Naš poznati, vrhunski osječki džezist na saksofonu i klaviru, Zlatko Barač, nekadašnji učitelj mladih osječkih jazz-glazbenika od kojih su danas mnogi odlični džezisti, svatko na svome instrumentu, od klavijatura, do gitare, basa, saksofona, pa i bubnjeva vodio je glazbene radionice jazza Savin/Barač te jazz-radionice u Glazbenoj školi Franje Kuhača Osijek.

I dalje poučava teoriju i sviranje jazza iako je iza njega bogat dugogodišnji staž svestranog glazbenika - interpreta, aranžera, organizatora, voditelja i dirigenta nekoliko bendova, big bendova, suradnika mnogih glazbenih sastava… Njegova ljubav prema jazz-glazbi i prenošenju svog znanja i iskustva i danas živi.

Kako je započelo vaše bavljenje jazz-glazbom?

- Pod utjecajem Alfonsa Hruške, koji je bio najutjecajniji jazz-glazbenik, veliki poznavatelj povijesti jazz-glazbe i veliki diskofil onoga vremena, počeo je moj interes za jazz. On je održavao jazz-slušaonice svake srijede, tako da me je on dosta zainteresirao. Tijekom srednje glazbene škole svirao sam klarinet, ali sam usporedno počeo svirati i saksofon onako za sebe. Nitko u obitelji mi se nije bavio glazbom, samo je teta, Zorica Barač, pjevala u kazalištu. Ja sam se morao upisati u glazbenu školu jer mi je djevojka bila u glazbenoj školi. Vrlo rano sam počeo jazz-svirke, a 1972. sam osnovao bend pod imenom Blow Up i tu smo surađivali sa svim postojećim glazbenicima: Jimmyjem Stanićem, Kićom Slabincem, Višnjom Korbar, Cetinskim…

Ispričajte nam malo o svojem odlasku iz Osijeka na prijamni ispit na jazz-akademiji u Austriji.

- Godine 1969. otišao sam na prijamni ispit na jazz-akademiju u Grazu. Bilo nas je jako malo na prijamnom ispitu, samo nas nekoliko. Jedan ili dva Slovenca i ja iz Hrvatske te godine. Nije ni bio nitko više… Tamo sam ostao godinu dana, ali zbog nedostatka sredstava za hranu, smještaj, život, morao sam prekinuti taj studij. Nakon Graza otišao sam kamo drugamo nego najbliže, a da se nešto u vezi s jazzom događa, pa sam otišao u Zagreb.

Vaš dolazak u Zagreb otvorio vam je mnoge nove mogućnosti, od BP kluba do Big Banda i nadalje.

- U Zagrebu sam uletio u Big Band. To je bio taj početak i surađivanja sa zagrebačkim jazz-glazbenicima. Tu sam opet imao problema s financijama, posvuda sam bio, i po studentskim domovima i po stanovima. Tada sam imao 21 godinu i već sam bio s Novim fosilima, a s 22 godine je već snimljena ploča sa Zagrebačkog festivala. Godine 1973. pridružujem se Big Bandu, koji je sastavio Ivan Kelemen, trombonist. Tu su sada bili Vanja Lisak, Kićo i Kelemen. Snimali smo za televiziju, a iste godine nastupam u Beču sa sastavom u kojem su bili Kelemen, Laci Fidri, Milivoj Marković, Nikolić i ja. Ritam-sekcija bila je iz Beograda i bila su puna dva autobusa eminentnih pjevača tadašnje Juge. To je bila turneja Milde Sorte po Austriji. Godine 1979. bio sam član pratećeg sastava Mire Ungara na turneji po DDR-u. Zatim, s Trilikumom nastupam na Proljetnoj reviji jazza u Lisinskom, u sastavu Zlatko Dvoržak, Davor Đurnivoj, Teks Benini. Tu je bio BP klub, Big Band i tako dalje, suradnja s Novim fosilima i s najboljim jazz-glazbenicima onoga vremena.

Dobro razdoblje života proveli ste u Istri. Tada ste puno surađivali s uglednim pijanistom i jazz-pijanistom, također Osječanom, prof. Vladimirom Babinom. Osim u duetu vas dvojica ste svirali i s mnogim tada poznatim umjetnicima diljem jadranske obale. Snimili ste i prekrasan CD "Moodology".

