Dirigent Andrej Vesel pripada naraštaju glazbenika koji su karijeru gradili međunarodno, bez velikih riječi, ali s jasnom estetikom i radnom disciplinom. Školovao se u Zagrebu, Beču i Milanu, a danas djeluje na više europskih pozornica, jednako uvjerljivo u simfonijskom, opernom i baletnom repertoaru. U Osijek dolazi prvi put, predvodeći orkestar HNK-a na Novogodišnjem koncertu – u programu koji se oslanja na bečku tradiciju, ali traži visoku stilsku preciznost. U razgovoru govori o radu s orkestrima, različitim glazbenim sredinama i vlastitom shvaćanju uspjeha, koji ne mjeri titulama, nego glazbom.

Stalni ste dirigent Državne filharmonije Oradea u Rumunjskoj, gostujući dirigent Filharmonije Bad Reichenhall i jedan od stalnih dirigenata Bečkog Mozart orkestra. I to je tek nešto najaktualnije iz vašeg životopisa. Lista je angažmana – bivših, sadašnjih i budućih – podulja. Koliko ste sebi osvijestili te uspjehe?

– Što znači uspjeh? Za mene je to imati sreću raditi i živjeti od posla koji volim. Imam čast surađivati s navedenim orkestrima i radujem se novima, ali istodobno uživam u neizvjesnosti onoga što dolazi. Jedino bitno je zadržati predanost i strast prema radu, a nagrada je glazba – to je uspjeh.

U posljednjih nekoliko sezona dirigirali ste u vrlo različitim kulturnim sredinama – od Beča i Zagreba do Poljske i Rumunjske. Kako različite glazbene tradicije utječu na vaš pristup radu s orkestrima i oblikuju ga?

– Iz moga iskustva, svi orkestri, odnosno glazbenici, žele isto od svakoga dirigenta: jasnu viziju, preciznu ruku i autoritet kroz znanje, spremnost i empatiju, a ne bahatost. To je jedini ispravan način za izgradnju povjerenja i baza za dobru izvedbu. Svaki orkestar, ansambl, zbor iz bilo kojeg grada ili države je poseban, kao i svaki čovjek. Svatko ima kvalitete koje potencirano mogu doći do izražaja uz navedeni pristup radu. Tako učimo jedni od drugih i rastemo.

Vaš orkestar Ton der Jugend Symphonieorchester Wien nastao je još 2017. Kako se iskustvo vođenja vlastitog ansambla razlikuje od rada s profesionalnim orkestrima diljem svijeta?

– To je iskustvo koje mi je omogućilo iz druge perspektive upoznati glazbeno tržište, produkciju, tehniku, PR, pronaći financijska sredstva i sve oko glazbe i iza scene što priprema put jednom glazbenom projektu. To je nešto što je nas troje, Dragos Dimitriu, Helena Telen i ja, samo moralo naučiti da bi naši koncerti zaživjeli i bili uspješni. Profesionalni orkestri dio su organizirane institucije s puno više ljudi i odjela koji se brinu da svaki segment dobro funkcionira za krajnji rezultat – dobru izvedbu, prodane karte i zadovoljnu publiku.

U biografiji vam se ističe i niz opernih projekata, uključujući Rusalku. Što vas osobno privlači u opernom žanru, a što u simfonijskom repertoaru?

– Volim jednako oba žanra, odnosno sva tri – simfonijski repertoar, operni i baletni. Dirigentski pristup je sličan, ali specifičan – simfonijski kroz apsolutnu čistoću glazbene ideje i njezine razrade kroz različite glazbene oblike (ako nije programska); operni kroz službe libretu i ljudskom glasu; baletni kroz umjetnost pokreta i službe fizičkim mogućnostima ljudskoga tijela. Svjetovi za sebe.

Studirali ste i radili u Zagrebu, Beču i Milanu, uz brojne majstorske tečajeve s istaknutim dirigentima. Koji vam se i čiji savjet, ili iskustvo, iz toga dijela obrazovnoga puta pokazao najkorisnijim u svakodnevnoj praksi?

– Izuzetno se korisno pokazalo naučiti jezike. To mi je otvorilo mnoga vrata, kao i biti u mogućnosti uživati bogatstvo literature na različitim jezicima. Bilo je motivirajuće živjeti i studirati s nadarenim ljudima iz cijeloga svijeta i različitih kultura. Mnogi moji profesori postali su bliski prijatelji koji i dalje prate i podržavaju moj put. Sve se na kraju svodi na ono ljudsko. To je najvažnije i najljepše iskustvo.

Kako je došlo do suradnje s HNK-om u Osijeku? Je li vam ovo prvi angažman u Osijeku?

– Da, to je moj prvi angažman u Osijeku, zahvaljujući Ladislavu Vrgoču, koji mi je prišao nakon jedne moje probe Rusalke u Zagrebu, gdje je i sam pjevao, dao svoju vizitku i rekao: "Pošalji mi svoj CV, želim te u Osijeku!" Tek poslije sam shvatio da je on ravnatelj Opere HNK-a u Osijeku.

Program Novogodišnjeg koncerta ove je godine izrazito "straussovski", ali ipak raznolik u nijansama – od elegancije Aquarellen-Valcera do brze energije polki Eduarda Straussa. Što vam je, osobno, najzahtjevnije u interpretativnom smislu?

– Sve je zahtjevno odsvirati na dobroj razini i u ispravnom stilu. Bečki valcer je tradicija koja je interpretativno zahtjevnija nego što zvuči. Ali korak po korak, pažljivo i strpljivo, poklonit ćemo osječkoj, valpovačkoj i vinkovačkoj publici pravi bečki glazbeni doživljaj.

Iako je riječ o tradicionalnom bečkom repertoaru, svaki dirigent donosi svoj stil. Što publika u Osijeku može očekivati kao vaš rukopis?

– (smijeh).