U sklopu Mjesca židovske kulture u knjižnici je Evanđeosko-teološkog veleučilišta u Osijeku Laila Šprajc, prevoditeljica s hebrejskog, održala predavanje: "Bi li Mojsije razumio Kishona?" Jedan od drevnih i najstarijih živućih jezika jest zasigurno hebrejski jezik. U razdobljima u kojima nije bio vernakularom, ostao je jezikom molitve, proučavanja Tore te filozofskog i književnog stvaralaštva. Krajem 19. stoljeća, integracijom starih i novih elemenata, stvara se suvremeni hebrejski jezik.

- Jedan je lik povezan s Biblijom i biblijskim hebrejskim, a drugi sa suvremenim hebrejskim. Biblija je jedna od najprevođenijih knjiga s hebrejskog, a Ephraim Kishon jedan od najprevođenijih autora s hebrejskog. Pojam biblijski hebrejski u ovoj prigodi koristim u smislu jezika kojim je pisan Stari zavjet, premda će jezični stručnjaci svakako reći da i tu postoje nijanse i nekoliko vrsta jezika. Bi li se ta dva svijeta razumjela? Po mom skromnom mišljenju Mojsije bi možda teže razumio Kishona, a Kishon bi svakako razumio Mojsija. Mislim da bi Mojsije imao poteškoća s nekim novim riječima koje je suvremeni hebrejski morao stvoriti nakon obnove i sumnjam da bi razumio pojmove poput "motor". Motor se, inače, na hebrejskom kaže "ofnoa", a riječ dolazi iz Starog zavjeta od riječi "ofan", koja je značila kotač, ili, u nekim prijevodima Biblije, točak - govori Šprajc.

Iako hebrejski vizualno percipiramo kao potpuno nepoznat sustav, u hrvatskom jeziku već imamo njegove posuđenice, poput riječi "amen" ili "haleluja". Upravo one dolaze iz biblijskog hebrejskog.

- Ni to nije jedan jedinstven jezik. On se razvija, živi unutar određene kulture te je u stalnom dodiru s drugim kulturama. Primjerice, poznato je da su neke knjige Biblije pisane na aramejskom, dakle nije cijeli Stari zavjet pisan hebrejskim. Ono što je meni zanimljivo, jest da je jedna od prvih riječi koju je skovao Eliezer Ben-Yehuda, jedan od glavnih obnovitelja suvremenog hebrejskog, bila riječ "glida", odnosno "sladoled", a ta je riječ zapravo preuzeta iz aramejskog. Naime, u tom je razdoblju, kroz složen etimološki put od starozavjetne riječi "kerah", ili "led", preko aramejskog došlo do toga da je u današnjem hebrejskom "glida" vrlo česta riječ - objašnjava.

Nakon progonstva i rušenja Drugog hrama hebrejski je zapravo prestao biti vernakularni jezik. Ostao je jezikom molitve i razvijao se kao jezik književnosti, ali više nije bio jezik svakodnevne komunikacije. U tom je smislu zanimljiv i iz perspektive jezičnog razvoja.

- Neki znanstvenici tvrde da je upravo zbog toga hebrejski ostao tako dobro sačuvan. Ako jezik ne govorite, nego ga samo čitate, na neki ga način i čuvate. S druge strane, nemate one vanjske utjecaje koje ima jezik u svakodnevnoj upotrebi. Većina znanstvenika smatra da hebrejskom ne prijeti opasnost od nestajanja, upravo zbog postojanja velikog broja govornika i autora koji pišu i stvaraju na hebrejskom. Postoji i Akademija za hebrejski jezik u Jeruzalemu. Ona sustavno radi na očuvanju jezika, predlaže nove riječi i nastoji uskladiti razvoj jezika s potrebama suvremenog društva, što dodatno pridonosi njegovoj prisutnosti - zaključuje Šprajc.