Davor Dedić, poznati osječki glazbenik, punih trideset godina djeluje u području glazbe u našem gradu, cijeloj Hrvatskoj i šire. U tom razdoblju održao je mnogo koncerata, ostvario mnogo suradnji s brojnim glazbenicima, predavao je na fakultetu, skladao i bio član odbora "Koncertni ciklus grada" te Osječkog ljeta kulture, član kulturnog vijeća Grada Osijeka, predsjednik Hrvatske glazbene unije, podružnica Osijek, te snimio niz audio i video materijala. Za album "HGM Plays Music of Ivo Robić" osvojio je Porin za najbolji jazz-album 2013.

Dugogodišnji ste korepetitor Osječkim zumbićima i Brevisima, profesor ste na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, no vaša najveća ljubav je jazz. Kada ste se i kako počeli baviti tom vrstom glazbe?

- Na studiju klavira 1995. osjetio sam potrebu za nečim novim, što mi daje širinu u glazbi, gdje se mogu slobodnije izraziti. Počeo sam svirati s nekadašnjim poznatim Argus jazz bendom. Svirajući u njemu, uz vrsne jazz-glazbenike pekao sam svoj današnji zanat te ostvario neformalno jazz-školovanje svirajući u Jazz orkestru Hrvatske glazbene mladeži, koje iskustvo mi je zapravo zamijenilo studij.

Ti su počeci zasigurno bili teški. Nije bilo literature, nije bilo YouTubea…

- Meni je klasika pomogla u razumijevanju harmonije, u tehnici, pomoglo mi je jako što sam uz oca glazbenika od malih nogu slušao evergreene, koristio tatine note i tu sam dobio širinu i zaljubio se u glazbu koja nije isključivo klasika.

Od tog doba vi se i dalje razvijate, napredujete, angažmana i poziva je sve više, s raznih strana. Umorite li se nekad od svega toga, poželite li se malo odmoriti, možda prestati?

- Ako glazbu krenemo raditi kao posao, mislim da to onda više ne bismo trebali raditi. Ja glazbu doživljavam kao životni poziv, u njoj uživam, napredujem, razvijam se i još uvijek učim.

Koje jazz-pijaniste preferirate? Od kojih ste možda nešto više naučili?

- Svaki vrhunski jazz-glazbenik koji svira, drži koncerte i snima je dobar, bolji, najbolji. Naravno, slušanjem se jako puno, ako ne i najviše uči. Također, svi mi slušamo ono što volimo, no ponekad moramo izabrati i ono drugo, izići iz zone komfora, da nešto novo naučimo i steknemo širinu. Ne treba slušati samo svoje omiljene izvođače.

Što možete reći mladima, koji se tek počinju baviti jazz-glazbom ili možda savjetovati u vezi s jazz-improvizacijom, koja je mnogima u početku noćna mora? Ne znaju odakle početi, kako se osloboditi, kako koristiti jazz-skale...

- Mnogi na samom početku improviziraju jazz-skalama, no one su nastale poslije. Teorija nakon prakse. Osnovna obilježja jazz-glazbe su ritam, harmonija i improvizacija. Ritam i pauza su na primjer jako važni. Svi mi kada smo mladi mislimo da treba više, ali zapravo treba pokušati manje. U improvizaciji nekoliko tonova, samo u jednoj oktavi, i tu isprobavati, slušati se, ponavljati puno, puno puta i, naravno, treba puno slušati da se naučimo izražavati u stilu jazz-glazbe. Uz to su važni znanje, volja i energija. To sve treba pokrenuti i održavati na nivou. Vrhunski rezultati traže vrhunsko znanje i vrhunsko odricanje te puno, puno vremena. Tako je i u sportu i bilo gdje.

Čime ste se još bavili vezano uz glazbu?

- Kao klavirist svirao sam u mnogim ansamblima i bio suradnik u projektima kao što su: Runjićeve večeri, Božićni VIP koncerti, PORIN orkestar, Bjelovarski Božićni Gala orkestar, Chansonfest, Krapinski festival, Go-Go swing orchestra, Jazz orkestar oružanih snaga RH, BOK festival, Samoborska gradska glazba…

Zaista impozantan niz, malo je osječkih glazbenika koji bi se mogli pohvaliti ovolikim brojem angažmana i tako velikim sviračkim iskustvom. Kako izgleda jedan vaš radni dan?

