Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predstavljena je knjiga "Židovski sabirni logori u Đakovu i Tenji" autora Grge Grbešića i Pere Šole, u sklopu programa Mjeseca židovske kulture. Knjiga je izvorni znanstveni rad napisan na temelju arhivske građe iz deset arhiva, obrađene su i sve zakonske odredbe te uredbe u NDH usmjerene protiv Židova, kao i novinski članci koji su raspirivali antisemitizam, sve radi rasvjetljavanja stradavanja židovske zajednice u vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Tri transporta

Na stvaranje knjige Šolu je potaknula činjenica da je logor u Đakovu obilježio njegov grad, no tu su i obiteljski razlozi.

- Moja punica je židovskog podrijetla. To je ogromna obiteljska tragedija, žena premine, a na pogreb joj od 17 članova koji su završili u holokaustu dođe samo jedan - preživjeli. Naslovnica knjige prikazuje fotografija žene iz Zagreba koja je pokušala pobjeći u talijansku zonu, gdje nije bilo progona Židova, ali nije uspjela. Na kraju je bila uhvaćena, zatvorena u Zagrebu, zatim u Gradiški, a potom u Đakovu. Nakon toga joj se gubi svaki trag. Kad vidimo njezinu fotografiju, postaje jasno da se ne radi samo o broju od 3200 ljudi, nego o stvarnim ljudima, njihovim životima i tragedijama - objašnjava Šola.

Progon Židova počeo je odmah nakon stvaranja NDH, 10. travnja 1941., a već 30. travnja doneseni su rasni zakoni. Židovi su tada postali građani drugog reda, izgubili su državljanstvo i sva građanska prava. Sljedeći korak bio je oduzimanje imovine, a zatim deportacije u logore.

- Prvi logor bio je u Koprivnici, a onda su slijedili logori u Gospiću, Slanom i na Rabu. U kolovozu nastaje Jasenovac, a pravilo je bilo da se muškarce šalje u Jasenovac, a žene su išle u Loborgrad. No logor u Đakovu nastao je sasvim slučajno, jer u Loborgradu nije bilo mjesta za 1800 Židovki iz Sarajeva. Odlučeno je da će logor biti napušteni industrijski prostor u Đakovačkoj biskupiji. Logor u Đakovu nastaje 1. prosinca, dolazi prvi transport, a pojavljuje se tifus. Među građanima nastaje panika, boje se da će se tifus proširiti i na grad, što se djelomično i dogodilo. Biskup je također činio pritisak da se njegov prostor isprazni, jer nije želio sudjelovati u svemu tome, i tako iz Đakova kreće transport u nepoznatom smjeru. Odlaze tri transporta s otprilike 800 žena i djece, i njima se gubi svaki trag - ističe Šola.

Zločini se ponavljaju

U knjizi se navodi nekoliko mogućnosti gdje su mogli stradati. Đakovačka policija u jednom izvješću navodi da su završili u Auschwitzu, i arhiv u Beogradu nalaže da je riječ o Auschwitzu, ali šef logora, kojemu je suđeno 1945. u Brodu, navodi Jasenovac.

- Što se tiče mjesta stradanja, to ne možemo sa sigurnošću potvrditi, ali činjenica je da se od 3200 žena nitko nije vratio. Što se s njima dogodilo i gdje su završile, to će biti tema mog daljnjeg istraživanja, jer ova knjiga nije završena priča. Nedovoljno se zna o ovoj temi, čak i ljudi u Đakovu ne znaju da je tamo bio logor. Činjenica je, vidjeli smo i u Domovinskom ratu i sada u Ukrajini, da se zločini ponavljaju. Zato o tome treba govoriti i treba reći istinu, jer ljudi su stradali bez razloga. Kada čitate pisma koja su te žene pisale, njihova sjećanja i kada dođete na groblje u Đakovu, pa vidite da je umrlo dijete od tri mjeseca, čovjek ne može ostati ravnodušan. A tko je za to kriv? Kriv je sustav koji je to omogućio, krivi su rasni zakoni koji su to podržali i svi oni koji su u tome sudjelovali - zaključuje Šola.

Riječ je o višegodišnjem istraživanju nastalom radi "čišćenja sjećanja vlastitog naroda", objašnjava Grbešić.

- Papa Ivan Pavao II. je 2000. godine molio za oproštenje za sva zla koja su učinjena u općoj Crkvi: netoleranciju, inkviziciju, križarske ratove, antisemitizam, pitanje robovlasništva u kolonijalnim dijelovima Latinske Amerike. Ono što je Papa tražio na razini opće Crkve, ja nastojim učiniti u svom narodu. Želim svoj narod suočiti s njegovim sjenama. Jedan od najružnijih događaja bio je Drugi svjetski rat, antisemitizam i strašno stradanje židovskog naroda. Prvo trebamo priznati, jer kada priznamo što se dogodilo i kada se s time suočimo, tada se oslobađamo. Samo zreo čovjek može primiti oproštenje, tražiti ga i dati ga. Zreli i odgovorni članovi društva trebaju odgajati druge članove društva - dodaje Grbešić.

Mjesec židovske kulture nastavlja se 11. rujna u Muzeju Slavonije, u 19 sati, predavanjem Marine Šutalo "Priča o stolu (Predmeti iz ostavštine osječkog trgovca Makse Büchlera).