Pritisak kapitala je takav da, ako nešto možete dobiti besplatno, često se žrtvuje kvaliteta
Održan je prevoditeljsko-lektorski razgovor o brojnim aktualnim temama iz struke
U sklopu FUZ&JA-e, projekta popularizacije znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku, magistar engleskog i švedskog Mišo Grundler i magistra hrvatskog i poljskog Petra Gverić Katana iz Zagreba održali su prevoditeljsko-lektorski razgovor o brojnim aktualnim temama iz struke. Poseban naglasak stavljen je na odnos prema tekstu, ali i na stvarne mogućnosti zapošljavanja – od stalnih radnih mjesta u izdavaštvu, medijima i institucijama do sve raširenijeg freelancinga.
- Katkad je lektorsko prigovaranje i "slatko", ima mnogo prevoditelja koji jako vole da im lektor pročita tekst i pogleda što bi se još moglo urediti. Posao lektora zapravo ne bi trebao biti samo gramatika i pravopis, kako većina misli, nego je jednim dijelom i urednički posao. On je tu da pomogne prevoditelju, a ne da mu odmogne. Postoje, kako kažu prevoditelji, dvije vrste lektora – loši i dobri. Smatra se da dobri lektori ne prigovaraju pretjerano, nego umjereno, a loši lektori ili uopće ne prigovaraju ili prigovaraju previše. Problem se javlja, primjerice, s ljudima koji su veliki puristi i žele da sav tekst bude napisan isključivo na standardnom jeziku. Lektor mora poštovati određeni registar, funkcionalni stil i prevoditeljeve želje. Dobro je i ako poznaje jezik izvornika kako bi mogao zaviriti u original i procijeniti što najbolje odgovara - otkriva Gverić Katana.
Koliko će prevoditelj željeti surađivati s lektorom, ovisi i o prevoditelju i o izvrsnosti lektora, a najčešće su pogreške u odnosnim rečenicama.
- Odnosna zamjenica "što" često se krivo koristi za neživo, kao i za živo "koji". Primjerice, kaže se "to je čovjek kojeg sam kupio" umjesto pravilnog "to je čovjek kojeg sam upoznao" ili "to je predmet koji sam kupio". Često se događa i da prevoditelja katkad zavede jezik s kojega prevodi, pa mu red riječi bude poremećen i neke sintaktičke cjeline ne dođu na pravo mjesto. To su sitne stvari na kojima se "zapne" u prijevodu i u tekstu, a koje su relativno česte. To nisu nikakve strašne pogreške i zato je lektor tu. Katkad je riječ i o upotrebi leksika koji nije primjeren funkcionalnom stilu. Postoje i lektori koji inzistiraju na upotrebi isključivo "hrvatskih" riječi, što god to značilo. To podsjeća na vrijeme famoznog "Rječnika razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika", prema kojemu su se često donosile odluke, iako nitko nije bio posve siguran što je zapravo pogrešno, a što nije. Uglavnom su pogreške povezane sa sintaksom, rjeđe s pravopisom, barem kad je riječ o iskusnijim prevoditeljima - otkriva Gverić Katana.
Najveći izazovi u lektorskoj profesiji su manjak autorstva i financijska kompenzacija.
- Lektor ima određene ingerencije, ali zapravo nema zadnju riječ, osim ako je riječ o pravopisu, stilskom postupku ili igri. Ipak, prevoditelj je taj koji je zapravo drugi autor teksta. On na neki način ponovno ispisuje tekst na novom jeziku i njegove želje treba poštovati. Drugi izazov je financijska kompenzacija za naš posao, koja je, osobito za lektore, iznimno mala. Ona varira od oko 0,97 eura do 6,00 eura po kartici teksta - zaključuje Gverić Katana.
Premda je svojedobno bilo dogovoreno da bi lektorski honorar trebao iznositi trećinu prevoditeljskog honorara, mnogi se ne slažu oko toga koliko bi to točno trebalo biti. Ipak, postoje mehanizmi za poboljšanje stanja.
- Plaćenost je, međutim, izuzetno niska, osobito s obzirom na to da lektori ne samo da moraju završiti fakultet nego se i dodatno obrazovati kako bi se bavili tim poslom. Nije lektor svatko tko iziđe s kroatistike. Imamo sindikat prevoditelja, jedno smo vrijeme imali i udrugu lektora, te nastojimo razgovarati s izdavačima. Govorimo ponajprije o knjigama, ali tu je i pitanje lektora u javnim institucijama koji često nemaju stalan posao, nego ih se zapošljava honorarno za vrlo niske naknade. Nadam se da će se to popraviti. S prevoditeljima je situacija danas nešto bolja nego što je bila prije deset godina. Lektori se trude, bore se, no poslodavci često teže jeftinijem rješenju - dodaje Gverić Katana.
S druge strane, nalet umjetne inteligencije postao je prava prijetnja za prevoditeljsku struku, kao i svaku kreativnu industriju.
- Tehničko prevođenje praktički je već velikim dijelom podleglo umjetnoj inteligenciji. Književno se još drži jer umjetna inteligencija nema ni emociju ni intuiciju kakvu ima čovjek, i vjerujem da nikada neće imati. Međutim, već postoje primjeri u inozemstvu gdje su izdavači počeli objavljivati knjige koje nije uredio čovjek, nego umjetna inteligencija. To su uglavnom vrlo loši, takozvani prijevodi, jer zapravo nije riječ o pravim prijevodima, nego o generiranom tekstu. Međutim, pritisak kapitala uvijek je takav da, ako nešto možete dobiti besplatno, često se žrtvuje kvaliteta. To je vjerojatno i najveća opasnost - naglašava Grundler.
Prevoditelji nastoje napraviti ono nemoguće: ostati vjerni autoru, a istodobno stvoriti tekst koji je lijep i prirodan na ciljanom jeziku. Unatoč tome, financiranje se ponovno nameće kao veliki problem.
- Društvo hrvatskih književnika i prevoditelja jako se bori za poboljšanje statusa književnika i prevoditelja. Zbog toga smo s Ministarstvom kulture dogovorili da ono ne financira knjige za koje izdavač nije ponudio barem minimalni propisani iznos koji smo mi odredili kao nekakav preporučeni cjenik. Na taj smo način zapravo popravili situaciju jer je Ministarstvo kulture prepoznalo naše probleme i nije željelo davati potporu izdavačima koji zanemaruju struku - ističe Grundler.
Kao freelancer, Grundler uspješno posluje već 15 godina, ali ne i bez određenih izazova.
- Postoje teška razdoblja kada predate knjigu, a nikad ne znate kada ćete zapravo dobiti honorar. Uvijek morate unaprijed planirati financije i računati koliko mjeseci može proći prije nego što dobijete neki novac, što znatno otežava svakodnevnicu. S druge strane, freelancing ima svoje prednosti. Nemate šefa nad glavom, možete otputovati kamo želite, ne morate se nikome pravdati i možete uzeti godišnji odmor kad želite. Zakoni postoje, ali se često ne primjenjuju, što je kod nas čest slučaj. Tu se još može napraviti veliki iskorak jer freelanceri su u praksi i dalje tretirani kao nezaposlene osobe ili socijalni slučaj. Na primjer, ne mogu podići kredit ako žele kupiti stan ili slično. Bez obzira na to što freelanceri mogu dobro zarađivati, sustav ih ne prepoznaje kao vrijedan dio društva, dok je u drugim zemljama ta situacija puno bolje uređena - zaključuje Grundler. n
