Velika dvorana Kaptol Boutique Cinama bila je puna znanih lica, glazbenika prije svega, i puna dobre emocije kakvu samo glazba može pobuditi. Sjajna glazba, sjajnog autora, u izvedbi sjajnih pjevača i glazbenika. Velika kinodvorana bila je premala da primi sve koji su željeli prvi vidjeti premijeru glazbeno-dokumentarnog filma "Hitmaker: Đorđe Novković", istinsku posvetu jednom od najboljih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe.

Došli su vidjeti i čuti kako izgleda pionirski projekt Croatia Recordsa i njenog čelnog čovjeka Želimira Babogredca, kako to izgleda kada 10 naših sjajnih izvođača izvede 10 velikih pjesama Đorđa Novkovića u posve novim aranžmanima, pa još da su snimane u legendarnom londonskom Abbey Road Studiju uz Royal Philharmonic Orchestra i ravnanje Grammyjima ovjenčanog dirigenta Stevea Sidwella.

Zaslužio je to

- Ponosan sam, zaista. Za Đorđa, koji je bio skroman po prirodi a toliko velik, nema specijalnog spomenika i nijedan spomenik ne može napravit ono što je napravila Croatia Records i Želimir Babogredac ovim projektom. To je najveći spomenik radu mog pokojnog oca Đorđa, kazao je nakon premijere Boris Novković.

Ništa manje pod dojmom silnih emocija nije bio ni prvi čovjek Croatia Recordsa.

- Đorđe je to odavno zaslužio. Ovo je spomenik za budućnost i drago mi je da smo ga uspjeli na ovaj način napraviti, s ovim pjesmama i s ovim izvođačima. To je prvi korak, ima još mnogo dobrih autora u Hrvatskoj, poručio je Babogredac.

A što je to i koliko veliko napravila Croatia Records, kazala je već u najavi filma Klaudija Čular, glazbena urednica Croatia Recordsa i to brojkama koje rijetko kad ne govore istinu. Kako reče, projekt je započeo početkom godine, 10. veljače, onim prvim mailom poslanim put Abbey Roada.

- Od tada sedam mjeseci, 215 dana, nebrojeni sati u tonskom studiju i montaži, 95 članova Royal Philharmonic Orchestra, 29 sjajnih domaćih instrumentalista, 10 velikih pjesama, 10 velikih solista, devet aranžera, devet fotografa, kamermana, pet ljudi u londonskom studiju koji su našoj ekipi bili cijeli dan na raspolaganju, dva vrhunska tonska studija, jedan dirigent, jedan tonski snimatelj, jedan dizajner i jedan veliki skladatelj Đorđe Novković, kazala je Čular uz napomenu da se radi o projektu kojim ne samo da Croatia Records pomiče svoje granice, već i granice diskografije na ovim prostorima.

Tih desetero izvođača su Željko Bebek, Gabi Novak, Neda Ukraden, Mia Dimšić, Zdravko Čolić, Vlado Kalember, Boris Novković, Petar Grašo, Severina i Mišo Kovač. Tih deset pjesama su "Žuta ruža", "Nada", "Zora je", "Stari Pjer", "Južnjaci", "Prva noć sa njom", "Takav je život", "Ako me ostaviš", "Virujen u te" i "Ostala si uvijek ista".

- Za pjesmu "Ostala si uvijek ista" koristili smo Mišin glas iz 1984. godine. Tehnologija to dozvoljava i svjedoci ste da je to jedna glazbena disertacija. Tako se pjeva velika pjesma. Čuo sam se s Mišom i pitao ga što će poručiti svima večeras. Rekao je da vam kažem: "Ja sam stvorio Đorđa, a Đorđe je stvorio mene!", kazao je Babogredac.

Slično Miši kazivali su u filmu i drugi, redom ističući kako im je žao da Đorđe nije s njima u studiju. Grašo se, primjerice, poklonio činjenici da je Novković napisao više od 2.500 pjesama, Sevrina istaknula njegov najraskošniji talent, Mia Dimšić priznala da ima strahovito strahopoštovanje prema skladateljevom opusu. Neprežaljena Gabi Novak reče: "Bio je duhovit, talentiran, imao je tu moć sagledavanja ljudi. Zato se tako dobro slagao s Arsenom, jer su oni jednako mislili." Mišo je pak sve to sublimirao poručivši: "Nikada neće umrit', nikada, nikada, nikada."

Za samo snimanje u Londonu kazat će Boris Novković da je bilo poput ostvarenje velikog sna.

- Volio bih da je moj otac osobno prošao proces snimanja ovog albuma. Jer fenomenalno je kako su te pjesme zazvučala grandiozno, reče nam Novković.

Kritika je za njegova života znala govoriti da su mu pjesme jednostavne. Ovaj projekt je međutim pokazao nešto drugo.

- Pokazalo se da ta jednostavnost nosi toliku kompleksnost, tolike mogućnosti, a na njima se aranžerski i harmonijski radi dodatno, ističe Novković.

Veća pjesma

On sam izabrao je pjevati pjesmu "Takav je život" grupe Pro arte.

- Htio sam Pro arte jer su to njegovi počeci. Ostala mi je u pamćenju ta pjesma jer ju je uvijek spominjao kao jednu od svojih većih pjesama. I ispalo je senzacionalno, veličanstveno. Nema tog spomenika od mramora kakvog bi mogli napraviti, a da je ravan ovoj večeri, istaknuo je Novković.

Poslije gledanja filma nekako se nametnulo pitanje je li šteta što se Đorđe Novković nije rodio negdje drugdje, u nekoj većoj zemlji, kakvoj Francuskoj, Italiji?

- Ovo vam je najbolja digresija koju sam večeras čuo. Imao je priliku. Mama je tu odigrala ulogu. Bila je pozvana u Francusku da svira s orkestrom Paula Muriela 1971. godine i da sklada uz to, ali mama nije bila za. Poslušao je svoj emotivni zov, ali uvijek je to žal, pomirljivo će Boris Novković.

Zato je najponosniji, veli nam, Đorđe bio na pjesmu "Ostala si uvijek ista", onu koju će za potrebe filma aranžirati sam Steve Sidwell uz opasku kako je Mišo nacionalno blago. Zanimljivo je, podsjeća Boris, da se radi o pjesmi koja prvih sedam, osam godina svog postojanja i nije došla do izražaja.

- Ali, prave pjesme nađu put, reče Boris Novković.

Nađu ga, onako kako su sve pjesme Đorđa Novkovića našle put do slušatelja i postale bezvremenski hitovi, baš kao što će ga, nema sumnje, naći i tonski i videozapis ovog premijerno prikazanog uratka.