- Od 1997. surađujem s profesorom i vrsnim pijanistom Vladimirom Babinom, s kim sam ostao veliki prijatelj. Godinama smo pratili Radojku Šverko na njezinu glazbenom putu, te smo snimili jazz-standarde na CD-u "Moodology". Jedan sam od osnivača Riječkog zabavnog orkestra, koji broji 12 članova, a djeluje pod ravnanjem Odjela za kulturu grada Rijeke, i nastupam u Umagu, po Krku, s Fidrijem, u Novigradu sastav Zlatko Barač, Grabušić, Čarli, Fidri… to su sve mnogostruki dobitnici Porina za jazz. Vodio sam limenu glazbu u Kastvu, Big Band u Fužinama, to je bio puhački orkestar Crvenog križa. Sudjelujem na CD-u vokalnog sastava Putokazi, sviram uz Elvisa Stanića, Nestorovića, i Henrija Radanovića. Tada sam već bio u Haludovu. To je bio najekskluzivniji hotelski kompleks tada na Jadranu, na Krku. Tamo sam 25 godina svirao u ljetnim mjesecima, a u zimskim sam svirao u Švicarskoj i Njemačkoj. Tu je bilo puno nastupa: jazz-klub Osijek, sastav Argus, zatim Zlatko Barač/Darko Jurković Čarli kvartet, kao i nastupi u Karlovcu, Virovitici, u Rijeci, u Kastvu i tako okolo u gradovima koji su imali jazz-život.

Iz Istre se nakon bogate karijere vraćate u Osijek. No ne prestajete svirati i neumorno pokušavate oživjeti jazz u svakom mogućem segmentu, čak i u Osijeku, koji kao grad nije imao previše sluha za tu vrstu glazbe.

- U listopadu 2008. vraćam se u Osijek, a 2009. osnivam Big Band, koji je kratko djelovao, uglavnom zbog nerazumijevanja nadležnih struktura. Tada sam svirao s Argus bendom, koji je osnovan još poslije rata. Nekadašnji Argus je bio vrlo brojan i sastojao se od vrsnih osječkih jazz-glazbenika: Lišnjić, Kuzmanović, Murat, Čole (Vjekoslav Miling), Vrućina, Vjekoslav Burić, pjevačica Dubravka Perković i drugi glazbenici koji bi navratili ponedjeljkom na svirku u Kesten. Dakle, 2009., kad sam se vratio iz Istre, svirao sam s Argusom, to je tada bilo jedno od rijetkih okupljališta Osječana oko jazz-glazbe. No taj san nije dugo trajao. Problemi s financijama i organizacijom ugasili su Argus. On danas djeluje još u tragovima, ne baš kontinuirano, s bazom u Vjekoslavu Milingu, Čoletu, vrsnom jazz-gitaristu, koji je zapravo još jedini ostao od te stare postave Argusa. U povodu 75. obljetnice rada Glazbene škole "Franjo Kuhač" svirao sam u Big Bandu pod ravnanjem Lacija Fidrija.

Od 2016. godine do pandemije 2020. mogli smo Vas slušati na večerima jazza četvrtkom u osječkom klubu Oxygene. Vi ste bili inicijator i tih događanja. S kim ste tada svirali i koje glazbenike ste ugostili tih godina?

- Bili su tu Damir Mihić - gitara, Hleb - bas, bubnjari su se mijenjali, kad je tko mogao. Znao je biti i Dobek i Ivanić i Taban, (Damir Galeković), klavijature sam svirao ja. Sax i klavijature. To je bio taj "dežurni " bend koji je redovito svirao, ali smo imali jako puno gostovanja: Vladimir Babin, Ratko Divjak, Igor Savin, Ladislav Fidri, Darko Jurković, Čarli i drugi, gosti iz Zagreba, Požege, Novog Sada, bilo je tu i raznih pjevača, "grla"...

Kroz svoju ste se dugogodišnju karijeru nauživali prekrasne svirke. No vjerujem da ste se i naradili. Nije lako održavati kontinuirano nastupe dugi niz godina, putovati, tu su neprospavane noći i sve drugo. Imate li prilike danas zasvirati svoj saksofon?

- Mogu ja uvijek negdje gostovati u nekom postojećem bendu, u nekoj postojećoj ritam-sekciji, ali to nije nekakav program veći, duži… Trenutno nemam baš gdje svirati. Prilike ima sve manje i manje. Evo odite u Tvrđu danas navečer pa vidite što se svira. Nekada je bilo malo jazza po tim kafićima, primjer kafić Salsa, kod kina Europa, malo u Magisu, ali uglavnom u Oxygenu. Danas se nešto malo svira u Oxygenu, no, nažalost, ugasila se većina bendova. Još djeluju NOJAZZ band, Argus u nepotpunom sastavu i Lamza kvartet, koji vodi moj bivši učenik, jako talentirani mladi saksofonist Benjamin Lamza.