Kod Franjevačkog samostana Sv. Križa u Osijeku održana je premijera ambijentalne predstave "Prvi kralj" u produkciji Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Riječ je o legendarnoj mističnoj priči o kralju Tomislavu u sklopu proslave 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, koju su utjelovili velikani kazališne scene poput Ivana Ćaćića, Gordana Marjanovića i Selene Andrić. Reprizu predstave moguće je pogledati 12. rujna u 20 sati kod Franjevačkog samostana Sv. Križa, uz prethodnu rezervaciju mjesta na e-mail adresu [email protected]. Ulaz je slobodan.

- Ideju su inicirali s Akademije, profesor Jasmin Novljaković u suradnji s književnim prevoditeljem Matom Marasom. Nakon toga oblikovana je scenska adaptacija izvornog filmskog predloška, a zatim je Patrik Gregurec napisao tekst prema motivima te scenske adaptacije scenarija. U tom trenutku sam se ja uključio u daljnji rad, produkciju i režiju. Okupio sam tim, uključujući ženski vokalni ansambl koji se razišao 2014. godine, ali se za ovu priliku ponovno okupio. Oni djeluju u sklopu projekta Ethno World Music, a ostatak glumačke postave čine kolege, alumni Akademije, koji danas umjetnički djeluju u ovom gradu, unutar institucija i izvan njih. Ideja je bila postaviti ambijentalnu predstavu u Franjevačkom samostanu jer je tematski i kulturološki vezana uz ideju o latinskom i hrvatskom jeziku. Ovim putem veliko hvala braći franjevcima, koja su nam to omogućila. Poslije smo otkrili da je u dvorištu i arheološko nalazište koje su franjevci istražili, pa smo odlučili upravo u taj povijesni prostor smjestiti predstavu. Riječ je o ostatcima rimskih građevina, odnosno o nalazištu iz davnih vremena - govori Marijan Josipović.

Kao redatelj i producent, Josipović je ozbiljno pristupio do danas nerazriješenom pitanju o statusu kralja Tomislava, okupivši povjesničare i znanstvenike. Posebnost je predstave ipak u njezinu maštovitom pristupu s vizualnim elementima, humorističnim scenama i napetim zapletima popraćenim prizvucima šokačkog kora.

- Pripremali smo se oko mjesec i pol dana. Probe su tekle vrlo glatko, najprije čitaće s glumcima, a zatim smo radili na razvoju glazbenog dijela predstave, koji je izuzetno zastupljen u samom komadu. Na kraju smo se posvetili povezivanju svih elemenata i dizajnu rasvjete i ambijenta, za taj su dio zaslužne kostimografkinja Ivana Živković i scenografkinja Sheron Pimpi-Steiner, koje su dale velik doprinos vizualnom identitetu predstave. Volio bih ovom prilikom zahvaliti i stručnjacima koji su nam mnogo pomogli u realizaciji projekta - Matei Vadlji, doktorandici religijskih znanosti, koja je osmislila kontekst u kojem se predstava odvija, i Matiji Vinkoviću, povjesničaru, koji nam je pomogao potvrditi, ili opovrgnuti, određene povijesne činjenice vezane uz komad. Ipak, valja napomenuti da je predstava u velikoj mjeri fiktivna. Meni je režija "Prvog kralja" bila izuzetna čast, ali i velika odgovornost. Riječ je o mitu, pa predstava nije potpuno činjenična. Kao i svaki mit, sadržava određenu povijesnu osnovu, ali većinom se nalazi u nekom međuprostoru između stvarnosti i legende. Upravo zato bilo nam je iznimno važno pristupiti temi s puno svijesti, poštovanja i opreza, kako ne bismo publici prenijeli pogrešne ili pojednostavljene interpretacije mita i lika kralja - naglašava Josipović.

Predstava, inspirirana scenarijem za film "Grgur ninski" cijenjenog prevoditelja i pjesnika Mate Marasa, rekonstruira i umjetnički oblikuje čin obrane Hrvatske iz davnih vremena. Patrik Gregurec osmislio je dramski tekst inspiriran Marasovim motivima, no ipak je pritom postojala velika sloboda u stvaranju potpuno nove priče koja progovara o misteriju vjere.

- Osobno, volim istražiti otprilike do pola, a ostatak nadgraditi maštom. Na taj je način nastao i ovaj tekst, jer da smo se držali isključivo povijesnih činjenica, to bi svima već bilo poznato i vjerojatno manje zanimljivo. Zato smo odlučili napraviti svojevrsnu umjetničku intervenciju u priču i stvoriti nešto svježe. Meni je bilo najvažnije pronaći kazališnu dimenziju priče. Da tekst ima prave dramske situacije koje mogu funkcionirati i same za sebe, izvan konteksta. Kada sam to postigao, onda sam ih mogao dopuniti povijesnim i simboličnim slojem koji postoji u ovoj predstavi. U cijeloj toj priči mene je najviše privukao misterij vjere, taj sloj neizvjesnosti i duhovnog traganja u religiji općenito. Upravo sam to pokušao provući kroz tekst jer vjerujem da će i publici to biti ono najzanimljivije. Bilo je to zaista otvarajuće iskustvo, jer svaki put kada radiš nešto prvi put, pogotovo ovako veliko i snažno, vezano uz povijesne i mitološke temelje hrvatskog identiteta, to te na neki način mijenja. Indija ima svoje mitove, Grčka ima svoje. Hrvati su isto dovoljno stari da imaju vlastite mitove. No imam osjećaj da smo sve svoje mitove pretvorili u povijest i zato kao da ih više nemamo. Mislim da je ovo prava prilika da se ispriča jedna mitološka priča o jednom kralju i jednom svjetonazoru koji se stapaju u cjelinu - zaključuje Gregurec.