- Moj radni dan sastoji se od nastave na fakultetu, redovnih proba s Brevisima, povremenih proba s glazbenim sastavima Fluentes i NoJazz bandom te drugim angažmanima diljem Hrvatske.

Svirali ste jedno vrijeme i s Cubismom. Jeste li i s kojim ste još estradnim umjetnicima surađivali?

- S Cubismom sam svirao jedno vrijeme te smo snimili LIVE in Lisinski 2005. S estradnim zvijezdama nisam bio u pratećem bendu kao stalni član, iako sam imao priliku i pozive, no uskakao sam po potrebi kada sam mogao jer svirao sam u HGM Jazz orkestru četrnaest godina, a to je teško uskladiti.

Spomenuli ste nastavu na fakultetu. Viši ste predavač na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Koje predmete tamo predajete?

- Predajem nastavu iz predmeta: Glazbena informatika, Oblikovanje zvuka, Sviranje partitura 1 i Priređivanje za ansamble 1, Osnove jazza.

U Glazbenoj školi i na studiju klavira nije bilo razumijevanja za vaš afinitet prema jazz-glazbi. Kakva je situacija po tom pitanju na Akademiji?

- Na akademiji imam puno poštovanje i kolega i studenata, cijene me i cijene moj rad, a ja pridonosim jako puno svojim angažmanom s Akademskim zborom, komu sam korepetitor.

Za otvorenje Krežmine dvorane u Osijeku skladali ste predivnu pjesmu "Moj Osijek u meni", koja je zasnovana na poznatoj pjesmi "Moj Osijek", no dignuta je na novi nivo, na pjesmu koja nije šlagerska.

- Da, za otvorenje "Krežme", drugu večer, skladao sam "Moj Osijek u meni" za zbor Brevisi. Imao sam htijenje i viziju da pjesmu "Moj Osijek" uzmem kao model i na tu harmoniju i melodiju sam izgradio novu harmoniju i melodiju.

Je li vam pomalo dosadilo korepetirati Brevisima tako dugi niz godina?

- Ne! Ovo je nešto što radiš s ljudima koji vole i žele pjevati. Antoaneta i ja imamo zajednički pristup, a to je visoki profesionalni nivo. Imam takav kolektiv i takve ljude oko sebe koji čine da volim to što radim. Mene to ispunjava, daje da se dobro osjećam. Tu je i socijalni moment - različiti ljudi, različitih zanimanja s različitih strana, a imamo istu želju i cilj.

S Brevisima ste putovali od Amerike do Kanade, s njima ste osvojili velik broj visokih nagrada i održali velik broj koncerata i nastupa u Hrvatskoj i svijetu.

- Da, posljednja u nizu je osvojena nagrada iz 2025. - zlatna medalja najviše kategorije (Gold Medal - top level) na 6. Europskim zborskim igrama i Grand Prixu nacija, održanim u Aarhusu u Danskoj. Najveći dosadašnji uspjeh je nastup na najprestižnijim svjetskim pozornicama: Carnegie Hall u New Yorku 2012. i Sydney Opera House u Australiji, 2017. godine.

Osim djelovanja kao instrumentalist i pedagog posljednjih nekoliko godina bavite se skladanjem. Koje uspjehe možete istaknuti?

- Radio sam glazbu i produkciju za kazališnu predstavu, za dokumentarne filmove, za pilot humorističku seriju i već spomenute Brevise. Kada je u pitanju skladanje u današnje vrijeme umjetna inteligencija dosta već sad "ugrožava" profesiju glazbenike. Tu je pitanje i morala i poštenja, dosad se moglo prepoznati što je prirodno, a što umjetno, ali već sada je UI toliko napredovao da je teško prepoznati. Siguran sam da naša profesija glazbenika koji javno, "uživo" interpretira glazbu neće izgubiti svoju vrijednost te da će biti još vrjednija.

Mogli smo vidjeti na društvenim mrežama da ste bili odabrani među osam najboljih jazz-pijanista iz cijele Hrvatske, koji su angažirani oko projekta Homage Matiji Dediću. To je velika čast i za vas i za naš grad.

- Da, sviralo je nas osam jazz-pijanista iz hrvatske glazbu Matije s Jazz orkestrom HRT-a i to mi je bila naravno velika čast i veliki užitak, i hvala im na pozivu. n