U svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta svojim se programom publici predstavio gitarist Krešimir Bedek, inače izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Krešimir Bedek diplomirao je gitaru u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji Zagreb, te je u klasi Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu završio poslijediplomski studij. Taj vrsni glazbenik osvojio je nagrade na međunarodnim gitarističkim natjecanjima u Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj, a dobitnik je i nagrade na Tribini "Darko Lukić", nagrade Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Godišnje nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu mladim znanstvenicima i umjetnicima te Nagrade "Milka Trnina" Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

Krešimir Bedek posebnu pažnju pridaje promicanju novih i rijetko izvođenih skladbi domaćih autora, pa su se tako na njegovu programu našle Međimurska suita Miroslava Miletića i Sonata za gitaru Ivana Josipa Skendera. Za tu sonatu Ivanu Josipu Skenderu dodijeljena je Nagrada "Boris Papandopulo" Hrvatskog društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe za 2024. godinu.

Već u prvoj skladbi, Fantazija u A-duru, op. 19 Luigija Legnanija umjetnik je pokazao izraziti virtuozitet i neupitnu muzikalnost. Nakon izvedbe prve skladbe umjetnik se, na zahtjev organizatora, obratio publici, govorio o povijesti svoga instrumenta te o talijanskim skladateljima općenito, kao i o talijanskim skladateljima za gitaru. Skladatelj Manuel Ponce skladao je čak sedam skladbi za gitaru, od kojih je Sonatina meridional (stavci: Campo, Copla i Fiesta), posljednja u nizu, a njome je gitarist nastavio svoj program. Manuel Maria Ponce djelovao je kao skladatelj, glazbeni edukator i "scholar" Meksičke glazbe, povezujući koncertnu scenu s pomalo zaboravljenim tradicionalnim i popularnim pjesmama i meksičkim folklorom.

U izvedbi Sonate Meridional osjetni su elementi meksičkog duha, te se glazbenik predstavio i kao temperamentan izvođač, koji uvjerljivo iznosi skladateljeve ideje i narodne motive. U prvom stavku, Campo, Ponce nas vodi kroz polja ravnice, što lirskom temom predstavlja izvođač. Slijedi stavak Copla, što označava sklop naziva s određenom metričkom strukturom pjesničkog sastava, tipičnom za španjolske popularne pjesme. U stavku se prepoznaju etnoelementi, razigrani i ukrašeni te autentični i doslovni. U Fiesti (vrijeme za zabavu publike, često se izvodi na posebni blagdan, naročito u Španjolskoj i Latinskoj Americi), gitarist nas očarava živim temperamentom i energijom te ponovno virtuoznošću svoje izvedbe. Osebujni akordi, koji se izmjenjuju u nizu, pridonijeli su zanimljivosti i dramatičnosti izvedbe posljednjeg stavka.

Umjetnik je nastavio s edukacijom publike, te je spomenuo domaće skladatelje "negitariste" koji su, začudno, skladali više od pedeset skladbi za gitaru. Suvremeni skladatelji gitaristi skladali su više od 250 skladbi za taj instrument. Skladbom jednog "negitarista", Miroslava Miletića, nastavio je program. Miletić je poznat po tome da se u njegovim skladbama javljaju međimurski motivi, bez doslovnih citata, no vrlo se nadahnuto i kreativno koristi tim melosomu svojim novonastalim temama, koje spretno razrađuje kroz svoje djelo. Međimurska suita navedenog skladatelja, sa stavcima Andante sostenuto, Allegro, Moderato i Vivo, plijenila je pažnju publike svojom neobičnošću i inventivnošću. Tu iznimno zahtjevnu skladbu i u muzičkom i u tehničkom smjeru umjetnik je izveo uvjerljivo, sigurno, potpuno superiorno.

Posljednja skladba koja se našla na programu bila je Sonata za gitaru Ivana Josipa Skendera, koju je skladatelj posvetio upravo našem umjetniku. Skladba je dobila već navedenu nagradu i kao takva plijenila je pažnju radoznale publike, no moglo bi se reći da ni skladba Miroslava Miletića ne zaostaje po kvaliteti i vrijednosti za njom. Skender u svojoj skladbi citira Paško karnevalsko kolo u trećem stavku (Allegreto), doslovnim citatom. Prije Allegreta nastupio je stavak Andante, poco libero - Allegro Lento, libero e molto rubato, a nakon njega slijedio je stavak Allegro molto vivace.

Zadovoljna publika pozvala je umjetnika da izvede dodatak, te ju je on počastio s Recuerdos de la Alhambra (Sjećanje na Alhambru) sjajnog skladatelj Francisca Terrege. Taj je komad vrlo često izvođen, te ga je i osječka publika prepoznala gotovo kao gitarski evergrin.

Zanimljivo je još spomenuti da je Krešimir Bedek osim u Hrvatskoj nastupao i u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Sloveniji, Austriji, Rusiji, Estoniji i Izraelu, svirajući recitale, uz orkestre i u različitim komornim sastavima, te snimio nosače zvuka za diskografske kuće Croatia Records, Cantus i CPO.