Čuveni kazališni i televizijski glumac Ivica Pucar vratio se u rodni Zadar i to kako bi pred domaćom publikom igrao nesvakidašnju ulogu u novoj predstavi pod redateljskom palicom Zorana Mužića. Zadarskog glumca kroz godine imali smo priliku gledati i na malim ekranima, budući da je utjelovio različite likove u brojnim serijama, od kultnih "Ponosa Ratkajevih", preko popularnih "Najboljih godina", do aktualnih "Kumova".

Od 2019. Pucar je član glumačkog ansambla zagrebačkog kazališta Gavella u čijem je okrilju igrao, među ostalim, u Krležinom "Kraljevu" i Marinkovićevem "Kiklopu". Pored uloga u matičnoj kući, ostvaruje suradnje s kazalištima diljem države, a uz glumačku, odnedavno obnaša i rukovodeću ulogu predsjednika Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU). Kako Ivica Pucar komentira recentne suradnje, u kojem smjeru vodi HDDU, što se to uzbudljivo priprema u Slavoniji za ljubitelje glumačkog umijeća te koju ulogu imaju glumci u izradi relevantnih zakonskih odredbi – donosi razgovor u nastavku.

Domaće je najdraže

Zadarska publika moći će Vas gledati u predstavi "Profesionalac" srpskog komediografa Dušana Kovačevića, što će ujedno biti i premijerna izvedba ovog djela u Zadru. Što nam možete reći o ovoj predstavi i Vašoj ulozi u njoj? Kako ste zadovoljni načinom na koji je Zoran Mužić pristupio ovom klasiku suvremene dramske književnosti?

- Ova drama je prije svega izvanredan i pametan tekst jednog fenomenalnog pisca, a to Dušan Kovačević jest. Moja uloga je proizašla iz intrigantne i zanimljive koncepcije redatelja Zorana Mužića koji je želio iskoristiti fantastične didaskalije koje je pisac napisao. Kao što znate, didaskalije nisu mišljene i nisu namijenjene izgovaranju na sceni, ali redatelj Mužić je smatrao da je prava šteta da Kovačevićeve didaskalije ostanu neizgovorene jer su u jednom trenu toliko poetične, u drugom toliko dramski iskoristive, a onda, u nekom trenu, gotovo filozofske. Iz tog razloga zamislio je da ih izgovara glumac koji onda priča iz današnje situacije svoj prošli život. Tako je nastao zanimljiv koncept u kojem sam zapravo ceremonijal majstor ili moderator svog vlastitog života. Igram ulogu zrelog Tomislava Kralja, a kolega Dominik Karakašić mladog.

U Zadru ste prije dvije godine igrali u predstavi "Tata" te "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", a za potonju ste ulogu i nagrađeni. Kako komentirate suradnju s HNK Zadar i Kazalištem lutaka Zadar? Kakav je osjećaj igrati pred domaćom publikom u rodnom gradu?

- Roditi se i odrasti u gradu kao što je Zadar, značilo je imati privilegiju, povlasticu i direktan pristup čudesnoj arhitekturi, bogatoj povijesti, umjetnosti i na kraju, ako baš hoćete, bit ću direktan i subjektivan, ljepoti. Ove okolnosti su me u mladosti i odrastanju formirale, a da ih nisam bio ni svjestan u svakom trenu. Zato sam na početku karijere, a i svaki put kad bih kao mlad glumac gostovao u Zadru, osjećao strahovitu odgovornost i tremu. Danas, u mojoj zreloj glumačkoj dobi, te okolnosti koje su me formirale u mladosti: mediteranski nerv i mentalitet, postali su moj forte, snaga i sigurnost. Zato sada obožavam igrati u svom gradu i nigdje se ne osjećam sigurnije i mirnije kao u svojoj kući, a kazalište u Zadru je moja kuća. Stoga je nagrada koju sam dobio za ulogu Šimurine u Brešanovoj "Mrduši" nekako prirodan slijed događaja koji mi se dogodio. Što se tiče Matišićevog "Tate" i uloge Jerkice, to je također uloga na koju sam posebno ponosan i koja je bila za mene sigurno jedan glumački iskorak, uloga potpuno izvan mog glumačkog komfora i zato je posebno volim i uvijek ističem. Kada god me gospodin Renato Švorinić, ravnatelj zadarskog kazališta pozove, odazvat ću se.

