Saša Drinić, Helena Sablić Tomić, Ivana Šojat, Luka Prijić i Nives Tomašević
Promoviran roman Ivane Šojat “Sanjao sam snijeg”: Kako se suočavamo sa smrću bližnjih i na koji način pamtimo
U svakoj je novoj knjizi njezina diskretna priča o Osijeku, kaže Sablić Tomić
Predstavljanje novog romana osječke nagrađivane spisateljice i prevoditeljice Ivane Šojat “Sanjao sam snijeg”, objavljenog u izdanju Naklade Ljevak, u subotu je u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta izazvalo veliki interes osječke javnosti i doslovno se tražilo mjesto više.
Prostor ili glavni lik
Riječ je o dirljivoj i iznimno intimnoj priči o suočavanju sa smrću i tugom, o dragocjenim obiteljskim sjećanjima i ljubavi koja ne blijedi. Urednica knjige Nives Tomašević ocijenila je roman jednom lijepom emotivnom pričom o suočavanju sa smrću, o prijateljstvu, o starosti i o ljubavi, a sve se to progovara kroz glavnog lika patologa.
Akademkinja Helena Sablić Tomić, hrvatska književna kritičarka, rekla je da je u svakoj novoj knjizi Ivane Šojat njezina diskretna priča o gradu Osijeku.
- Nema njezinih proznih tekstova u kojima se Osijek ne spominje ili kao prostor ili kao glavni lik. To je slučaj i u ovom romanu - smatra Sablić Tomić.
Prema njezinim riječima, kada se pojavi nova knjiga Ivane Šojat, postavimo si pitanje o kojem će relevantnom fenomenu, problemu u svakodnevlju sada progovoriti.
- Ivana je progovarala o svemu onome što se događalo izvan kuće, izvan zidova i unutar njih. Dakle, o problemima identiteta, o ženama, o gubitku i budite sigurni da će se fenomeni koji se događaju pojaviti u Ivaninim knjigama, posebno knjigama za mlade - poručila je akademkinja Sablić Tomić.
Kaže također da je i u ovom romanu Ivane Šojat Osijek jedan od glavnih likova i da je u priču uplela jednu svakodnevnu priču, gubitak, nasilje, probleme unutar obitelji, no naglašava da je primarna priča - tuga i kako se s njom nositi.
- Na koji se način suočavamo sa smrću naših bližnjih mi koji ostajemo, kako se nosimo sa zaboravom i, ono što je meni posebno zanimljivo, na koji način pamtimo. Pamtimo li po stvarima, pamtimo li po slikama ili jednostavno pamtimo li po osjetu, rečenicama ili smijehu - pojašnjava Sablić Tomić.
Što se tiče glavnog lika, smatra da je sjajno što je roman ispričan iz pozicije muškoga lica zbog toga što se otvara jedna nova emocija koja se kod “jačega spola” inače ne prepoznaje.
- To je jedna lijepa nježnost, nježnost unutar obitelji, nježnost unutar ljubavnog odnosa, nježnost prema ljudima. Roman je neprepričljiv, on je poput one babuške, velike teme, a što je više otvaramo, dolazimo do one istine koju je Ivana Šojat željela prikazati - zaključila je Sablić Tomić.
O knjizi je osječki novinar i književni kritičar Saša Drinić kazao da je to roman o prijateljstvu i o svemu onome što nam treba u trenutku dok ga čitamo.
Humani ljudi
Odgovarajući na pitanje kako je došla baš na ovu temu, autorica romana Ivana Šojat podsjetila je kako nikada “ne grebe i ne traži, a ova mi je tema došla apsolutno sama”.
- Taj roman u meni je nicao tijekom muke početka studija, pisan je u trenutcima kada nije bilo ispita i rokova i kada nije bilo seminarskih radova - kazala je autorica.
Posebno je zahvalila Kliničkom bolničkom centru Osijek i djelatnicima patologije, koji su joj prenijeli svoja iskustva.
- To su izrazito humani ljudi koji humorom i veseljem pokušavaju suzbiti ono s čime se suočavaju svaki dan. To su sjajni, pametni ljudi kojima sam zahvalna, koji su mi otvorili vrata, kuću svoga zvanja i znanja - istaknula je Šojat.
Naslov “Sanjala sam snijeg”, tvrdi Šojat, došao je sam od sebe nakon što se probudila dok je sanjala snijeg.
- Ali stvar je zapravo u tome da, prema nekom staroslavenskom vjerovanju, kada sanjamo snijeg, naši nam mrtvi žele nešto poručiti. U toj terminologiji snijeg je bjelina koja se spušta na uprljanu cestu. Snijeg koji čisti sve, koji donosi katarzu, pročišćenje. Meni je taj snijeg jako važan i to prolaženje kroz žalovanje i ovim romanom sam oplakala smrt svoje bake - pojasnila je Šojat.
Ivana Šojat dosad je objavila dvanaest romana, od kojih četiri za mlade, pet zbirki poezije, tri zbirke kratkih priča, zbirku eseja, putopis i dvije slikovnice. Prevela je 75 knjiga s francuskog i engleskog jezika i za svoje knjige dobila je brojne nagrade, a trenutačno studira povijest umjetnosti i filozofiju.
