Premijera “Matije” izazvala suze, ali i katarzu
Velik je izazov bio dramatizacija i kako pustiti ljude da odu kući, s tugom ili nadom, kaže redatelj Lazić
U HNK-u u Osijeku i rodnom gradu Matije Hedla napokon je izvedena premijera "Matije", u režiji Patrika Lazića te prema autobiografskoj knjizi Drage Hedla. Arterarij je priredio večer nabijenu emocijom, tugom, ali i nadom da će gledatelji ipak pri dolasku kući zagrliti svoju djecu malo čvršće.
Pomoć mladima
Izvedbi je svjedočio gradonačelnik Ivan Radić, kao i brojni članovi Matijine obitelji te prijatelji, uz one koji duboko rezoniraju s pitanjem mentalnog zdravlja.
- Zahvaljujem Dragi i Ljerki Hedl na pozivu i na njihovoj snazi što su osobnu tragediju uspjeli pretvoriti u nešto što je velike društvene vrijednosti. I knjiga i predstava "Matija" otvaraju pitanja kao što su pritisak suvremenog društva, odgovornost zajednice te podsjećaju na važnost empatije, razumijevanja i pravodobne društvene podrške. Kroz Zakladu "Matija" svakako će biti pružena velika pomoć, kao i odgovori na ta pitanja, podrškom i pomoći mladima - ističe Radić.
Intendant Vladimir Ham nije skrivao oduševljenje predstavom, ističući ponos na nezavisno kazalište i najavljujući još osječkih izvedbi.
– Ponosan sam na prijatelje koji su stvorili ovu predstavu, jer jednu tako veliku i tešku knjigu pretočiti u nešto dinamično, zaista je ogromna stvar. Sat i kusur čiste patnje, ali i ogromne katarze te principa onoga da shvatiš koliko se često bavimo glupostima, koliko su stvarne životne vrijednosti nešto potpuno drugo. Kao intendant pomalo sam i ljubomoran što nas je netko pretekao, ali ovo je doista sjajna predstava sa sjajnim interpretima. Drago mi je što smo sada osigurali ova dva termina i obećavam da će ih biti još. Danas je mentalno zdravlje tema broj jedan, jer u vrtlogu svega što nam se događa ono prvo strada a da to ne primijetimo, kao ni koliko bismo se trebali posvetiti sebi - naglašava Ham.
Redatelj Patrik Lazić ističe golemu odgovornost, ali i čast što je priču o obitelji Hedl napokon uprizorio u Osijeku.
- Svi ovdje poznaju obitelj Hedl, pa tako i Matiju. Teorija drame govori da se najveća bol skriva iza scene i da nije dobro dobro pokazivati na sceni te najveće trenutke boli, ali ovdje predstava počinje citatom "Ta četiri kilometra su najteža, kada supruzi treba reći da našeg sina više nema". Velik je izazov bio dramatizacija i kako pustiti ljude da odu kući, s tugom ili nadom. Mislim da smo ipak potaknuli tu volju za životom - dodaje Lazić.
Drago i Ljerka Hedl pohvalili su ekipu Arterarija, ponosni što njihov sin ipak nastavlja živjeti kroz malo, nezavisno kazalište, kakvo je želio jednoga dana i sam pokrenuti.
- Glumci su sjajni i Lazić je odlično pretočio knjigu u predstavu. Knjiga je zaokružila tragičnu priču, težeg od gubitka djeteta nema. Raduje me ipak što je dobro primljena, sada je u četvrtom izdanju i prodano je 6000 knjiga. Ispunila je svoju svrhu ako je bar jedna osoba koja se bori s depresijom i suicidalnim mislima odlučila potražiti pomoć. Mnogi su rekli i da su čvršće zagrlili svoje dijete i rekli mu da ga vole. Da mogu vratiti vrijeme - učinio bih isto - govori Drago Hedl.
Lavovski posao na malenoj sceni u intimnom prostoru odradili su Dražen Bratulić i Doris Šarić Kukuljica kao roditelji, uz mladog Domagoja Ikića, preko kojega je publika upoznala Matiju, ali i njegove bližnje.
Blagi optimizam
- Predstava je zaista teška, ali Drago Hedl učinio je divnu stvar u svojoj knjizi, a to je da je isprepleo te bolne trenutke s predivnim sjećanjima iz cijelog života. S tim epilogom zapravo ostaje blago optimističan osjećaj. Dogodi se katarza, jer se osjeti da ipak slavimo život i prisjećamo se tih lijepih stvari kada nekoga više nema. Kao otac troje djece s osjećajem preispitivanja svakodnevno sam suočen, ali ovako teške stvari... tu se čovjek upita kako netko sve to preživi. Imamo sada primjer da se ipak živi, i to je divna stvar. Velika mi je čast igrati ulogu Drage jer svagdje publika zajedno prolazi sve te osjećaje, a na kraju se osjeća bogatije, zagrle svoje dijete čvršće. I ja sam nakon knjige počeo češće govoriti djeci da ju volim i puno ju svjesnije grliti - govori Bratulić.
Doris Šarić Kukuljica otkriva da nikada ova izvedba nije laka, posebice kada su prisutni Matijini roditelji.
- Publika potvrđuje katarzu jer procesuira svoje traume i crne misli, a to je potrebno jer nas pročišćava. Čovjek osjeti život i smisao da trebamo biti tu jedni uz druge, jer empatija je danas izuzetno potrebna. Uskoro punim 66 godina, naša mladost je bila puno bezbrižnija, nismo se brinuli o poslu ili prosjeku, sve je bilo šire i imali smo sliku budućnosti. Nalazimo se u vremenu kada je mladima danas teže nego što je bilo nama. Kompeticija, zarobljavanje u posao, nesloboda da dišu punim plućima. Mi smo suvremeno robovlasničko društvo, ali o mentalnom zdravlju se mora razgovarati - naglašava Šarić Kukuljica.
