U Muzeju Slavonije u četvrtak je održano predavanje "Zlatno doba tamburaške glazbe ili kako su tamburaši zabavljali Osječane 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća". Voditeljica Zbirke glazbenih instrumenata Andreja Šimičić i profesor tambure Glazbene škole Franjo Kuhač Mario Zbiljski u sklopu Osječkog ljeta kulture prikazali su kako je izgledao tamburaški život Osijeka između dva svjetska rata.

Tipovi zabava

- Vjerujte mi, tamburaši su i sebe i građane Osijeka jako dobro zabavljali. Mi smo raščlanili nekoliko tipova zabava u kojima su sudjelovali tamburaški orkestri, s tim da su u Osijeku, u međuratnom razdoblju, tamburaški orkestri djelovali kao sekcije pjevačkih i glazbenih društava, a bilo je djelatno i Hrvatsko tamburaško društvo Zvonimir. Oni su sudjelovali u zabavama, odnosno posijelima drugih društava s hrvatskim predznakom gdje su animirali jedan dio programa. Poslije toga obično su svirali za ples, sudjelovali u obilježavanjima važnih datuma za hrvatsku povijest i hrvatskih uglednika ili organizirali zabave i posijela za svoje članove. Vrlo posjećene bile su zabave kada su prikupljali sredstva za održavanje glazbala ili pribavljanje glazbala, ili za izgradnju i pomoć stradalima. Ono što je bilo nekako najposjećenije su zabave za građanstvo koje su organizirali na određene datume kada se u Osijeku zabavljalo. Isto tako su bili posjećeni i izleti koje su društva organizirala poput izleta lađama na Karašicu, u Aljmaš ili izleti vlakom u Orahovicu - objašnjava Šimičić.

Osim predavanja posjetitelji su imali priliku i poslušati kako zvuče tambure koje su se izrađivale 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća, a sve su zanimljivosti pronašli istraživajući brojne arhive. Ideja za predavanja potaknuta je člankom iz Osječkog zbornika, a u listopadu će prerasti i u pravu izložbu.

- Nažalost, arhiva Hrvatskog tamburaškog društva Zvonimir nije sačuvana, pa smo se uglavnom morali bazirati na istraživanju onovremenih novina, Die Drau i Hrvatskog lista. Nešto malo podataka pronašli smo u državnom arhivu i u drugim arhivima, poput arhiva belišćanskog Kulturnog centra i Narodnog hrvatskog tamburaškog saveza. Sve je zapravo krenulo s člankom koji smo objavili u posljednjem broju Osječkog zbornika, gdje smo istražili tamburaška glazbala Muzeja Slavonije, i posebno smo se osvrnuli na djelatnost Josipa Rorbahera, koji je bio jedini graditelj tambura, odnosno instrumenata, u to vrijeme u Osijeku. Vidjeli smo da ima jako puno literature koja dosad nije bila poznata ni tamburašima, a ni osječkoj javnosti, pa se sve to pretvorilo i proširilo u izložbu koju pripremamo za listopad ove godine, Osječko ljeto kulture sjajna je prigoda da predstavimo jedan dio rezultata naših istraživanja - zaključuje Šimičić.

Veliki utjecaj

Veliki dio izložbe činit će napokon objavljeni podaci o braći Rorbaher poznatoj i kao osnivačima kulturnog života tamburaškog kulturnog stvaralaštva u fazi opremanja, proizvodnje instrumentata i opremanja orkestara s notama, znanjem i uspostavljanja takvih orkestara uopće.

Mario Zbiljski

ELENA LUKIĆ

- Oni su imali ključnu ulogu tih godina zbog velikog utjecaja, znanja, i imali su golemu pokretačku energiju. Oni su također napravili novi sustav tambura koji su pokušali ovdje prezentirati. Usporedno su radili i srijemski sustav tambura, tako da su na njoj dva, tri sustava radili diljem Slavonije osnivajući orkestre. Njihov utjecaj u tim godinama bio je nemjerljiv. Donijeli smo nekoliko instrumenata iz radionice braće Rorbaher, a u listopadu ćemo napraviti veliku izložbu s puno fotografija, notnih zapisa, instrumenata, podataka, povijesnih činjenica i slično. O braći Rorbaher javnost zapravo ne zna ništa, tako da smo tu postigli jako puno. Osvjetljavanje tog vremena za nas, kao glazbenike i tamburaše koji se time bavimo, znači puno zato što, poznajući našu povijest instrumenta, možemo mnogo toga naučiti za naše buduće djelovanje - ističe Zbiljski.