U Klubu knjižare Nova predstavljena je knjiga "Intime rasapa - elegijske crtice o Čikeriji" autora Tomislava Žigmanova, subotičkog književnika i predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

Toponim Čikerija

Riječ je o 50-ak intimistički intoniranih pjesama o rasapu, svjetovima i životu na Čikeriji. Na promociji su sudjelovali Helena Sablić Tomić, Nevena Baštovanović, Mirko Ćurić i autor uz glazbenu pratnju Duo Ah-a. Čovjeka određuje i prostor, mjesto u kojem živi, a autor upravo propituje ono što je dio okvira u kojem žive vojvođanski Hrvati.

- Riječ je o prostoru u kojem borave i prostoru s kojeg odlaze. To je jedan toponim - Čikerija. Znak onoga što ondje doživljavamo; stalno kopnjenje i stalne odlaske, uz vrlo skromne mogućnosti za očuvanje. Moj je pjesnički naum zapravo gesta otpora tome da, unatoč rasapima i kontinuiranom, tihom nestajanju, pokušam svjedočiti i bilježiti ono što ostaje. U temelju je i pitanje našega odnosa prema prostoru u kojem jesmo. Jesmo li svjesni njegovih vrijednosti i njegove ljepote? Imamo li mi, ne samo kao Hrvati u Vojvodini nego i ovdje, na istoku Hrvatske, neki odgovor na pitanje kako osigurati čvršći i snažniji opstanak? Jer odlazak nije rješenje. Rješenje je u tome da otkrivamo ono što je trajnije i vrjednije, ono što daje čovjeku razlog da ostane. Bojim se da smo pod pritiskom određenih zahvata vremena, kao i pod pritiskom nekih nepromišljenih činova, vrlo lako odustali od toga prostora - ističe Žigmanov.

ELENA LUKIĆ

Kao primjer autor navodi radikalna postavljanja pitanja o tome gdje smo i što nam je doista vrijedno.

- Panonija je bogata zemlja. Ona je dio zemljopisnih krajeva s prekrasnim krajolicima i obiljem onoga što potiče pozitivne osjećaje, što donosi određenu vrstu bezbrižnosti kada je riječ o osiguranju svih elemenata nužnih za život u tom kontekstu. Bojim se da takva vrsta neviđanja sprječava izgradnju pozitivnog odnosa prema njegovu očuvanju, zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih resursa. U tom kontekstu čovjek ne daje najbolji odgovor na ono što zapravo ima. Postajemo toga svjesni, bojim se, tek kada izgubimo vrijednosti koje smo baštinili. Kada je riječ o Hrvatima u Vojvodini, o našem kulturnom kontekstu i zavičajnom elementu, to je dodatno opterećeno nedostatkom snage i resursa da se izgradi otpor nestajanju, uzmicanju pred dugotrajnim silama, te da se pronađu rješenja koja bi osigurala da se na tom prostoru ne gubi - govori Žigmanov.

Mlada generacija

Mnogi su rasap doživjeli tijekom ratnih godina, no rasap danas proživljava i mlada generacija.

- Sudbina ovih prostora su velika gibanja, promjene i odsutnost dubljeg i trajnog boravka na ovim prostorima. Smatram da trebamo više promišljati aspekte vlastite egzistencije, da ne budemo samo usidreni u razmišljanje koje nam nameće duh vremena. Gdje smo, gdje su nam korijeni i naša prostorna ukorijenjenost, to treba držati u fokusu onoga što nas određuje i što nas čini ljudima - naglašava Žigmanov.

Književnost, dodaje, ipak može biti potpora politici jer politika je prostor moći, ali kultura je budućnost.

- Kultura omogućuje da se na određenom prostoru ostvari opstanak hrvatske zajednice jer donosi trajnije rezultate. Život svake zajednice mora imati bogatu, živu, pluralnu i kvalitetnu kulturu. Samo tako može živjeti puninu svoga narodnosnog bića - zaključuje autor. n