Domaća književna scena ponovno je u cvatu, a ovaj put zbog mladog pjesnika u usponu. Riječ je o 22-godišnjem Mateju Gabudu, studentu nastavničkog smjera engleskog i hrvatskog jezika te književnosti na Filozofskom fakultetu. Matej dolazi iz Piškorevaca, pisanjem se bavi od 16. godine, a, osim toga, veliki je fan čajeva.

Usput voli i fotografirati hibridnom kamerom ili izrađivati vizuale, no dok nitko ne gleda, uglavnom pleše po sobi ili slika, kaže. Svoju prvu zbirku poezije "Ameba amebi" započeo je prije dvije godine, a u petak ju je predstavio u Udruzi PLANTaža u sklopu projekta "Kultura na asfaltu". Zbirka oslikava oku ponekad nevidljive pukotine i fluidnost identiteta. Ona je odraz njegova začetka, obiteljskih korijena i trauma, iz kojih su niknule prave egzistencijalne teme. Pobačaj, majčinstvo, suicid, bolest i međuljudski odnosi u srži su njegova stvaralaštva. Matejeva poezija je dijaloška, ona uspostavlja komunikaciju između njega i člana obitelji, a zasigurno će ju osjetiti i svi čitatelji. Stihovi su, zbog potrebe za introspekcijom, njegov davno predodređeni umjetnički put, a zašto je odlučio hrabro progovoriti o stigmatiziranim temama, pročitajte u nastavku.

Pričaj mi o svojim početcima. Kako si razvijao talent za pisanje poezije i tko ti je uzor?

- Počeo sam pisati u srednjoj školi, sa 16 godina otprilike. U početku moram priznati da je to bilo poprilično loše, ali to je prirodno. Kad god nešto krenemo raditi, to se nekako temelji na zrcaljenju drugih autora. Meni je tada bio jako zanimljiv Edgar Allan Poe, pa sam pisao slično njemu. Međutim, kao što možete zamisliti, Poe i ja nemamo ništa slično u životu. Nismo rođeni blizu, ni vremenski ni što se tiče književnosti. Naravno, polako je to od tog kopiranja i mimikrije krenulo prema nalaženju vlastitog pjesničkog glasa. Pritom mi je pomoglo čitanje sve više i više poezije. Onda sam shvatio što mi se sviđa i to sam spontano implementirao u svoju poeziju. Od domaćih autora najveći uzori su mi zasigurno Vesna Parun i Monika Herceg. Obje pjesnikinje znače mi jako puno, zbog više razloga. Jedan od primarnih je što sam odrastao na selu, pa nekako prirodno imam tu povezanost s prirodom. I Parun i Herceg puno se koriste simbolikom prirode, flore i faune, kako bi slikovno dočarale unutarnja stanja, što zapravo radim i ja, tako da su one svakako utjecale na moj izričaj u poeziji.

Zašto baš poezija? Koliko je uopće ona popularna među mladima?

- Pišem primarno poeziju, no sad sam krenuo i s pjesmama u prozi. U biti, meni je poezija jako zanimljiva zato što u jako malo riječi možeš reći puno toga. I zato što će ljudi različito interpretirati tvoje riječi, slike koje im nudiš. Naravno, ne kažem da epika ili romani ne izazivaju različite reakcije, ali mislim da je poezija zbog te simbolike i pjesničkih figura baš zanimljiva. Ti možeš napisati pjesmu o nekoj temi, recimo, o strahu, i netko uopće to neće iščitati u toj pjesmi, a tebi je to možda očito. Događa mi se upravo to, da ljudi moje pjesme sasvim drukčije interpretiraju i meni je to fascinantno. Neobično mi je što današnji mladi nisu skloniji poeziji nego prozi. Nekako mi je logično jer danas nemamo dovoljno vremena za čitanje, pa bi imalo smisla čitati poeziju, jer je ona poprilično kratka. Fascinira me i to što društvo sve više preferira romane iako nam je taj "period pažnje" dosta skraćen.

Što te inspiriralo za stvaranje zbirke "Ameba amebi"? Zašto si odabrao upravo tabu-teme?

