U Auli glagoljice na EFOS-u svečano je otvoren 3. Festival održivosti, koji je ove godine posvećen hrvatskoj baštini. U sklopu programa predstavljena je znanstveno-popularna publikacija Milice Lukić "Gagulanska slava", a kako je riječ o festivalu čiji su suorganizatori, uz Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Sveučilište u Splitu i Dubrovniku te Sveučilište Sjever, namjera je publikacije predstaviti slavonsku glagoljašku kulturu gostima, ali i svima drugima.

- Gagulanska slava promiče hrvatsko, odnosno slavonsko glagoljaštvo, kako u njegovoj srednjovjekovnoj tako i u njegovoj novovjekovnoj dionici. Danas znanstveno pouzdano znamo da je Slavonija bila glagoljaška još od srednjeg vijeka, postoje i primarni i sekundarni izvori koji to potvrđuju. Ti su podatci zabilježeni i u važnim pjesničkim djelima, poput "Satira" Matije Antuna Reljkovića, koji je u svojim prosvjetiteljskim stihovima pisao i fragmente o srednjovjekovnom i novovjekovnom slavonskom glagoljaštvu, govoreći o knjigama i naukama koje je Slavonija imala, a koje su potekle iz tradicije svete braće Ćirila i Metoda. Njih danas u znanosti smatramo tvorcima staroslavenskog jezika i pisma stvorenog za taj jezik, koje od 19. stoljeća zovemo glagoljicom, te utemeljiteljima slavenske kulture i staroslavenske liturgije - ističe Lukić.

Gagulani su bili slavonski glagoljaši. U ovoj ih knjizi autorica tretira kao nositelje slavonske glagolitike. Ipak, taj je izraz prvotno upotrijebljen u 18. stoljeću, a zatim se koristio kroz 19. stoljeće i sve do danas za stanovnike mjesta Komletinci, u kojem se od kraja 18. pa sve do prvih desetljeća 19. stoljeća glagoljalo, odnosno u kojem je liturgija bila staroslavenska.

- To je bilo zahvaljujući don Luki Sučiću, koji je s dalmatinskog prostora došao u Slavoniju, na granicu između Slavonije i zapadnog Srijema. On je sa sobom donio glagoljašku službu Božju i u župi koja mu je bila povjerena četrdeset godina odgajao narod u staroslavenskom duhu i liturgiji. Stanovnici okolnih sela Komletinčane su zbog njihove specifične liturgijske prakse, u kojoj se često ponavljao glagol “glagoljati” ili “govoriti”, u svom čakavskom govoru prozvali gagulani. Dakle, riječ je zapravo o iskrivljenoj imenici “glagoljaši”. Dio publikacije ima i popularizacijski karakter, zbog stripa koji popularizira lik i djelo našeg velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, zaslužnog za obnovu glagoljaške kulture i ćirilometodske baštine u 19. stoljeću. Upravo zahvaljujući tom velikom biskupu na hrvatskom je tlu krajem 19. stoljeća objavljen poseban misal tiskan glagoljicom - zaključuje Lukić.