Na 2. Putujućem susretu teATARA izvedeno je 19 predstava dramskih amatera iz Hrvatske i okruženja
Pobjednik drugog festivala je kazališna družina Kolarin iz Dubrovnika s predstavom “Nered u redu letenja”
Dodjelom nagrada najboljima završeni su 2. Putujući susreti teATARA, koji su se održali u dvorani vinkovačkog GK "Joza Ivakić" od 13. do 21. ožujka, gdje su u devet večeri amaterske kazališne družine iz Hrvatske i regije izveli 13 predstava.
Okrugli stol
Pobjednik 2. PST-a je kazališna družina Kolarin iz Dubrovnika s predstavom "Nered u redu letenja", koja je proglašena najboljom predstavom u cjelini prema ocjeni prosudbenog povjerenstva, ali i najboljom prema izboru publike s ocjenom 4,88.
Nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu osvojila je Jelica Čučević iz Dubrovnika, a za najbolju glavnu mušku ulogu priznanje je odnio Filip Stjepan Hanžek iz Tuhlja, za sporedne uloge nagrađeni su Jelena Maržić iz Dubrovnika i Dušan Ivić iz Subotice, a nagrada za najbolji novi dramski tekst pripala je Miji Matasić iz Jastrebarskog, koja je nagrađena i za najbolju režiju. Najboljom dječjom predstavom proglašena je "Tri praščića" iz Jastrebarskog. Posebno priznanje za doprinos kazališnom amaterizmu posmrtno je dodijeljeno Željku Bukni, a priznanje za najvjernijeg gledatelja dobila je Sandra Bajtal.
- Ponosan sam što je pozornicom ovog kazališta proteklih devet dana, kroz 13 predstava, prošlo više od 120 glumaca amatera. Imali smo i bogat popratni program, od izložbe Dražena Bote do radionica i okruglog stola. Ovi susreti već su pokazali koliko publika voli kazališni amaterizam i vjerujem da je pred festivalom izvrsna budućnost – rekao je Marko Sabljaković u ime organizatora 2. PST-a.
Završne večeri, prije dodjele nagrada, održan je okrugli stol "Revitalizacija baštine i aktualizacija suvremenosti u kazališnom amaterizmu", na kojemu su govorili dr. sc. Dubravka Crnojević Carić, teatrologinja o temi "Baština iz suvremenosti gledata", Anđela Vidović, kazališna kritičarka i teatrologinja o temi "150 godina kazališnog amaterizma u Metkoviću", Marko Sabljaković, umjetnički voditelj Slavonskog putujućeg teatra ("Žena i njezin društveni položaj u književnim i dramskim djelima pisaca slavonskog tematskog usmjerenja)", Daniela Taslidžić Herman, dramska pedagoginja, ("Od tradicije do suvremenog izraza: kazališni amaterizam Belog Manastira"), Marjan Kiš, kulturni djelatnik bačkih Hrvata ("Kako odabrati (svoju) misiju u dramskom stvaralaštvu") i dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom izboru, upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU Vinkovci koja je izlagala o temi revitalizacije slavonske dramske baštine u kazališnom amaterizmu Vinkovaca i Retkovaca.
U kratkoj retrospektivi kazališnoga amaterizma u Vinkovcima i Retkovcima osvrnula se na slavonsku dramsku baštinu i specifičnosti scenskoga govora kao označnice koje pružaju ne samo slavonski kolorit nego kulturni i jezični identitet.
- Slavonska dramska baština jedna je od estetičkih odrednica kazališnoga amaterizma u Vinkovcima i Retkovcima koja ima stoljetni izvedbeni staž. Iz poetički raznolikoga repertoara s brojim izvedbama hrvatskih i stranih dramskih pisaca izdvaja se dramska baština koju su stvorili slavonski i srijemski pisci Joza Ivakić, Josip Kosor, Josip Freudenreich, Ilija Okrugić, Ivan i Josip Kozarac, Iso Velikanović, Janko Jurković, Josip Eugen Tomić i dr. Osim što njihova dramska djela omogućuju Slavoncima da se predstave i prepoznaju na pozornici, kazališni je amaterizam omogućio da se čuje hrvatski književni jezik i slavonski dijalekt. Naime, u Vijencu nalazimo 1876. preskriptivni podatak o potrebi njegovanja hrvatskoga jezika u izvođenju amaterskih predstava u Vinkovcima.
Ivakićevo značenje
Da je došlo do jezičnih promjena, posvjedočuje vinkovačka periodika s početka 20. stoljeća u kojoj pronalazimo podatke o amaterskim kazališnim predstavama te pohvale na račun izvedbe šokačkoga govora. Tomu je uvelike bio zaslužan Vinkovčanin Joza Ivakić kao potpuni kazališni čovjek koji je uspješno spajao kazališni amaterizam i profesionalizam. Put u nacionalnu kazališnu kuću u Zagrebu otvorilo mu je stručno poznavanje hrvatskoga jezika jer je bio profesor klasične filologije i slavistike te posebno zapažen rad na scenskom govoru i njegovoj dikciji te akcentuaciji standardnog idioma, ali je istovremeno veliku pozornost posvetio i dijalektima, npr. svoje je posljednje javno predavanje Značenje dijalekata u posebnim vrstama poezije održao 5. svibnju 1932. u HNK-u u Zagrebu, tri mjeseca prije smrti. Kazališni su amateri u Vinkovcima i Retkovcima pri izvođenju dramskih djela slavonske tematike mogli voditi računa o slavonskom dijalektu jer im je to pravi materinski jezik ili pak dobro im poznati zavičajni i okolinski jezik. Među njihovim se predstavama izdvaja “Đuka Begović”, čiji su govor i dikcija toliko jaki da nas ni danas ne ostavljaju ravnodušnima. Da Đuka Begović, bećar iz sela vinkovačke okolice, govori šokačkom ikavicom, važno je za povijest hrvatskoga jezika i književnosti jer je štokavska dijalektalna književnost bila zanijekana. Kazališni amateri u Vinkovcima i Retkovcima revitalizirajući slavonsku dramsku baštinu potvrđuju autentičnost u izvedbi i autohtonost u scenskom govoru na slavonskom dijalektu – rekla je dr. sc. Anica Bilić.
