U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održana je komemoracija u čast omiljene pjevačice Gabi Novak (Berlin, 1936. – Zagreb, 2025.). Gabi je preminula 11. kolovoza, tek malo više od mjesec dana otkako nas je napustio njezin sin Matija Dedić. Komemoraciji su nazočili i u knjigu žalosti se upisali mnogobrojni prijatelji i suradnici te uglednici iz svijeta kulture, politike i društvenog života, među njima i neki koji su surađivali s njom.

Govornici su bili jedinstveni u (pr)ocjeni njezinog umjetničkog doprinosa, ali i osobnosti u privatnom životu, a to se kod nje uvijek prožimalo. Zapravo, svi su isticali ljubav, mirnoću, dobrotu, jednostavnost i pristupačnost. Nju nisu privlačila svjetla pozornice, glamur i ekstravagancije, ona je svoj unutarnji mir, spokoj i zadovoljstvo pronašla u svojoj obitelji i svojim pjesmama. Također, svi su se dotaknuli obitelji Dedić, umjetničke institucije s autorom glazbe i tekstova, ali i pijanistom i flautistom Arsenom te skladateljem i pijanistom Matijom. Naime, njezina je karijera bila usko vezana uz njihove, kroz suradnje u izvođačkom i skladateljskom vidu.

Komemoracija je započela video projekcijom s izvedbom skladbe "Nikad više", simbolično, u vokalnoj izvedbi Arsena Dedića. Publicist, esejist i književni kritičar Zdravko Zima je u svojem metafizičkom prikazu rekao da je Gabrijela Božja žena i da ju krasi veliko trojstvo: ljepota/čistota/dobrota. Također, rekao je da ju vidi u rajskim vrtovima te je zaključio poznatim refrenom koji odražava njezin karakter: "Pamtimo samo sretne dane!".

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek rekla je da je Gabi bila "Grande dame hrvatske glazbene scene". Zadivljena njezinom umjetnošću rekla je da je Gabi bila odmjerena, nenametljiva, srdačna osoba prepoznatljivog i nježnog glasa, savršene dikcije i snažne emocije, koja zrači karizmom i blagošću. Istaknula je da je za Gabi uvijek na prvom mjestu bila kvaliteta u odnosu na kvantitetu. Na kraju, osvrnula se na njezin ogroman doprinos hrvatskoj kulturi.

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević naglasio je Gabin doprinos Zagrebu. Ustvrdio je da nas je njezin glas oduševljavao prigušenom elegancijom, da je bio poput baršuna, topao i nježan. Rekao je da će njezina glazba nadživjeti vrijeme.

U ime glazbenika govorio je glazbenik i producent Nikša Bratoš koji kod nje zapaža iskonsku skromnost te spoj naizgled nespojivog – da je bila istinska, velika diva i dobra majka. Rekao je da je bila dostojanstvena, rijetka, posebna, jedinstvena po talentu i postignućima, ali i jednostavna i skromna, da su ju krasili osoban potpis, suptilnost, nenametljivost i uvjerljivost. Na primjeru njezine umjetnosti objasnio je da nije važno biti glasan da bi daleko dobacio.

- Drago mi je što sam bio odgajan u vrijeme pjesama Gabi Novak, zaključio je.

Producent i glazbeni urednik Siniša Škarica je o Gabi govorio kao o lijepoj i talentiranoj, sentimentalnoj i nježnoj osobi. Istaknuo je njezinu svestranost, profinjen stil i visoku klasu.

- S Gabi Novak vraća nam se budućnost, ona će živjeti i kad nas ne bude, ustvrdio je.

Između govora emitirane su Gabine izvedbe skladbi "Intima", "Oko jene hiže" te "Pamtim samo sretne dane", koja sjajno odražava njezin karakter, a na video zidu su istodobno emitirane fotografije iz njezinog obiteljskog albuma. Komemoracija je zaključena dokumentarcem u kojem Gabi govori o karijeri, životu i stavovima kojih se držala cijeli život, a koji završava njezinom izvedbom skladbe "Nada", nakon čega su prisutni ustali i dugotrajnim pljeskom obrisali suze, iskazavši ono što misle o Gabi Novak.