Tri djevojke, nalik na Powerpuff Girls, lutaju različitim dimenzijama, od stvarnosti do science fictiona, od prošlosti do ledenoga postapokaliptičnog doba u kojem traže izgubljene identitete u korporacijskom gigantu. To bi mogao biti najkraći opis opusa mlade osječke književnice Paule Rem, koja je ovih dana gostovala u Društvu hrvatskih književnika.

Paula Rem živopisno je predstavila svoje mahom distopijske romane, s naglaskom na posljednji koji je upravo izišao - "Kad se večernje sjene izdulje" (Meandar). U tom romanu Mašinist održava Kocku, mutirana priroda obavija građevinu kao toksični korov, Tvornica predstavlja tehnološki "boljitak" za planet, a likovi su postali tek funkcije – Znanstvenica, Menadžer, Referent, Glumica…

Paula Rem objavila je prvi roman s trinaest godina i postala najmlađom hrvatskom spisateljicom. Riječ je o romanu "Četiri dimenzije pobune: teenagerski strip roman", koji je sama ilustrirala.

- S devet godina došla sam iz kina s filma "Sharkboy i Lavagirl 3D", u kojem glavni likovi imaju moći vatre, vode i leda, a radnja je bila strukturirana kao videoigrica - objasnila je Rem književne početke, mahom pod utjecajem glazbe. Nakon toga slijedi zbirka priča "Put u nepoznato" (s istim trima junakinjama), potaknuta stripom, osobito Dylanom Dogom, a u radnju se upleće i moć ideologije, kao i novi oblici "supkulture" poput turbofolka. Roman "U ime kapitala" napisala je inspirirana problemima političke i ekonomske teorije i prakse, pa svaki lik predstavlja neki svjetonazor – neoliberalni, socijalistički, anarhistički.

- U toj se knjizi postavlja pitanje o alternativnim društvenim poredcima. Može li se promijeniti društvo ili otići iz njega vlakom za Novu Državu? - objasnila je Rem.

Na pitanje zašto u suvremenoj hrvatskoj prozi nema distopijskih romana koji se tiču budućnosti cijeloga planeta Paula Rem je odgovorila: "Prevladava tržište, odnosno kapital, pa ljudi često biraju žanr realističkog romana koji je blizak 'kulturi ispovijedanja', a koju su nametnuli reality showovi."

Na tribini je bilo riječi o lažima demokracije, o sudbini humanistike u vremenu pohlepnih tehnoznanosti, a i o umjetnoj inteligenciji, za koju je Paula Rem rekla da je to "softver za plagiranje", pozivajući se na misao Jacquesa Attalija. Rem je pojasnila: "Tko god se tim softverom koristi, zapravo obavlja neplaćen rad za velike korporacije koje profitiraju svakim angažmanom ili feedbackom korisnika, a zauzvrat dobiva samo hrpu riječi koje zapravo ne znače ništa."

O društvenim mrežama rekla je kako je "internet bio zamišljen kao ultimativna demokratska platforma na kojoj razumni ljudi razgovaraju na racionalan način, ali u stvarnosti društvene mreže pogoršavaju interpersonalnu komunikaciju, a za političke teme uvijek ostaju vidljivi samo glasovi neke neinformirane manjine".

Paula Rem diplomirala je komunikologiju, mediologiju, judaistiku i hebrejski jezik, a predaje na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu. Paula i njezin otac Goran Rem realizirali su ready-made projekt "Ja sam Saga – Pauline pjesme u prozi". Plodni otac i kći trenutno surađuju na projektu "Intimacy", koji okuplja različite književne, glazbene i video umjetnike.