Rajko Grlić nagrađen je Zlatnim Oktavijanom za životno djelo, a Oktavijanom za najbolji kratkometražni i srednjometražni igrani film na 33. dodjeli nagrade Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK) nagrađen je "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića.

Dobitnik Zlatnog Oktavijana, redatelj i scenarist Rajko Grlić, u pet desetljeća filmske proizvodnje dokazao je da je hrvatska filmska kultura kadra suvereno slijediti međunarodne filmske inovacije, kao i opirati se kalupima srednjostrujaške filmske kulture, stoji u obrazloženju žirija koje je pročitala predsjednica HDFK-a Dina Pokrajac. Grlićeva filmografija jedinstven je biljeg redateljskog i scenarističkog sazrijevanja procesom izrade kvalitetno izvedenih i međusobno vrlo različitih filmova, rekla je.

Slijepčevićev film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" već je, među inim nagradama, osvojio César i Zlatnu palmu, a ove se godine našao i u konkurenciji za Oscara. Redatelj je šaljivo zahvalio producentima filma što se na današnjoj dodjeli nisu pojavili jer je film osvojio sve nagrade na dodjelama na kojima ih nije bilo, a Oscara, na čijoj su dodjeli bili, nije dobio.

U kategoriji namjenskog filma najboljim je proglašen animirani film "Hladi li sadnja drveća naš planet?" napravljen za TED-Ed koji su režirali Ivana Bošnjak Volda i Thomas Johnson Volda. Najbolji eksperimentalni film "Radije bih bila kamen" režirala je Ana Hušman, a Veljko i Milivoj Popović autori su najboljeg animiranog filma "Žarko, razmazit ćeš dite!" koji je nastao prema crtežima i autobiografskom romanu ilustratorice Tisje Kljaković Braić.

U kategoriji najboljeg kratkometražnog i srednjemetražnog dokumentarnog filma najviše ocjene dobio je film "Bol" Ivana Faktora, režisera koji je lani u studenome podlegao Parkinsonovoj bolesti, koja se nalazi u fokusu njegova posljednjeg filma. Najboljim dugometražnim dokumentarcem proglašen je "Naša djeca" Silvestra Kolbasa, a dugometražnim igranim filmom "Proslava" Bruna Ankovića. Nagradu za najbolju manjinsku koprodukciju ex aequo dijele dokumentarac "KIX" mađarskih redatelja Dávida Mikulána & Bálinta Révésza i hrvatske koproducentice Ree Rajčić (Eclectica) te igrani film "Ne očekuj previše od kraja svijeta" rumunjskog redatelja Rade Judea i hrvatske koproducentice Ankice Jurić Tilić (Kinorama).

Hrvatsko je društvo filmskih kritičara nagradu Oktavijan ustanovilo 1992. godine, a ime je dobila po Oktavijanu Miletiću, prvom hrvatskom filmskom autoru koji se sustavno bavio filmom te se stoga drži utemeljiteljem hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Osim Oktavijana, dodijeljena je i nagrada "Vladimir Vuković" filmskim kritičarkama Vanji Kulaš, za tekstove objavljene u emisiji Filmoskop Trećeg programa Hrvatskog radija te na portalima Lupiga i Zona filma, te Eriki Roši, najboljoj novoj kritičarki, za tekstove objavljene u emisiji Filmoskop Trećeg programa HR-a.

Nakon dodjele održane su projekcije filmova "Hladi li sadnja drveća naš planet?", "Radije bih bila kamen", "Žarko, razmazit ćeš dite!", "Bol" i "Čovjek koji nije mogao šutjeti".