Poezija je ona najviša potreba ljudskog duha
Spoj znanstvene izvrsnosti i ljubavi prema poeziji i lirskom izražavanju
Promocija druge zbirke pjesama "Prikazi, odjeci i odrazi", autorice, prof. dr. sc. Ines Drenjančević, održana je u utorak u Klubu osječke knjižare Nova. Sve što vidimo oko sebe u nama na neki način odjekuje, a često se i sami odražavamo u tome, u ljudima, situacijama, u prirodi koju susrećemo i s kojom smo u doticaju, kaže autorica.
– Kako izgleda kada fiziologinja i znanstvenica međunarodnog ugleda – članica Europskog fiziološkog društva i dopredsjednica Hrvatskog društva za hipertenziju – pretoči emocije u stihove, otkrit ćemo na promociji njezine nove zbirke – najavili su organizatori, a o zbirci su govorili Robert Raponja i urednik Mirko Ćurić uz glazbenu pratnju Dua AH-a.
Čudesno mjesto
- Tu zapravo nema neke specijalne koncepcije, zato što pjesme nastaju spontano u trenucima ili relaksacije ili nekakve velike emocionalne pobuđenosti, a tematika je ili priroda, slike iz prirode koje su onda vezane uz nekakve osobne doživljaje, prezentaciju, metaforu i slike iz intimnog života, iz običnog života domaćice, majke i profesorice. Pisanje mi nije bilo emocionalno teško zato što sve te pjesme mene izuzetno raduju i predstavljaju nekakve male koncepte trenutka. Trebalo mi je otprilike tri godine da sve pjesme zajedno objedinim, ali to nije planirano, nego jednostavno u trenutku kada sam osjetila da je dovoljno, tada sam rekla da ćemo to objaviti. Najviše me inspiriraju moji najbliži i onda svijet oko mene. Svijet je jedno čudesno mjesto, neprestano je promjenjivo. Kažu da u ljudskom životu najveće potrebe, kada nadiđemo one osnovne potrebe za hranom, pićem i domom, postaju estetika i transcendencija, a pjesništvo je i jedno i drugo. Znači, to je ona najviša potreba ljudskog duha da se na neki način zabilježi svijet oko sebe - naglašava Drenjančević.
Riječ je o slikama koje autorica bilježi dok se vozi jer kao prodekanica za znanost Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dosta putuje. Zanimljivo je da su pjesme vrlo kratke i često nemaju naslova, spajajući znanstvenu izvrsnost s ljubavlju prema poeziji i lirskom izražavanju.
Sukus života
- Pjesme su nešto što dođe u jednom trenutku. Zapišeš nekakvu misao i onda iz te misli dolazi sljedeća. Onda se to objedinjuje u nekakvu pjesmu, nekakav ritam. Ja inače volim poeziju, pogotovo haiku-poeziju, tako da je prva zbirka pisana u formi haikua, iako nisu pravi, samo je taj slog kontrolirane forme, a ove su malo slobodnijeg karaktera. Poezija je, za mene, sukus života, esencija. To je sve u malo. Ja nisam profesionalni pjesnik, već se bavim fiziologijom. Meni podrška javnosti u tom smislu nije važna kao nekakvom influenceru, nego bi ja željela da ljudi prepoznaju te neke univerzalne osjećaje i misli koje ja tu prezentiram, da se tu pronalaze, jer to je ono što su mi rekli nakon prve zbirke. Kažu da su se u mnogočemu prepoznali, a već sam imala prvu promociju ove knjige u Đakovu, jer izdavač je Đakovački kulturni krug i oni koji su pročitali odgovorili su mi da su našli sebe. Tako da mislim da te neke zajedničke misli se sada tu prenose za sve ostalo. Kakve će biti reakcije na novu zbirku, vidjet ćemo - zaključuje Drenjančević.
