Izložba “Deus machina/Sigil” hrvatske vizualne umjetnice Helene Schultheis Edgeler otvorena je u Galeriji Kulturnog centra Osijek. U ciklusima radova “Nude Ascending,” “Put it in the Cloud” i recentni “Deus Machina/Sigil” (“Pečat koji zatvara ciklus”) Helena Schultheis Edgeler propituje složen odnos umjetnika i tehnologije pokušavajući odgovoriti na nikad aktualnije pitanje – može li tehnologija zamijeniti umjetnika.

Uime gradonačelnika publiku je pozdravio ravnatelj Kulturnog centra Marin Seleš.

- Večeras imam osobito zadovoljstvo predstaviti Helenu Schultheis Edgeler, umjetnicu i autoricu čiji rad zauzima važno mjesto na suvremenoj umjetničkoj sceni. Njezino stvaralaštvo, koje se razvija u međunarodnom kontekstu, promišlja odnos suvremenog čovjeka i tehnologije. Tema umjetne inteligencije danas dotiče gotovo svaki segment našega života. U vremenu u kojem se sve češće postavlja pitanje može li tehnologija mijenjati čovjeka, pa tako i umjetnika, radovi koje vidimo nude jasan i promišljen odgovor. Umjetna inteligencija ovdje nije zamjena, nego alat, poticaj i sugovornik. Umjetnički čin, sa svom svojom dubinom, intuicijom i iskustvom, i dalje ostaje neodvojivo ljudski. Posebno želim zahvaliti autorici na hrabrosti da istražuje upravo taj međuprostor – između tradicionalnog i suvremenog, između platna i digitalnih impulsa, između čovjeka i stroja. Kulturni centar Osijek, ali i grad Osijek ponosno otvaraju prostor projektima koji ne nude jednostavne odgovore, nego potiču dijalog, preispitivanje i dublje razumijevanje svijeta u kojem živimo - ističe Marin Seleš.

LAURA BUNJEVAC

Istraživanje je počelo kao svojevrsna komunikacija s umjetnom inteligencijom, iz koje su proizišli i ovi radovi. U početku su upotrebljavani jednostavniji alati i programi koji su omogućavali pretvaranje slike u druge vizualne forme, a poslije su se pojavili napredniji sustavi, poput programa MidJourney, koji su otvorili potpuno nove mogućnosti u radu. Postavlja se pitanje: Što zapravo čini umjetna inteligencija u tom procesu? Radovi koje vidimo rezultat su dvostruke kontrole – odnosa umjetnika i stroja te namjere i algoritma. Upravo u tom međuprostoru nastaje ova izložba, objašnjava kustosica Diana Ososlija.

- Djela komuniciraju na više razina; međusobno, ali i s promatračem. U tom odnosu pojavljuju se simboli koji se razlikuju, ali su istovremeno povezani i tvore jedinstvenu cjelinu. Helena Schultheis Edgeler na poseban način “oživljava” umjetnu inteligenciju, a taj stroj dobiva svoju fizičku manifestaciju. Ona nije sasvim konkretna ni jednoznačna, nego je, naprotiv, prozračna, lepršava i fluidna. Radovi iz oba ciklusa sugeriraju svojevrsni “cloud” prostor – međuprostor između fizičkog i digitalnog svijeta. To je svijet koji još uvijek nije potpuno opipljiv, ali je prisutan i sve utjecajniji. Umjetna inteligencija u tom kontekstu djeluje poput entiteta koji se kreće kroz ostatke ljudske civilizacije. U pojedinim radovima nazire se i arhitektura koja podsjeća na klasične umjetničke forme, ali istovremeno nosi elemente nečeg novog i nepoznatog. Ovakvim radovima Schultheis Edgeler zapravo postavlja analitičko pitanje: Kakva je budućnost odnosa čovjeka i umjetne inteligencije? Hoće li ona nadograditi naš svijet ili ga promijeniti na načine koje još ne možemo potpunoi sagledati? - rekla je Diana Ososlija.