Nedavno je objavljena nova zbirka pjesama Davora Mandića naslovljena jednostavno – "Kuća". Knjigu su objavile ShuraPublikacije iz Opatije, urednik je Ervin Jahić, Ediciju Poentes uređuje Šura Dumanić, a naslovnicu potpisuje Vladimir Vidaković. Predstavljanje je najavljeno za ovu srijedu, 28. siječnja u 18 sati u Gradskoj knjižnici Rijeka. Prema najavi GKR-a, na predstavljanju će o "Kući" i iz "Kuće" govoriti autor, uz pomoć predstavnice izdavača Šure Dumanić i partnerice u projektu Nadije Mustapić, zadužene za vizual predstavljanja.

Četiri cjeline

Riječ je o trećoj zbirci pjesama Davora Mandića – prije nje objavio je pjesničke zbirke "Mostovi" (HDP, 2009.) i "Dva kruga, jedna tuga" (HDP, 2021.). "Kuća" je prva njegova konceptualna zbirka pjesama, okupljena oko motiva kuće, a potaknuta serijom grafika njegove životne i umjetničke partnerice Nadije Mustapić, s kojom zajedno istražuje kuću, od njezine idejne i konkretne pojavnosti do koncepta doma koji zajedno pokušavaju izgraditi. Zbirka pjesama, piše u najavi, tek je prva etapa šire zamišljenog i ambicioznog kolaborativnog umjetničkog projekta, o kojem će biti riječi na predstavljanju knjige.

Knjiga "Kuća" podijeljena je u četiri dijela – "Rezidencije i ruine", "Projekti i makete", "Stvarnost u ogledalu" i "Ja sam kuća". U prvoj cjelini svaka od pjesama, pisanih slobodnim stihom, u naslovu sadrži riječ kuća – "Pernata kuća", "Vodnjanska kuća", "Mjesečeva kuća", "Naša kuća", "Rubikova kuća", "Nemoguća kuća", "Ruska kuća"... Niz se nastavlja u drugoj cjelini – "Kuća koju gradimo zajedno", "Kuća jezika", "Kuća ceste", "Bijela kuća", "Kuća cvijeća", "Kuća potresa", "Kuća moga jezika"..., dok treća cjelina "Stvarnost u ogledalu" donosi pjesme u prozi - "Kućna fatamorgana", "Kućni red", "Kućni stol. Fabula", "Kućni strahovi", "Kućni duh"... Stihovi završnog dijela, "Ja sam kuća", označeni su samo brojkama. Neke pjesme, poput "Kuća kiše", "Kuća nestajuća" i "Kuća ured" mogle bi se svrstati u vizualnu poeziju.

Čin "iskustva kože"

Koncept knjige najbolje je opisan na njezinim koricama: "Promišljenim dramaturškim lukom od arhetipskih i mitopoetskih figura kuće - centralne metafore ne samo prostora, nego i identiteta u bašlarovskom smislu - preko spekulativnih i konceptualnih 'projektiranja', do refleksivne proze i konačne identifikacije subjekta s pojmom, nova knjiga Davora Mandića čin je 'iskustva kože', poetske antropologije situirane u pretragu intimnog, političkog, metafizičkog, jezičnog, svega imanentnog refleksu modernoga pjesnika. Kuća je istodobno i srce i tijelo, i jezik i sjećanje, i utočište i prijetnja, možda ponajprije katalog unutarnjih stanja. Njezina značenja su nestalna i klizeća: nikada nije stabilna, doziduje se, nestaje i mijenja funkcije, izričući štošta o anomalijama ljudskoga postojanja i epohi nesigurnosti i straha."

U osvrtu se spominje Gaston Bachelard koji u svojoj "Poetici prostora" raščlanjuje kuću – od podruma do tavana, upućujući na smisao kolibe. Između ostalog, Bachelard je napisao: "Kuća je naš kut u svijetu. Ona je... naš prvi svemir." Za Davora Mandića: "Kuća je otok/stijena čudnog oblika/stanište bliskih vrsta koje se/blago podnose/sudaraju/podržavaju/." A u završnim stihovima kaže: "Još samo te molim/prije nego odeš/da te čujem reći:/Idem kući."

“Kuća" je nastala uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija. Rukopis je dovršen na književnoj rezidenciji u danskom Hald Hovedgaardu.