Djelo Marije Josipović
Osječki umjetnici nagrađeni na 15. Trijenalu hrvatskog kiparstva
Umjetniku Kristianu Kožulu dodijeljena je Velika nagrada XV. trijenala za rad “Barjaci (1573)”
Nedavno su dodijeljene nagrade 15. izdanja Trijenala hrvatskog kiparstva, središnje nacionalne manifestacije koja predstavlja ponajbolja ostvarenja u području suvremene kiparske umjetnosti, koju Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira od 1982. godine.
Posude obnove
Umjetniku Kristianu Kožulu dodijeljena je tako Velika nagrada XV. trijenala za rad "Barjaci (1573)", tri jednakovrijedne nagrade Trijenala pripale su umjetnicima Petru Popijaču, Marini Rajšić i Igoru Rufu, a posebno priznanje Viktoru Popoviću.
Vrijedno priznanje osvojili su i osječki umjetnici, nagrada Ljevaonice umjetnina Ujević dodijeljena je Mariji Josipović, doc. art. Miranu Blažeku pripala je Nagrada Hrvatske sekcije AICA-e, a Vjekoslavu Filipoviću za rad "Kombo K0R2" uručena je Nagrada Goranske kiparske radionice Lokve. Ocjenjivački sud XV. trijenala hrvatskoga kiparstva činili su Zlatan Vrkljan, Martina Munivrana, Nika Radić, Loren Živković Kuljiš i Tihana Boban.
- Jako mi puno znači ova nagrada, uključuje lijevanje u materijalu u vrijednosti od 2000 eura. Razlog zbog kojeg sam se prijavila jest upravo izlaganje u sklopu Trijenala hrvatskog kiparstva. Prije se nisam prijavljivala na Trijenale niti sam očekivala nagradu, meni je već bilo jako drago što uopće mogu sudjelovati, jer već mi je samo izlaganje i dolazak na otvorenje, koje je bilo jako lijepo i posjećeno u velikom broju, bilo sasvim dovoljno. Sama nagrada je onda došla kao nešto dodatno, kao još veća potvrda. Bila mi je to potvrda da sam napravila nešto zaista dobro - ističe Josipović, nekadašnja studentica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
U radu "Posude obnove" Marija Josipović polazi od ideje obnove i promjene razvijajući je u dijalogu tradicionalnoga kiparskog materijala i organske forme te u odnosu rada prema prostoru i promatraču.
- Rad istražuje mogućnost kulture kao svojevrsnog alata za promjenu. Početna ideja bila je zamisao o biljci koja ima funkciju pročišćavanja zraka, a kretala sam od ideje da napravim skulpturu koja je modularna i interaktivna, tako da svaki posjetitelj ima priliku komunicirati s radom. Posjetitelj može preuzeti jedan od dijelova rada, odnijeti ga kući i uzgojiti biljku čije se sjeme nalazi u posudi. Iz samog posjeta i sudjelovanja proizlazi ideja i propitivanje kako napraviti nešto što je korisno i što ima pozitivno djelovanje – i za okolinu i za pojedinca koji preuzima odgovornost i mogućnost da nešto učini. To možda nije neki veliki čin, ali je simboličan jer može značiti nešto za budućnost. U tom smislu, rad se razvijao iz ekonomske teme i ideje da se kultura može postupno, organski razvijati i evoluirati - objašnjava Josipović.
Ocjenjivački sud HS AICA-e jednoglasno je nagradio Blažekov rad "Alignment (2023.)", nazvavši ga djelom koje balansira na granicama medija – akcije, skulpture i prostorne instalacije – pri čemu se autor koristi tek bazičnim tehnikama i materijalima, poput ugljena i drva. Rad se istaknuo upravo transformativnošću medija, tehnike i materijala.
- Velika mi je čast jer je moja nagrada imala zaseban žiri, odnosno Međunarodno udruženje likovnih kritičara unutar Hrvatske sekcije. Nisam je očekivao, pogotovo jer sam se prvi put prijavio na Trijenale kiparstva i ispalo je i više nego dobro. Trijenale kiparstva zaista je jedna od najinteresantnijih skupnih izložbi u Hrvatskoj jer se u "jeziku kiparstva" u Hrvatskoj izlažu najšire moguće strategije, rješenja, jezici i mediji upravo na toj izložbi. Zato je bilo vrlo uzbudljivo sve to vidjeti zajedno u prostoru koji je sam po sebi izazovan - ističe Blažek.
Pougljena debla
S pomoću nagorjelih, djelomično pougljenjenih debala autor iscrtava zid muzeja, preobražavajući tako drvo u drevnu crtačku tehniku ugljena in situ. U Blažekovu slučaju akcija je intiman čin, nevidljiv publici. Nakon paljenja u prostor se, uza zid, polaže pet debala, od kojih je svako na zidu ostavilo svoju putanju.
- "Alignment" je proizašao iz prijašnjih ciklusa radova, crteža ugljenom na zidu u kojima su u fokusu bili proporcija, tjelesnost, fizička prisutnost i sama praksa crtanja. Ovaj put rad je dobio prošireni oblik, koristeći se prirodom i njezinim jezikom, odnosno deblima različitih duljina, a u osnovi se radi o jednom matematičkom principu. Rad tako nastavlja moj dosadašnji skulpturalni jezik, no razlika je u tome što je ovdje u pitanju korištenje tijela ne kao osobne reference, nego kao univerzalne mjere čovjeka. Ta mjera je prenesena kroz debla, odnosno trupce u prostoru. Nema referenci na neki društveni kontekst, već je rad crtež ondosno skluptura u prostoru. Sama priroda, kao domena, u sebi već ima upisan određeni red, koji mi možda više otkrivamo nego što ga stvaramo. Kroz prirodu zapravo deriviram neku matematiku koja već postoji, a mi je samo, iz svog kuta gledanja, otkrivamo - dodaje Blažek.
