Godina za nama bila je bogata koncertima iz domene klasične glazbe. Uz to, 1. siječnja poseban je dan u domovima brojnih ljubitelja toga žanra; koliko je godina tu dopirao glas nezaboravne Helge Vlahović Brnobić koja je vodila prijenos programa novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije. Ove godine za dirigentskim pultom najpoznatijeg klasičnog koncerta na svijetu bio je - debitant, Kanađanin Yannick Nézet-Séguin. Sjetimo se legendarnih prijenosa ovoga koncerta pod vodstvom Herberta von Karajana, Lorina Maazela ili pak Riccarda Mutija.

Godine (ni)su bitne?

Odnos prema klasičnoj glazbi je oduvijek bio specifičan. Postoji dio ljubitelja glazbe koji vole (samo) klasičnu glazbu, posebice glazbene partiture koje su napisali neki od najvećih velikana svih vremena - od Mozarta, Beethovena i Bacha do Čajkovskog i drugih. Nekima nije bitno koji je žanr, slušaju glazbu ovisno o raspoloženju, i to od Mozarta do Metallice, a treći slušaju klasiku - prigodno, jer misle da je to "in". Neki čak misle da će slušajući klasiku biti "intelektualniji", a nekima je to poput lijeka, terapije.

Među mladima nema toliko ljubitelja klasike kao među starijima; neki od njih su nam rekli da je za mlade najbolja glazba ona rock (nismo o klasici pitali one koji slušaju cajke), a klasika za one s malo više godina. Čak i među onima koji pohađaju glazbenu školu, ne vole svi klasiku, neki preferiraju rock, punk, metal, jazz, dakako možda i zbog činjenice da su to te - "formativne" godine i što su svi prolazili manje-više kroz te faze stvaranja glazbenih afiniteta. S druge strane, ima i onih koji obožavaju klasiku od mladih nogu, možda i putem nekog svojevrsnog obiteljskog "nasljeđa".

- Slušam klasiku otkako znam za sebe, obožavala sam slušati s ploča, stalno, pa i radeći nešto po kući na svakodnevnoj bazi. Kasete i potom ostali mediji nisu imali više taj žar, tu posebnost slušanja i reproduciranja glazbe kao ploče, a šteta što gramofon više ne radi, to je bilo top, niti jedan drugi uređaj ne može tako suptilno reproducirati klasiku. Slušati uživo, to je poseban gušt, ali treba birati koncerte, veli jedna ljubiteljica klasike koja ne propušta koncerte, dok jedan bračni par, vjeran ljubitelj i posjetitelj tih događanja, ističe da najprije dobro prouče što se sve po tom pitanju nudi i zbiva, zatim naprave raspored i "proračun" te odlaze na koncerte.

- Radije se odričemo nečeg drugog, to je lijek za dušu, raspoloženje, čovjek se bolje osjeća, a i stvara na taj način svoju osobnu kulturu, kažu.

- Cilj Glazbenog poučka je upoznati djecu i mlade s raznim instrumentima, glazbenim oblicima i "probuditi" u njima interes za glazbu, posebice za klasiku, a i ne samo, vele organizatori ovog hvalevrijednog projekta koji dovodi djecu i mlade na razne koncerte edukativnoga tipa gdje im je sve objašnjeno - od specifičnosti instrumenta, glazbenih djela, kako slušati glazbu te gdje ih se nastoji potaknuti na stvaranje vlastitih glazbenih emocija. To se godinama upriličuje u Rovinju, ali i u Puli te diljem Istre. Iz godine u godinu ima više lokacija održavanja.

Puno se govori o edukaciji publike. Na nekim se koncertima publika ponaša kao pravi ekspert, zna kada treba pljeskati, a ponekad, kada je u tijeku pianissimo, pokoji posjetitelj - možda i vođen (pre)velikim entuzijazmom, gledajmo na to s ove strane - počinje pljeskati kao da je na utakmici. Netko će reći, ponio ga je entuzijazam, i to je ono najvažnije, da glazba dopre do slušatelja, da ostavi neke emocije, da otvori put emocijama i novim stanjima duše.

Dominantan stil

Prošle je, 2025. godine bilo doista puno kvalitetnih koncerata klasične glazbe na raznim lokacijama, i svaki od njih je, svojom specifičnošću, obilježio ljeto, od Einaudija do Carrerasa, pa sve do Ive Pogorelića ili pak sezone koncerata birane visoke kvalitete u porečkoj Eufrazijani, ili pak na rovinjskim glazbenim festivalima. Ne treba pritom zanemariti niti manje festivale, a važnu ulogu imaju i festivali koji promiču specifičnu vrstu glazbe, poput festivala rane glazbe Dvigradfest ili festivala za promicanje orguljaške baštine i očuvanja tih instrumenata u istarskim crkvama Organum Histriae.

Po nekim stručnim odabirima, najpoznatiji autori klasične glazbe su Mozart, Beethoven i Haydn, u drugim se klasifikacijama dodaju još i Chopin te Čajkovski, ali i Bach. Schubert, Schumann, Vivaldi, Rahmanjinov, Verdi, Rossini, Puccini, Smetana..., lista "klasičnih" autora je poduža.

Glazba 17., a posebice 18. i 19. stoljeća je imala taj poseban dodir, tu posebnu poveznicu sa slušateljima u smislu otvaranja cijelog spektra emocija, a 20. stoljeće nije imalo neki dominantan stil, bilo je tu i elemenata modernizma, impresionizma, postromantizma, ali i ekspresionizma, raznih eksperimenata u glazbi, a to je i stoljeće kada se javlja elektronska glazba.

No, klasika ima uvijek posebno mjesto, sjetimo se samo studija Theodora Adorna o društvu, umjetnosti, glazbi, posebice o klasici kao sasvim iznimnoj, specifičnoj vrsti umjetnosti, i što se tiče kvalitete, i što se tiče teorijskog pristupa. 

Jose Carreras u pulskoj Areni

PIXSELL