GK POŽEGA

Surađujete i sa Gradskim kazalištem Požega na predstavi "Kokoš" koja je u Slavoniji postala hit. Kako je došlo do ove suradnje?

- Ravnateljica požeškog kazališta gospođa Valentina Neferović gledala me je u nekoliko predstava i svaki put bi u razgovorima govorila da bi voljela da gostujem u Požegi. Konačno su se poklopile okolnosti da radimo zajedno u komadu "Kokoš" Nikolaja Koljade. Režirao ga je moj kolega iz Gavelle, glumac Boris Svrtan, koji se već dokazao, ne samo kao izniman glumac, nego kao i sjajan i maštovit režiser koji mi je puno pomogao kao glumcu i učinio da uživam u radu na ovoj predstavi. Osim toga, partnerica mi je bila i Antonija Stanišić, kolegica iz Gavelle koju obožavam i glumački i ljudski, zatim Ines Bojanić, kolegica iz Kerempuha s kojom sam prvi puta igrao i koja mi je pravo otkriće u smislu da smo kliknuli kao partneri pa zapravo jedva čekam da ponovno nešto zajedno radimo. U podjeli su još i dvoje divnih požeških glumaca, Anabela Sulić i Ivan Vukelić. Ova sjajna ekipa je napravila fantastičnu predstavu koja je u Požegi stalno rasprodana te imamo uspješna gostovanja i zadovoljnu publiku.

U matičnoj kazališnoj kući Gavella glumite od 2019. godine. Kako ste zadovoljni iskustvom rada u ovom čuvenom ansamblu koji okuplja brojna poznata lica domaće glumačke scene?

- Ansambl Gavelle čine ponajbolji hrvatski glumci i, ono što je meni najvažnije, uvijek vas tjera da budete u formi i da dajete najbolje od sebe.

Umjetnici za umjetnike

Već nekoliko godina obnašate dužnost predsjednika Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Kako ste se snašli u toj ulozi? Na samom početku mandata za jedan ste medij izjavili kako planirate, između ostalog, ažurirati mrežne stranice Društva, brinuti se o potrebitim članovima i ostvariti dijalog sa srodnim udrugama. Koliko ste do sada u tome uspjeli?

- Angažman u Hrvatskom društvu dramskih umjetnika došao je u trenu kad je korona zatvorila kazališta i kad sam zbog toga imao puno slobodnog vremena. Uostalom, nitko neće u dramskoj strukovnoj udruzi bolje se boriti za naša prava, nego mi sami dramski umjetnici. Iskreno, nije lako biti na čelu Udruge koja broji skoro 1.500 članova i koja ima isto toliko mišljenja i uvjerenja. Vrlo lako dođete u sferu politike ili, još gore, politikanstva. A onda se zakopamo u svoje rovove i komunikacija bude sve teža ili nemoguća. Zato je moj fokus sad na onim temama gdje postoji konsenzus, a pogotovo na materijalnim pravima umjetmika. Osobito se trudim pomoći našim starijim članovima koji trebaju pomoć, bilo iz zdravstvenih ili ekonomskih razloga, tako da HDDU uvijek nađe načina da pomogne svima koji pomoć trebaju. Suradnja s drugim srodnim udrugama je dobra i kolegijalna. Gdje god smo mogli, pružili smo podršku ili zajedno nastupali u akcijama u kojima smo se borili za svoja prava. A o načinu i uspjehu djelovanja HDDU-a sada, dok sam ja na čelu, sud će ipak morati dati ostali članovi Društva.

Koji su Vaši trenutni ciljevi i planovi za budućnost HDDU-a?