- Potaknula me moja potreba za izražavanjem, ona introspekcija koja onda vodi k izražavanju, a najviše su me inspirirali ljudi oko mene. Moja poezija je toliko usmjerena na ljude jer su meni ti odnosi jako važni, i u njima vidim neku ljepotu, ali, naravno, i onu drugu stranu, raspad naših prijateljskih ili romantičnih veza. Ali, koliko god on bio turoban, također ima neku ljepotu. Pišem većinom o svakodnevnom životu, i onda ga estetiziram, unosim simbole i metafore u svakodnevicu kako bih ju opisao na slikovit način. S 19 godina napisao sam dvije pjesme o mojoj teti koja je počinila suicid s 19 godina. Nikada ju zapravo nisam upoznao jer je umrla prije mog rođenja, ali sam u tom periodu proživljavao nekakvu introspekciju. Kad si adolescent, onda razmišljaš o smislu života, o sebi i drugim ljudima, i moja baka često je vukla paralele između mene i moje tete. Kroz priče o njoj ja sam stvarao sliku o svom korijenju, i htio sam pronaći nešto poučno iz njezina tragičnog kraja. Važnost međuljudskih odnosa danas se često zanemaruje. Svi težimo hiperproduktivnosti. Mislim da su ljudske veze stvarno najvažnija stvar koje se moramo držati. Iz te povezanosti i empatije proizlaze teme. Moja baka se, recimo, suočila sa spontanim pobačajem kada je bila mlada, a ja sam u njoj vidio tugu i žalost. I moja teta i stric su počinili suicid, a to je bitno utjecalo na moju baku. Dakle, svi ti ljudi oko mene i njihova iskustva potaknuli su me da progovorim na teškim teme, jer to je zapravo ono što su oni proživjeli. To je njihova stvarnost, a zbog empatije dobio sam mogućnost da tu stvarnost osjetim i pretočim u pjesme.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Zanima me značenje iza naziva "Ameba amebi"? Postoji li tu nekakva simbolika?

- Jednom sam, na bespućima YouTubea, naišao na video o amebama. I ja sam ga, zbog nekog nepoznatog razloga, odlučio pogledati. Narator je opisivao kako one žive, kako se kreću i četiri stvari su mi zapale za oko. Prva je da su amebe jednostanični organizmi, što sam povezao s tim da mi ljudi uporno težimo biti jednostavni, ali to je zapravo samo obmana. Druga stvar je što se amebe kreću fluidno, poput nekakve vode, i to me podsjetilo kako mi ljudi želimo prolaziti kroz život bez prepreka, da nas ništa ne sputava, a opet to ne možemo učiniti jer je život toliko kompleksan. Treća stvar je što se amebe hrane staničnim proždiranjem, a motiv proždiranja čest je u mojoj zbirci, to proždiranje trauma, koje nas gutaju ili mi gutamo njih, ovisno o slučaju. I na kraju, amebe pripadaju porodici korjenonožaca, a moja zbirka se upravo bavi korijenjem – mojom obitelji. U tim amebama, vidio sam ono što mi ljudi želimo biti, ali ne možemo, što je zapravo ironično jer su amebe evolucijski izrazito primitivna bića. Ipak, u toj nekoj biti, želimo biti poput njih - jednostavni i kretati se fluidno kroz život.

Kako si zadovoljan potporom bližnjih i javnosti otkako si objavio zbirku?

- Moram reći da sam ugodno iznenađen podrškom. Imao sam prvu promociju na fakultetu, a zatim u Đakovu, u knjižnici, jer sam ujedno i član amaterske skupine pisaca "Tinta". Onda sam imao promociju u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, tu mi je također podrška bila iznenađujuće dobra. Javio sam se i Info centru za mlade za intervju, što su također napravili. Baš mi je drago što ljudi prepoznaju tu potrebu da se i mladi pokažu. Jako je dobro prihvaćena zbirka, prijatelji su mi stvarno velika podrška, i roditelji također iako ih umjetnost uopće ne zanima. Drago im je što imam tu neku hrabrost da iziđem pred ljude. Svakako mi nije bilo lako pisati o tako privatnim životima i to izložiti drugima, reakcija mi je možda bila i najveći strah. Generalno sam stvarno zadovoljan podrškom, ali valja istaknuti da se i mi kao autori moramo potruditi. Moramo jednostavno inicirati promocije, ne samo sjediti i čekati da se svijet vrti oko nas dok mi pišemo u sobi. Nije to ništa sramotno, nego jednostavno, ako želiš imati neki prostor, moraš dati ljudima do znanja da si željan.

Što čitatelji mogu očekivati od tvoje zbirke?

Mogu očekivati da će to biti zbirka koja se bavi poprilično teškim temama, ali da je u njezinu središtu uvijek zajedništvo. Dakle, da prigrlimo jedni druge i da, unatoč svojim ranama i problemima, vidimo jedni druge. Da osjećamo i dopustimo drugima da uđu u naše membrane i da budu dio naše citoplazme. Mislim da čitanje zbirke nikako neće biti lako, jer ona suočava čitatelja s nekim stvarno velikim pitanjima, ali uvijek u dubini promovira tu bliskost među ljudima i empatiju. Vjerujem da će onima koji vole prirodni svijet i secirati obiteljske odnose zbirka biti izrazito zanimljiva. Jezik je poprilično jednostavan, tako da svaki čitatelj može postati dio same pjesme i razumjeti ju na svoj način. Svi zainteresirani knjigu mogu pronaći na web-stranici nakladnika Lux Noctis i na promocijama po redovitoj cijeni od 16 eura.