U sklopu koncertnog ciklusa "Panona Muziko tra Edukado 2026." proteklog vikenda u osječkoj Dvorani "Franjo Krežma" glasovirski je recital održao jedan od najpoznatijih hrvatskih pijanista, Lovro Pogorelić.

Uvjerljiva snaga

Lovro Pogorelić prvu je poduku iz klavira dobio od svog oca Ivana, akademskog glazbenika. Od dvanaeste godine radi s ruskim pijanistom i pedagogom Konstantinom Boginom. Od sedamnaeste godine redovito koncertira diljem svijeta. Solistički ili s orkestrom ostvaruje pijanističke kreacije uvjerljive snage i nepobitne individualnosti. Profinjene, ugodne vanjštine, odmjerenih kretnji, nešto plemenito u pojavnosti reflektirao je umjetnik već na izvedbu prve skladbe, Adagio religioso, 1. stavak Sonate Josipa Slavenskog. U prvim tonovima i akordima umjetnik je prikazao jednostavnost kakva priliči samo velikim glazbenicima. Upravo pobožno "uzimao" je akorde, dobivajući od instrumenta topli, puni ton. Nakon drugog stavka, Allegro pastorale, slijedila je Toccata op. 7 istog autora. Odmjereno, s lakoćom vodeći glasove, igrajući se, noseći se bezbrižno s tehničkim izazovima, iako je tokata forma sama po sebi tehnički prezentna, glazbeni sadržaj pijanist je stavio ispred tehnike.

KC

Schumannove Simfonijske etide, op. 13 (u formi Varijacija), nastale 1834. godine, prije poznatih: Karneval, op. 9 i Davidsbundlertanze, op. 6, interpretirao je uvjerljivo, donoseći i dalje određeni mir, koji omogućuje slušatelju da bezbrižno uživa čak i u najvirtuoznijim stavcima. Prvi, Andante, umjetnik je ispričao razumljivim govorom, iznoseći vrlo jasno i sugestivno sadržaj, dišući između fraza sasvim slobodno i neopterećeno, što bi se moglo prevesti u visoki profesionalizam i bogato pijanističko i koncertno iskustvo.

Iza suzdržane, pomalo introvertirane vanjštine stoji lirska duša, zaigranost u Scherzandu te dramatični govornik, koji svoju osebujnost i individualnost pretapa u note, od kojih se i u najgušćim strukturama svaka čuje za sebe, a sve skupa u suzvučjima zvuče skladno i harmonično, iza čega se prepoznaje ozbiljan, studiozan rad. Izvedba na tako visokom nivou ovog vrlo zahtjevnog romantičarskog djela (etide različitih tehničkih zahtjevnosti i različitih karaktera u nizu) sigurno na svaku, i najvišu, ocjenu stručnjaka stavlja plus, što svakako opravdava epitet u najavi "pijanist s velikim P".

Pozvan na bis

Nakon neumornog pljeska publike umjetnik je izveo dodatak, poznati Moment musicaux no. 4, op. 16 Sergeja Rahmanjinova. Prekrasan ton u cantileni i mrmljanje lijeve ruke u pianissimu razvio je umjetnik u bujicu vrhunca, dramatično, no vrlo odmjereno i razgovijetno s velikom dozom ukusa i s dubokim razumijevanjem. Oduševljena publika zatražila je pljeskom još jedan glazbeni broj, te je Pogorelić izveo Adagio Bach - Marcello (u originalu za obou), s čarobnom, poznatom temom, koja je pod rukama pijanista zasjala u svojoj svetosti i ljepoti te tako ispunila cijelu dvoranu prekrasnim milozvučjem i pobožnim mirom. Sve je rečeno kada je publika zatražila i treći dodatak. Bila je to još jedna skladba genijalnog Sergeja Rahmanjinova, jedan od moćnih klavirskih preludija.

Lovro Pogorelić predaje klavir kao redoviti profesor pri Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i gostujući na Akademiji Perosi, Biella, Italija. Utemeljitelj je i umjetnički voditelj PagArtFestivala.