Crnohumorna britanska drama “Dok zvijezde ne padnu” Beth Steel obiluje nizom pionirskih iskoraka. Prva je novogodišnja premijera prva suradnja poznate redateljice Saše Broz s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku, ali i prvi aktualni komad koji je u Hrvatskoj izveden odmah nakon West Enda, Grčke i Japana. Predstava je posebna i po debiju Rite Čabraje, kojim je utkala put prema kazališnim daskama, baš poput oca Miroslava i majke Ivane.

Emotivno putovanje

Teška emotivna drama koja žonglira žanrovima prelazeći iz komedije u tragediju mnogim je glumcima bila izazov, ali Ivanu Soldo Čabraju upravo je to privuklo k ulozi Hazel.

- Ona je lik pun kontradikcija i to mi se najviše svidjelo. Ona balansira između želje da sve drži pod kontrolom i činjenice da se sve oko nje raspada. Priprema je trajala nekoliko mjeseci, ali rekla bih da je pravi rad počeo onog trenutka kad sam je pokušala živjeti na sceni, a ne opravdavati. Puno sam razmišljala o njezinim strahovima i predrasudama, o tome što je oblikovalo njezine stavove, ali sam kopala i po vlastitim strahovima i predrasudama. Sjediniti Hazel i mene u jednu osobu bilo je ludo, izazovno, inspirativno i emotivno - govori Soldo Čabraja.

Iako je riječ o vrlo konkretnom obiteljskom okruženju, priča je univerzalna jer govori o pripadanju, klasnim razlikama, generacijskim sukobima, ljubavi, razočaranjima i tišinama koje znaju biti glasnije od riječi. Veliki emotivni naboj oblikovao je i glumačke probe.

- Probe su bile vrlo intenzivne, ali i pune smijeha, što nam je zapravo pomagalo izdržati težinu teme. Komedija i drama u ovoj predstavi dišu zajedno. Humor ne umanjuje težinu, nego je čini podnošljivijom. Bez timskog rada na sceni ovakav komad jednostavno ne funkcionira. Povjerenje među partnerima je ključno. Ne morate se slagati sa svojim likom da biste ga razumjeli. Pokušala sam Hazel promatrati bez osude, kao osobu koju su oblikovali vrijeme, okolina i vlastiti strahovi. Ući u njezine cipele znači pitati se što bih ja mislila i osjećala da sam živjela njezin život - ističe Soldo Čabraja.

Redateljica Saša Broz nazvala je predstavu “briljantnom obiteljskom sagom u kojoj će se vrlo vjerojatno mnogi moći prepoznati”. Za glumački ansambl imala je samo riječi hvale govoreći kako je predstavu ostavila na čvrstim temeljima i u dobrim rukama. Čini se da su ovakve suradnje, ali i teme, prijeko potrebne za osječku publiku.

- Prije rada na ovoj predstavi nisam poznavala Sašu Broz, ali odmah smo se razumjele. Saša je redateljica kakvu bi svatko poželio, spremna i jasna u svojim idejama, ali istovremeno otvorena da glumac nudi rješenja. Scena, kostimi, glazba i projekcije bili su osmišljeni još prije prve čitaće probe i u takvim je uvjetima lijepo raditi. Naravno da je bilo zahtjevnih trenutaka jer tekst koji nije banalan traži duboku analizu. Pristupile smo mu ozbiljno i predano. Nijedna odluka nije došla lako. Istraživale smo dok ne bismo došle do rješenja koje nas doista zadovoljava i koje služi predstavi. Publika danas traži priče u kojima se može prepoznati. Ovakve teme potiču razgovor, a kazalište bi upravo to trebalo raditi, otvarati pitanja, a ne nuditi gotove odgovore. Smatram da su ovakve predstave društveno korisne jer nas tjeraju na promišljanje - ističe Soldo Čabraja.

KRISTIJAN CIMER

Dječji debi

Kći Rita pokazala je interes za glumu sasvim spontano i bez pritiska, a probe su bile tek produžetak njezina veselog djetinjstva, otkriva majka.

- Najvažnije mi je da joj gluma ostane igra i radost. Pripreme su bile zapravo naše zajedničko vrijeme s puno smijeha i ohrabrivanja. Ako joj i dam savjet, to je da bude prisutna i da uživa, da se ne boji i ako nešto pogriješi, publika neće znati, neka samo nastavi dalje - poručuje Soldo Čabraja.

Ulogu dražesne Sarah Rita je usvojila sasvim prirodno, kombinirajući iskrenu dječju radost s malo sestrinske nestašnosti. Probe su za nju ipak bile najzabavnije jer je njezina obitelj na sceni vrlo brzo postala i obitelj iza kulisa.

- Bilo mi je lijepo glumiti Sarah. Probe su mi bile zabavne jer sam voljela dolaziti u kazalište i biti s glumcima. Nije mi ništa bilo posebno teško, jedino mi je trebalo više vremena za koreografiju. Često sam na probama pisala i zadaću, pa su mi pomagale Mateja Tustanovski, Antonia Mrkonjić i šaptačica Dora, a inspicijent Edo mi je znao donijeti razne slatkiše i sokiće iz trgovine. Svi su bili jako dobri prema meni, a nekad smo se znali i igrati po kazališnim hodnicima i zato sam voljela dolaziti na probe. Tekst sam brzo naučila i voljela sam raditi - ističe Rita.

Prvi izlazak na pozornicu veliki je korak za malu zvijezdu u usponu, ali uz vodstvo renomiranih roditelja, čini se da svaka sumnja nestaje.

- Na premijeri sam bila malo nervozna i bilo me je strah, ali kad sam izišla na pozornicu, zaboravila sam na tremu. Zavoljela sam glumu gledajući mamu i tatu, još ne znam hoću li biti glumica kad odrastem, ali sada mi je to jako zabavno. Naučili su me da treba govoriti jasno i ne gledati publiku ili tražiti baku i tetke. I da ako pogriješiš - samo nastaviš dalje - zaključuje Rita.