Nova knjiga Zdenke Đerđ pod naslovom “Redateljske poetike hrvatske lutkarske scene”, uz dodatak “Dokumentalistika hrvatskih gradskih lutkarskih kazališta – Repertoar od 1945. do 2020.”, nedavno je objavljena u izdanju Biakove iz Zagreba. Nakon uvodnog dijela u kojemu autorica ukazuje na ulogu, specifičnosti i važnost lutkarskog kazališta te na posebnosti lutkarske režije slijedi studija koja se sastoji iz dvije međusobno povezane cjeline.

Prva, teorijska, “Redateljske poetike hrvatske lutkarske scene”, ishodište je druge, “Dokumentalistika hrvatskih gradskih lutkarskih kazališta od 1945. do 2020.”. Nakon kritičke napomene Milana Čečuka o posebnosti lutkarske režije, u radu su kronološkim redom u pet cjelina predstavljene različite redateljske poetike hrvatske lutkarske scene prepoznate u odigranim lutkarskim predstavama gradskih lutkarskih kazališta u Splitu, Zagrebu, Zadru, Osijeku i Rijeci.

Redateljski rukopisi

U prvoj cjelini predstavljeni su redatelji čiji rad, smatra Đerđ, valja bolje upoznati – to su Vladimir Habunek, Berislav Brajković i Mladen Škiljan. Druga cjelina predstavlja autentične lutkarske poetike redatelja Borislava Mrkšića, Zlatka Boureka, Velimira Chytila, Luka Paljetka, Tahira Mujičića i Marina Carića, a treća umjetničke domete recentne lutkarske produkcije – Zlatka Svibena, Zorana Mužića, Laryja Zappije i Renea Medvešeka.

»Redateljske poetike hrvatske lutkarske scene«

Slovački redatelj Vladimir Predmersky, bugarski Aleksandar Ivanov (Sunny Sunninsky) i slovenski Edi Majaron predstavljeni su u četvrtoj cjelini naziva “Režije stranih redatelja na hrvatskoj lutkarskoj sceni”. Naslov pete cjeline je “Suvremeno lutkarsko pismo hrvatskih redateljica”, a u njoj su predstavljene Vesna Kauzlarić, Kosovka Kužat-Spaić, Višnja Stahuljak, Nevenka Filipović, Dubravka Crnojević-Carić i Tamara Kučinović. Rukopisi navedenih redatelja i redateljica razlikuju se po inovativnim, istraživačkim, autohtonim, umjetnički vrijednim i djeci zanimljivim, prihvatljivim i razumljivim redateljskim i glumačko-animacijskim rješenjima.

Koncept studije ishod je analize repertoara i javnih djelovanja gradskih lutkarskih kazališta, medijski objavljene kritičke recepcije premijera predstava te osobna autoričina više desetljeća praćena godišnja i festivalska produkcija gradskih lutkarskih kazališta. U procesu realizacije koncepta studije izdvojila se glavnina umjetnički vrijednih lutkarskih predstava i njihovih redatelja, odnosno za studiju zanimljivih cjelovitih, autorskih redateljskih poetika.

Dokumentalistika hrvatskih gradskih lutkarskih kazališta realizirana je za potrebe doktorskoga rada “Hrvatski lutkarski igrokaz” teorijskim i umjetničkim uporištem u odigranim predstavama gradskih lutkarskih kazališta. Dokumentalistika obuhvaća Gradsko kazalište lutaka Split, Zagrebačko kazalište lutaka, Kazalište lutaka Zadar, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Gradsko kazalište lutaka Rijeka. Na kraju knjige objavljeno je i kazalo redatelja, imena i pojmova. I nova knjiga Zdenke Đerđ predstavlja važan i vrijedan doprinos povijesti, ali i suvremenosti hrvatskog lutkarstva.

Nezamjenjivost

Kako u recenziji knjige ističe akademik Boris Senker, dr. sc. Zdenka Đerđ već se niz godina sustavno i predano bavi lutkarskim kazalištem kao njegova organizatorica, autorica, redateljica, povjesničarka, teoretičarka, pedagoginja, urednica zbornika lutkarskih igrokaza i drugo. Prema Senkerovim riječima, u svim je tim modusima bavljenja lutkarstvom dosljedno ustrajavala na njegovoj posebnosti u odnosu na dramsko, glazbeno i plesno kazalište s jedne strane, te na audio-vizualne medije s druge strane, ustrajavajući na samosvojnosti i nezamjenjivosti lutkarskog kazališta. Sve to, zaključuje Senker, razvidno je i u njezinoj novoj studiji.

Zdenka Đerđ (Bihać, 1954.) diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju 1978. na Filozofskom fakultetu u Zadru, magistrirala je 1997. na temu “Put od osobnog do scenskog identiteta”, a doktorirala 2013. na temu “Hrvatski lutkarski igrokaz” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.