- Uključivost, dijalog i poticanje članova na angažman u HDDU, osobito mladih članova, moja su velika želja. Cilj i želja je da HDDU postane platforma na kojoj se promišlja i bistri sve ono što se tiče naše struke. Platforma na kojoj će mladi dobiti upute gdje i kako da ostvare svoja prava i kako da što bezbolnije krenu na svoj umjetnički put. Također, briga za naše starije članove mi je od prvog dana jedan od najvažnijih angažmana oko kojeg sam posebno osjetljiv i prisutan.

Kroz svoju dugu povijest članovi HDDU-a susretali su se s brojnim izazovima – gašenjima, štrajkom umjetnika i ratovima tijekom prošlog stoljeća. Koji su glavni izazovi s kojima se Društvo danas susreće, ali i suvremeni hrvatski glumci kao pojedinci?

- Upravo su se takva krizna vremena pokazala kao najbolji razlozi postojanja Društva. Korona je najsvježiji primjer. Bez angažmana HDDU-a, velik dio naših članova, samostalnih umjetnika i onih bez ikakvog statusa, u trenutku kad je rad zbog zatvaranja kazališta bio nemoguć, bi ostao bez pomoći. Brojnost, tradicija, visoki dosezi naših bivših i sadašnjih članova su bili i jesu autoritet iz kojeg smo mogli tražiti i zahtijevati svoja prava i biti nezaobilazan partner u donošenju novih zakona i smjernica, ne samo u dramskoj, nego i umjetnosti i kulturi općenito. Bez jakog HDDU-a bi to bilo teško ili nemoguće.

Struka bira najbolje

Bili ste član užeg radnog tima koji je radio na izradi Zakona o kazalištu iz 2022. godine. Što se donošenjem tog Zakona promijenilo za kazališne umjetnike i ima li i dalje prostora za napredak u zakonodavnom smislu?

- Novi Zakon o kazalištu je najveće promjene donio baletu i operi. S obzirom na to da nije bilo prosvjeda, čini se da je njegovo donošenje bilo opravdano. Što se tiče dramskog dijela, najveća je promjena ipak išla u našu korist jer smo se izborili da možemo dobiti ugovore na neodređeno nakon četiri godine rada, a ne nakon dvadeset godina, kako je to bilo nekad. Kazalište je živi organizam pa bi i Zakon trebao biti takav i korespondirati s vremenom u kojem je na snazi. U donošenju Zakona, tako moje iskustvo sudjelovanja kaže, ključan je balans izmedu raznih sudionika kojih se Zakon tiče. Zakon je bolji što su pravila igre jasnija i produktivnija i što je veći broj zadovoljnijih koje Zakon regulira. Ja bih bio još fleksibilniji kad su u pitanju naši ponajbolji glumci i umjetnici i ne bih ih umirovljavao sa 65 godina. To ne bi bila socijalna mjera, nego mjera izvrsnosti. Naše najbolje glumce i umjetnike bih držao u ansamblu jer pomažu da mlade generacije glumaca odrastu i stasaju lakše, bolje i bezbolnije.

HDDU priprema skorašnji 32. Festival glumca u Slavoniji. Po čemu se ovaj festival razlikuje od ostalih festivala koji su usmjereni na dramsku umjetnost?

- Festival glumca je poseban i po svemu jedinstven festival jer mu je centar i os glumac. Sve je posvećeno glumcu i njegovom umijeću. Isto tako, izbornik predstava koje sudjeluju na Festivalu je glumac, a žiri Festivala čine isključivo glumci. Kazališta nema bez glumca. Može bez svega, ali bez glumca ne može.

Što možemo očekivati od Festivala glumca ove godine? Možete li najaviti ovogodišnje izdanje?

- Izbornik Festivala glumca ove godine je naš nacionalni prvak Goran Grgić. Izabrao je ponajbolje hrvatske predstave u kojima su glumac i njegova vještina glavna okosnica. Nažalost, izbornik je poželio da Festival potraje još nekoliko dana jer misli da ima još nekoliko predstava koje zaslužuju da ih se izdvoji i prikaže. Bilo je prijavljenih blizu stotinu predstava i sigurno nije imao lagan zadatak, ali zato će slavonska publika imati priliku uživati i vidjeti gotovo sve što vrijedi u protekloj kazališnoj sezoni Hrvatske. n