Lučić: Kazalište ću pamtiti cijeli život. I sve ljude s kojima sam radio
Koprodukcija s GK “Joza Ivakić” u Vinkovcima, gdje će se premijera održati u subotu, 21. ožujka u 11 sati
Najpoznatija novela Antoinea de Sainta-Exuperyja "Mali princ" uprizorena je u osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, u režiji Dražena Ferenčine. Kazališna je predstava nastala u koprodukciji s Gradskim kazalištem "Joza Ivakić" u Vinkovcima, gdje će premijera biti održana u subotu, 21. ožujka u 11 sati.
Ova scenska prilagodba donosi zanimljiv dramaturški obrat: Mali princ više nije dijete, koje tek otkriva svijet, nego zreo čovjek koji se priprema na odlazak, čime se otvara prostor za nova čitanja simbolike bezvremenske novele. Posebnu težinu nadolazećim izvedbama daje činjenica da naslovnu ulogu tumači ravnatelj DK-a Branka Mihaljevića Ivica Lučić, kojemu je to bio i svečani oproštaj od kazališne pozornice prije odlaska u zasluženu mirovinu nakon višedesetljetnog rada u Dječjem kazalištu.
Kako je prošla premijera?
- Premijera je prošla dobro. Dakle proces pripreme uloge i snalaženja u prostoru završio je i premijerna je izvedba označila početak života jedne lijepe predstave.
Kako ste se vi osjećali budući da je ovo bila vaša posljednja premijera prije mirovine?
- Ja se sve nekako nadam da ovo nije bila posljednja što se tiče mene, nego samo što se tiče radnog odnosa u Kazalištu, te da ću ja još uspjeti nekad u budućnosti, za vrijeme svog života, dok me budu služile noge i glava, imati još koju premijeru ovdje.
Kad pogledate unatrag, što ćete najduže pamtiti iz vremena provedenog u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića?
- Kazalište ću pamtiti cijeli život. Pamtim sva radna mjesta koja sam imao do sada i ljude s kojima sam radio, ali ovo u kazalištu je bilo nešto posebno, tako da će mi ostati u sjećanju cijeli život.
Kako je izgledala proslava nakon premijere?
- Proslava kao proslava, neko druženje poslije premijere kod nas je već tradicija i uvijek to prođe lijepo. Čini mi se da je publika, kojoj smo izmamili osjećaje, doista emotivno primila predstavu, kao uostalom i ja sam. Ljudi su se malo ostali družiti, prokomentirati i naravno čestitati - oni koji su mislili da treba čestitati - sve lijepo primjereno, pristojno i baš lijepo.
Čime se najviše ponosite kad je riječ o ulogama i ravnateljskom stažu u kazalištu?
- Ponosim se svojim ulogama u kazalištu, ponosim se ljudima s kojima sam radio u kazalištu i ponosim se jednom lepezom dobrih suradnika s kojima sam imao čast surađivati tijekom svojeg kazališnog života.
