Dani medijske pismenosti AUKOS-a ove su godine, čini se, osigurali nezaboravno iskustvo. U utorak je osječke studente posjetio omiljeni televizijski i radijski voditelj na HRT-u Duško Ćurlić. Zbog inspirativnog razgovora s vrhunskim Sašom Drinićem talk show "Šarmantna moć radija i snaga televizije" ostat će još dugo u pamćenju. Razgovor je održan u okviru međunarodnog EU projekta "NEWAVES – Collaborative Alliance for Radio Recovery and Boost of Community News Media in Low-density Territories". Ćurlić je tako otkrio kako je prešao s glume u medije, čija potpora ga je ohrabrila i kako izgleda svijet Eurovizije, ali i koje savjete bi uputio novim generacijama voditelja.

Prije no što ga je većina javnosti upoznala kao lice na ekranu, Ćurlić je bio poznati glas Radija 101, vodeći neke od najslušanijih emisija, poput "Parlament show" i "Intervju tjedna".

- Radio je moja prva ljubav i kada se jednom zaljubiš u radio, onda nikada ne odeš s njega, iako možda fizički u tom trenutku nisi tamo. Ja već deset godina nisam na radiju, ali od onog trena kada sam kao student počeo raditi u Zagrebu na Radiju 101, jednostavno mi je ušao pod kožu i drži me do dandanas. Koristim svaku prigodu kada me pozovu na bilo koji radio ili za neku suradnju da obavezno to prihvatim. Ako vam je želja biti na televiziji, mislim da biste trebali početi na radiju, a onda poslije ići dalje. Na radiju puno toga naučiš, pogotovo slušati goste, što sve možete svojim glasom reći, koliko uopće znači jedna malena pauza u govoru. Naučite i ljude gledati u oči i komunicirati, koliko je tek važno saslušati odgovor. Dok razgovaraš sa sugovornicima, učiš i zato je radio predivan. Televizija je bila neka prirodna nadgradnja. Ima jedna lijepa rečenica velikog engleskog glumca Michaela Cainea, u kojoj kaže da je proba krvav posao, a izvedba uživanje. E, tako i mi radimo naše emisije. Jednostavno, mislim da je priprema apsolutno najvažnija - govori Ćurlić.

Iako ima dvije diplome, politologije i novinarstva, poznati voditelj počeo je zapravo kao zaljubljenik u glumu. Kao mladić od 18 godina nije prošao na Akademiji dramskih umjetnosti iako je čak tri puta bio u užem izboru. Čini se da ga je život ipak pripremao za nešto drugo, mjesto gdje će njegove komunikacijske vještine zasjati u punom sjaju.

- Akademiju na kraju nikada nisam upisao i mislim da sam tražio nešto što će mi to nadomjestiti. Možda je baš u tome tajna zašto zbilja volim svoj posao. Čak sam i kao klinac bio užasno zatvoren, ali gluma mi je pomogla i to je nevjerojatno. Moj pokojni otac, koji nikada u životu prije toga vjerojatno nije otišao u kazalište, uzeo me za ruku i rekao: "Nećeš ti meni biti zatvoren" i odveo me u Zagrebačko kazalište mladih. Tu sam proveo prekrasne godine, od osme do osamnaeste igrao sam u jako puno predstava i potpuno se otvorio. Danas sam zaista sretan i volim svoj posao. Možda je to taj segment neke neispunjene želje, pa onda ideš drugim putevima i tražiš druge načine da se pronađeš. Ja vjerujem da sam se pronašao u tome, nekad ti ljudi plješću, nekada okreću očima, ali sve je to dio škole i života. Škola za voditelje i za nas pred kamerama ili mikrofonima, realno, ne postoji. Možemo dobiti samo opće obrazovanje, ali ništa dok ti ne uđeš u praksu. Nakon toga je sve na tebi. Helga Vlahović dala mi je odličan savjet, a to je da se na kameri treba čuti svaka pročitana knjiga, svaki pogledani film i predstava. Treba se čuti ona širina koju ste dobili kroz život - naglašava Ćurlić.

Izj duge, tridesetogodišnje karijere teško je izdvojiti najljepše trenutke. Ipak, voditelj ističe emisiju A strana, fenomenalne suradnje i, dakako, putovanja cijelim svijetom. Eurosong je stoga defitivino iznjedrio draga sjećanja.

- Imao sam sreće što sam komentator na Eurosongu već 18 godina, i u tih 18 godina proputovao sam zaista cijelu Europu, Aziju, pa i dalje. To je predivno iskustvo i čudo od ljudi koje sam uspio poznati i koji su me svi na neki način obilježili. Neki po dobrom, neki po manje dobrom, ali su me obilježili. Ove godine mi je zaista bio gušt voditi Doru jer sam radio s kolegicom Barbarom Kolar, s kojom sam praktično i prošao najveći dio karijere. Govorim o velikim produkcijama poput "Ples sa zvijezdama", "Zvijezde pjevaju", zborova i tako dalje. Kada sam s njom, onda je to jedna potpuno druga dimenzija. Eurovizijski svijet je inače prekrasan, ali prilično naporan. Ljudi misle da uglavnom odlazimo tamo na izlete, ali to nije istina. Tamo se jako puno radi. Od tih nekoliko dana što tamo budemo, vjerujte, svaki je sat doslovno isprogramiran. Naporno je, ali je gušt. To je spoj radija i televizije i to volim najviše na svijetu. Prošle godine favorit je bio naš Baby Lasagna, pa onda vidite ponašanje njegove ekipe i možete prenijeti gledateljima nešto što ne mogu pronaći na portalima. On je oduševio svojom jednostavnošću i profesionalizmom, gdje god bi se pojavio u Malmoeu, ljudi su ga vukli za rukav. Arena je bila prepuna hrvatskih zastava, to je stvarno nešto nevjerojatno - kaže omiljeni voditelj.

I radio i televizija bez ljudi su besmisleni, kaže Ćurlić, ističući da kao voditelj sve što radi namijenjeno je upravo za publiku. U moru pozitivnih i negativnih komentara, neprocjenjiva je ipak podrška. Posebnu podršku veliki voditelj dobio je upravo od legendarnog i nezamjenjivog Olivera Dragojevića.

- Osim Helge Vlahović, koja me navela da pronađem svoj put, dogodilo se isto kada sam počeo raditi na televiziji. Oliver je već tada bio svemir sam za sebe. Naučio me puno toga, imao sam tu sreću da je vidio u meni, pogledu ili pitanju, ono nešto i jednostavno me prihvatio kao svog. Davao mi je cijelo vrijeme podršku, pogotovo kada sam bio u nezgodnoj situaciji na sceni ili kada nisam znao kako završiti. On bi mi dao taj vjetar u leđa, kao da sam išao na šest tečaja scenskog nastupa. To je veza koja je trajala, a traje i postumno. Posljednjih godina radim koncerte u Veloj Luci posvećene njemu. Jedan od mojih najvećih izazova bio je zapravo njegov ispraćaj. To je bilo užasno teško, pogotovo jer sam ga poznavao. Odradio sam to kao kroz neki san, znao sam da trebam govoriti o stvarima koje su bile njemu bitne i po čemu ćemo ga pamtiti. I bilo je zaista posebno - naglašava.

Mnoge se neugodne situacije u prijenosima uživo moraju rješavati na diplomatski način. Često je potrebno i zadržati stav za sebe, kaže, ali nikada ne treba podcjenjivati svoju publiku.