Elizabeta Mađarević predstavila knjigu: Nove imigracije utječu na demokraciju, ali ne pozitivno
Bavi se novom imigracijom, koja je došla u Europu u posljednjih 30 godina
Naklada Bošković i Klub knjižare organizirali su predstavljanje knjige Elizabete Mađarević "Nova imigracija - (Dez)integracija društva i kraj demokracije". Na promociji su osim autorice sudjelovali i demograf Dražen Živić te veleposlanik RH u Republici Albaniji Zlatko Kramarić.
Knjiga se bavi novom imigracijom, koja je došla u Europu u posljednjih 30 godina, te objašnjava odnose liberalne demokracije i imigracije, odnosno način na koji se demokracija mijenja u dodiru s novim imigrantima koji postaju državljani zapadnih zemalja.
- Proučavala sam nešto što zapravo rijetko tko proučava, a u Hrvatskoj to možda još nitko nije napravio. Demokracija se s dolaskom novih imigranata nije poboljšala. U knjizi se bavim Njemačkom i tu se vrlo dobro može vidjeti da Njemačka, koja nikada nije bila otvorena za imigraciju iako je primala radne imigrante od 70-ih nadalje, nije bila otvorena za dodjelu državljanstva stranim građanima sve do 2000. godine. S Angelom Merkel, tadašnjom kancelarkom, situacija se doista vrlo radikalno promijenila. Znatno je liberalizirala imigracijsku politiku i politiku državljanstva te smanjila broj godina potrebnih za stjecanje državljanstva, a imigrante koji su dolazili zbog ekonomskih razloga u većoj je mjeri uključila u državljanstvo. U konačnici, sve se to odražava i na razvoj demokracije, ali i na kulturu te ekonomiju - rekla je Mađarević.
Neprestano se govori da europska društva trebaju stranu radnu snagu jer je nemaju. Međutim, autorica tu tezu osporava govoreći da zapravo ne stoji.
- Vidjela sam to na primjeru Njemačke. Krajem 1990-ih počelo se stalno govoriti da Njemačka treba računalne stručnjake, da su joj potrebni strani radnici te da će to pomoći gospodarskom rastu jer ondje nema dovoljno radnika. Međutim, to se događalo upravo u vrijeme kada je u Njemačkoj bila velika nezaposlenost, kada su troškovi ujedinjenja bili vrlo visoki. Tada se primijetilo da diskurs o manjku radne snage dolazi iz nekih drugih sfera, s najviših razina, gdje političke elite, u suradnji s poslovnim krugovima, nastoje osigurati što veći broj stranih radnika. Istraživanje koje sam provela pokazuje da dovođenje migranata u Njemačku ne mijenja samo demografsku strukturu stanovništva nego i niz drugih aspekata, uključujući kulturu. Često se ističe i porast kriminala, o čemu se danas mnogo govori. Prije nekoliko godina to je čak bilo osjetljivo pitanje, no danas se o tome ipak otvorenije raspravlja - ističe Mađarević.
Budući da postoji gospodarski problem u cijeloj Europskoj uniji, postavlja se pitanje može li ga strana radna snaga doista riješiti i omogućiti gospodarski rast.
- Ta tvrdnja nije uvijek jasno potkrijepljena znanstvenim istraživanjima. Međutim, zašto se stalno ponavlja? I zašto se svi resursi ne usmjere na jačanje domaćeg stanovništva, na zaštitu vlastite radne snage i njezinu prilagodbu novim uvjetima? Danas imamo i razvoj umjetne inteligencije, koji dodatno mijenja tržište rada i može smanjiti potrebu za velikim brojem zaposlenih. Kako ćemo odgovoriti na te izazove? Zašto se, dakle, naglasak ne stavlja prvenstveno na domaće stanovništvo i radnu snagu, nego na dovođenje radnika iz udaljenih zemalja? Primjerice, u Kini gotovo i nema stranih radnika, iako je riječ o velikoj zemlji koja također ima potrebe za radnom snagom, u Japanu također. Riječ je o snažnoj ekonomiji koja kontinuirano raste i tu postoji određena diskrepancija, na koju mnogi znanstvenici još nisu dali jasan odgovor zašto je to tako. Ipak, kozmopolitske elite i međunarodne organizacije poput Svjetske banke neprestano promiču narativ da je strana radna snaga korisna iako to nije uvijek jasno potvrđeno znanstvenim istraživanjima - objašnjava Mađarević.
Autorica u svom radu govori i o fenomenu liberalne autokracije te ga dovodi u izravnu vezu s politikom imigracije.
- Koristim se pristupima različitih teoretičara, a neki od njih ističu da se suvremena liberalna demokracija sve više približava onome što nazivaju liberalnom autokracijom. Ne tvrdim da je to stanje koje trenutačno postoji u Hrvatskoj, ali pojedini autori primjećuju takve tendencije u Europi. Uočava se da liberalni diskurs postaje izrazito dominantan u odnosu prema demokratskom diskursu. Drugim riječima, demokracija se formalno i dalje slavi dok se liberalni element liberalne demokracije sve više naglašava i jača te upravo u toj neravnoteži vidim ključan problem u ovom kontekstu - zaključuje.
