sve što je on volio."

Na HRT-u je 2013. prikazan dokumentarni film pod imenom "Ljubavnici i luđaci" u kojem je prikazan aktivizam Julienne i Zvonka Bušić za hrvatsku neovisnost.