Hrvatsko narodno kazalište ostvarilo je prvu suradnju s redateljicom Sašom Broz premijernom izvedbom "Dok zvijezde ne padnu". Hrvatska praizvedba britanske crnohumorne drame Beth Steel odvela je gledatelje na pravo emotivno putovanje od komedije i ljubavnog šesterokuta sve do tragedije.

Pljesak za Panića

Govornim jezikom i britkim šalama nasmijala je publiku do suza, ali i natjerala na preispitivanje obiteljskih odnosa i neizgovorenih riječi. Uz videoprojekcije aktualna drama ostvarila je kinematički klimaks, a iduće izvedbe zakazane su za 19., 20., i 21. veljače u 19 sati te u ožujku.

- Na ovoj, prvoj ovogodišnjoj premijeri prekrasan tekst pretvoren je u nešto doista na granici između filma i kazališta. Hvala našem ansamblu koji je odradio lavovski posao i od srca zahvaljujemo redateljici Saši Broz, koja je ne samo režirala nego i donijela ovaj tekst jer da nije nje, mi ne bismo bili tako brzi i ne bismo mogli nakon West Enda, Grčke i Japana dobiti autorska prava za ovakvo čudo. Glavni i osnovni "krivac" zašto ovo gledamo jest naš ravnatelj drame Duško Modrinić. Hvala i Osječko-baranjskoj županiji jer je ovo dio projekta "Žene u crvenom", hvala na povjerenju - govori Ham pohvalivši i prvu glumačku ulogu Rite Čabraje.

Posebnu zahvalnost kazalište je iskazalo Davoru Paniću i njegovoj glumačkoj ostavštini koja će nastaviti blistati i u mirovini.

- Doista smo lijepo radili i iznijeli jedan suvremeni tekst koji je bio toliko potreban i Osijeku i Hrvatskom kazalištu. Hvala još jednom svima od srca. Htio bih iskazati posebno poštovanje i veliku hvalu Davoru Paniću, jer znam koliko je skroman i koliko je velik. Kao čovjek i kao glumac uvijek je tu kad treba, i kao prijatelj i kao kolega, i s glumačkim i s ljubavnim savjetima. Davor ove godine ide u mirovinu, kao i cijela glasovita klasa koja je obilježila jedno razdoblje osječkog kazališta i na tome im neizmjerno hvala. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas - ističe Modrinić.

Saša Broz poručila je da je ovo tek prva suradnja s osječkim ansamblom, ali sigurno ne i posljednja.

- Zahvaljujem jer ovakve divne prilike u ovakvim teatrima ne događaju se često. Ovo za mene nije bio samo posao, ovdje su se dogodila prijateljstva za koja vjerujem da će dugo trajati. HNK u Osijeku nosim sa sobom u srcu, a predstavu znam da sam ostavila na čvrstim temeljima i u sigurnim rukama te da će je glumci čuvati, njegovati i igrati. Hvala vam svima i posebice mom autorskom timu - naglašava Broz.

Nepobjedivi glumački ansambl čine Ivana Soldo Čabraja (Hazel), Antonija Pintarić (Maggie), Antonia Mrkonjić (Sylvia), Petra Bernarda Blašković (strina Carol), Aljoša Čepl (Marek), Duško Modrinić (John), Davor Panić (Tony), Mario Rade (Pete), Mateja Tustanovski (Leanne) te Rita Čabraja i Kiara Debeljak (Sarah).

Pomno odabrani

Antonia Mrkonjić zablistala je u glavnoj ulozi mladenke, a priprema za vjenčanje iz pakla bila je, kaže, veliki izazov.

- Posebno mi je drago što smo dobili jedan moderan tekst koji je pisan razgovornim jezikom. To dugo nismo imali i mislim da je to jako važno za ovo vrijeme i za nas glumce. Priprema je bila jako zanimljiva. Krenemo od komedije, a završimo u tragediji. Vlada jedan pravi emocionalni roller coaster i mislim da je to za glumca velik izazov, ali i jako zanimljivo za istraživanje; kako na početku graditi smijeh, a onda na kraju otići u potpunu tragediju. Zabavljali smo se, puno smo radili i Saša je došla iznimno spremna, tako da mislim da smo napravili dobar posao. Kad je tekst ovako dobar, on ti već daje snažan materijal i mislim da smo se svi pronašli. Saša je vrlo pomno odabrala i uloge i glumce, dugo nas je promatrala. Imala sam sjajne partnere i partnerice, jedni iz drugih izvlačili smo i crpili tu energiju. Kad bi netko pao, netko drugi bi došao i podigao ga. Ta zajednička energija presudna je za ovu predstavu - govori Mrkonjić.

Iznimno svjež tekst važan je i jer progovara o klasnim razlikama, rasizmu, predrasudama i svim temama koje su danas, nažalost, vrlo aktualne.

- Dotičemo se pitanja migranata - Poljaka, Engleza i drugih. Mislim da je to u današnje vrijeme posebno važno jer ljudi moraju razmišljati šire. Uvijek postoji neki most između te dvije generacije, starije koja je možda malo tvrđa, i ove mlađe koju također imamo u predstavi. Mislim da se bavimo doista važnom temom i da je tekst uistinu suvremen. Gledala sam ovu dramu u Londonu. Nisam je htjela gledati da si ne pokvarim doživljaj, a onda sam vidjela oglas i pisalo je "Čehov na Heinekenu", i to me je nekako privuklo da ipak odem. Moram priznati da mi je naša izvedba ipak draža, jako sam zadovoljna suradnjom s Broz. Dugo je tražila tekst, a mi volimo kad je redateljica spremna, tako da smo doista uživali. Nije bilo stresa i imali smo prostora za istraživanje, da pogriješimo i da se opet usudimo pokušati - zaključuje Mrkonjić.