“Club 27”: lutkarski mjuzikl o legendama rock’n’rolla
Posveta svim legendama i pop-zvijezdama koje su preminule u 27. godini
U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića 27. studenoga u 20 sati održava se doista jedinstvena predstava za odrasle. Premijera “Club 27” prava je lutkarska rock-priča koja oživljava duh kultnih glazbenika i spaja svijet lutaka, glume i nezaboravnih hitova.
Otišli prerano
Mjuzikl koji odaje počast legendama koje su otišle prerano još jednom dokazuje da njihova glazba i dalje odzvanja. Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Curt Cobain, Amy Winehouse i Robert Johnson provest će publiku kroz iskustvo emocije, energije i vječnog ritma bezvremenske glazbe.
Glumac Peđa Gvozdić osnovao je prvo privatno kazalište u Karlovcu, a Zakon teatar zaživio je upravo premijerom “Kluba 27” u koprodukciji s teatrom Settimo Cielo. Predstava je zatim izvedena u Karlovcu, ali i u Rimu, gdje oduševljenje publike i dalje ne jenjava.
- Ideja za predstavu nastala je jako davno. Kolega Giulio Settimo i ja oko 2017. smo htjeli napraviti predstavu koja je posveta svim legendama i pop-zvijezdama koje su preminule u 27. godini, ali čija je glazba i dalje vječna. Zapravo smo htjeli odati počast velikim rock-zvijezdama koje su u svoje vrijeme ostavile neizbrisiv trag u glazbi. Dugo smo tražili lutkara koji bi to mogao izvesti i tako smo došli do Mile Lončar, koja savršeno radi karikature i sjajno “skida” lica poznatih osoba, pa smo njom pokrenuli taj projekt. Lutkarstvo je posebno jer lutke imaju tu mogućnost da budu simbol, da budu nadčovjek. Lutke mogu ono što čovjek na sceni ne može. Na primjer, u “Clubu 27” možemo prikazati stvarne smrti upravo zato što koristimo lutke, a ne glumca. One doista imaju goleme mogućnosti, bilo koji predmet kojem damo značenje postaje nam važan. Tako je i s lutkama na sceni - ako im damo konvencije i simboliku, to značenje može biti još snažnije nego ono što sami glumac može izgovoriti - objašnjava Gvozdić.
Ideja o pokretanju Zakon teatra postoji već jako dugo jer je Gvozdić deset godina radio u Gradskom kazalištu “Zorin dom”, a posljednje dvije godine radi kao samostalni umjetnik i putuje diljem Hrvatske s predstavom “Pračovjek”.
- Nekako se sama od sebe javila potreba da se malo “usidrim” u svom gradu i da pronađem neki adekvatan prostor. S druge strane, imamo i školu glume u Zakon teatru, pa nam je također trebao prostor za radionice. Treći je razlog taj što u Karlovcu više gotovo i nema ponude dječjih predstava, pa je to bio dodatni poriv da otvorimo kazalište. Tako da svakog vikenda imamo dječje predstave za najmlađe, a navečer predstave za odrasle. Ono što je sjajno jest da se prostor nalazi u staroj karlovačkoj Zvijezdi, u središtu grada, tako da smo sada jedna kulturna žila kucavica grada. Reakcije su izuzetne. Imamo i malo drukčiji pristup od klasičnih kazališta; prostor je manji, atmosfera je toplija i nastojimo s publikom ostvariti više prijateljski odnos. Iako postojimo tek mjesec i pol dana, publika nam se već vraća, a broj posjetitelja iz dana u dan raste - dodaje Gvozdić.
O velikanima rock’n’roll glazbe koji su preminuli sa samo 27 godina nije lako pričati, posebno o njihovoj smrti, ali ono što predstava pruža jest uvid u njihov golemi talent i o tome što su, unatoč kratkom životu, uspjeli obogatiti svijet kroz svoju glazbu.
- Zahvaljujući radu Roberta Johnsona, danas postoji rock’n’roll. Svi su učili od njega. Zapravo smo htjeli pričati o glazbi, njihovu talentu te o njihovoj teškoj smrti. Nije bilo lako pronaći način kako to prikazati na sceni, ali upravo zato dolazi na scenu lutkarstvo. Današnja lutkarska scena u Hrvatskoj, što se tiče predstava za odrasle, sve je skromnija. Mi smo zato htjeli napraviti predstavu za odrasle s lutkama koja je nešto zaista duboko. To nam je bio prvi takav pokušaj i možda je zato trebalo toliko vremena da uspijemo realizirati ovaj projekt. Reakcije su jako pozitivne. Ovakav tip predstave praktički ne postoji nigdje u svijetu u lutkarskom obliku, a ono što je posebno jest da ljudi dobiju vrlo interaktivan doživljaj; osjećaj rock-koncerta i jedinstvenu priliku da dožive te legende “oživljene” u lutkarskom svijetu. Do sada su sve reakcije bile izuzetno pozitivne i veselimo se publici u Osijeku. Kazalište je zapravo neka vrsta droge. Jednom kad probaš, zaljubiš se u njega i uvijek mu se vraćaš - govori koatuor predstave Giulio Settimo.
Veliki pothvat
Lutkarica Mila Lončar oživila je glazbene ikone lutkama od čak 90 centimetara, što je bio veliki pothvat jer ju javnost do sada poznaje po malim lutkama i “Puppet touru”, kada je izlagala na čak 16 izložbi diljem Hrvatske.
- Meni je ovo bio golem korak. Sama sam improvizirala tehniku i učila preko weba i YouTube tutorijala. Naravno, tu su i Peđa i Giulio uskočili kad je trebalo, posebno kod tijela. Oni su mi pokazali kako ga sastaviti, pa sam onda izradila svih sedam kostura, a nakon toga sam se i dalje igrala, istraživala i razvijala oblik. Moj rad se temelji na portretima, karikaturi i reciklaži te tako istražujem sve te elemente i kombiniram ih u izradi velikih lutaka. Kostur više nije mogao biti žičani, nego drveni, a lutka je morala biti pokretna. Do sada su moji radovi bili više poput tekstilnih skulptura, a sada je riječ o lutkama koje pričaju, pjevaju, imaju izraz i sasvim drukčiji pristup. Inače, to je glazba koju i sama slušam, pa sam se jako veselila projektu. Hendrix je bio najzahtjevniji zbog posebnog mehanizma za oči jer ima malo spuštene kapke, ali reakcije na sve lutke doista su bile sjajne. Prvi put vidim svoje lutke kako stvarno nešto “rade” na sceni i da nisu samo skulpture. Doista sam sretna i zahvalna što su autori izabrali baš mene i zaista se radujemo osječkoj premijeri - ističe Lončar.
