Miro Gavran najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu te jedini živući dramatičar u svijetu komu se u čak pet zemlja održavaju festivali posvećeni njemu. Objavio je 11 romana i deset knjiga za djecu i mlade. Knjige su mu tiskane u više od milijun primjeraka, djela su mu prevedena na više od 40 jezika, a po njegovim je dramama i komedijama nastalo više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta koje je vidjelo više od četiri milijuna ljudi. Za svoj je rad dobio tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu.

Začin jelu

Nakon što je prošle godine bio gost Panonskog sajma knjige u Osijeku, Gavran je o svojim djelima i radu u kazalištu porazgovarao sa svojim čitateljima i poštovateljima u knjižari Nova, koja je tom prilikom bila dupkom puna. Nakon što su gosta i sve prisutne pozdravili Ivica Vuletić u ime knjižare Nova i prof. dr. sc. Ivan Trojan, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, razgovor s Gavranom povela je Ivana Buljubašić Srb s FFOS-a. Prva tema bio je Gavranfest, koji je jedinstven u svijetu kao festival posvećen živućem autoru, a ove se godine ponovno održava u Pragu.

- Mislim da je dobro kad se gradovi i pisci nekako vežu, i kad pisci naprave nešto na slavu svoga mjesta ili grada. Ja volim staviti Slavoniju u svoje romane. To je na neki način lijepo, ali ta ljubav se mora dogoditi spontano - ispričao je Gavran, rođen u Trnavi, blizu Nove Gradiške. Pozdravio je brojnu publiku i prisjetio se kako i je sam od školskih dana volio dolaziti na susrete sa svojim omiljenim književnicima.

- Ja sam uvjeren da nas sve ovdje povezuju knjige. Neke knjige koje sam napisao slave ljubav prema književnosti, primjerice "Kafkin prijatelj", u kojoj su Kafka i Brod ne samo pisci nego i istinski ljubitelji književnosti. Ili moj roman "Jedini svjedok ljepote" u kojemu ženu i muškarca spoji pisanje. Ja sam pobornik festivala i književnih susreta, pa i čitateljskih klubova, koji su se proširili iz Velike Britanije. To je sve lijepo, ali ne smije biti važnije od književnosti. To je dobrodošao začin jelu, ali ne smije biti glavno jelo. Ja ne pišem radi ovog ovdje, nego pišem radi potrebe da neku priču stavim na papir s mišlju da će to doprijeti do srca, uma ljudi, da će ih intelektualno uzbuditi, emotivno uzbuditi ili ako su u pitanju komedije, da će ih dobro nasmijati - ispričao je Gavran, koji je potom predstavio svoj roman "Portret duše", u kojemu donosi sedam junakinja u sedam različitih tekstualnih vrsta, koje povezuje jedan muškarac, Benjamin, rođen u Osijeku.

GOJKO MITIĆ

Balans

- Radnja se odvija od 1960. do 2020., a dio se, s obzirom na lik Benjamina, odvija i u Osijeku. Svaka od tih žena je bitna u životu junaka: teta, prva ljubav, supruga, profesorica, ljubavnica itd. Kad je došlo vrijeme za promociju ove knjige, rekao sam si: ovo je ili moj najgori ili moj najbolji roman - ne znam, ali sigurno je najsloženiji - ispričao je Gavran, koji je "Portret duše" pisao tri i pol godine. Koliko je roman omiljen među čitateljima govori i to da se sprema treće izdanje.

Književnik je otkrio detalje o nastanku nekih svojih djela, kao što su "Krstitelj", "Judita", "Kazališni zapisi"..., a prokomentirao je i svoju svestranost u temama kojima se bavi te kako održava balans između pisanja ozbiljnih političkih ili religijskih djela i ljubavnih komedija.

- Mi imamo sve emocije i u tome je ljepota života. Svaki dan naših života podsjeća na cijeli život: počinje buđenjem koje je slično rađanju, a završava lijeganjem koje je nalik na umiranje. I ako u tom jednom danu doživimo sve: da smo bili vrijedni, radili, malo se opustili, razveselili... Doživimo nekad i nešto što ne želimo i što nam se ne sviđa, imamo neki problem, ali taj jedan dan trebao bi biti odbljesak našeg života. Takvi dani su najbolji - rekao je Gavran, koji je na osječkom druženju odgovarao na pitanja publike te potpisivao primjerke svojih djela.