![](/media/2025/01/27/15977122/S-Reboot_1_0_izlozba_2__1_-970.webp)
Blažek: Svaka je nova izložba za mlade umjetnike više od događaja, to je iskustvo učenja
Dijalog između različitih priroda stvaranja slika u odnosu prema njihovoj tradiciji
Nedavno je u Zürichu održana izložba s internacionalnim fokusom pod imenom "Reboot". Riječ je o nastavku projekata Međunarodnih studentskih biennala koje već niz godina organizira osječki slikar Miran Blažek. "Reboot" tako predstavlja nova djela autora prethodnih projekata uz veliki doprinos i lokalnih umjetnika, a naglasak je stavljen na osobni razvoj mladih umjetnika te na poticanje međunarodnog diskursa.
Rezultat je to suradnje Blažeka i Leandre Agazzi iz Züricha, koja je na četvrtom izdanju biennala osvojila nagradu "Ivan Ladislav Galeta" za najbolji predstavljeni rad. Nova izložba ostaje otvorena do 7. veljače u švicarskom FOMO Art Spaceu, a što se krije iza ove velike, međunarodne priče otkrivaju nam kustosi - Blažek i Agazzi.
Kako ste došli na ideju organiziranja Međunarodnog studentskog biennala i zašto ste odlučili spojiti Hrvatsku i Švicarsku?
- Projekt Međunarodnog studentskog biennala nastao je kao potreba za proširenim iskustvom bavljenja vlastitim radom u procesu studiranja, iz potrebe da studenti i mladi ljudi testiraju to vlastito iskustvo i uđu u jedan živi proces učenja od vlastite generacije na međunarodnoj razini. Ukratko, htjeli smo promovirati mlade umjetnike, isključivo na osnovi njihova rada. Poslije projekt širimo i na mlade umjetnike koji su završili studij, odnosno, brišemo granicu student - mladi umjetnik.
Nije postojala nikakva strateška odluka o suradnji sa Švicarskom. Do te suradnje došlo je isključivo prirodno, prepoznala se ista energija u bavljenju promocijom mladih umjetnika. U svim izdanjima Međunarodnog studentskog biennala postojao je kontinuitet prijava radova studenata i mladih umjetnika iz Švicarske, a neki su od njih od samog početka nagrađivani od projekta. Nakon četvrtog izdanja u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu Leandra osvaja prvu nagradu te u sklopu projekta, zajedno s ostalim nagrađenim autorima, izlaže u galeriji Knifer. Leandra Agazzi, zajedno sa Stephanom von Oertzenom, već tada vodi prostor za promociju mladih umjetnika u Zürichu, te smo odlučili kao početak suradnje promovirati mlade umjetnike iz Švicarske i Hrvatske u formi manje skupne izložbe u FOMO Art Spaceu u Zürichu, koji su osnovali Leandra i Stephan. Poslije ta suradnja raste na širu međunarodnu razinu.
Koji je cilj tog projekta, komu je namijenjen i što su Međunarodni studentski biennali do sada postigli?
- Uz već navedene potrebe biennala željeli smo podržati mlade i dati im razlog da se bavljenje vlastitom praksom i razvijanje vlastitog umjetničkog jezika uistinu isplate. Opravdati njihovu početnu strast zbog koje su se upustili u studiranje umjetnosti. Težili smo im stvoriti što profesionalniji okvir izvan studijskog programa, onoga što ih čeka, a da se ne nađu u praznom hodu nakon studija, odnosno jedno iskustvo sazrijevanja. Svako izdanje prikazalo je iznimno visoku razinu radova za koje je često bilo teško reći da su studentski radovi, a broj prijava iz različitih zemalja rapidno je rastao svakim izdanjem. Mnogi mladi umjetnici koje smo promovirali poslije su osvajali prestižne nagrade za mlade umjetnike u svojim zemljama. Ponosni smo što možemo reći da smo te umjetnike predstavili na tako ozbiljnoj i profesionalnoj razini. Na više načina osjećamo se privilegiranima što smo bili među prvima koji su osjetili puls ovih iznimno talentiranih mladih ljudi.
Kako se rodila ideja o međunarodnoj izložbi "Reboot" i što ona zapravo znači za nove umjetnike i njihov razvoj?
- Iskustvo izložbe "Friendly Space" u Zürichu, u kojoj smo spojili mlade švicarske (Charlotte Horn, Flavia Traschler, Ricardo Meli) i hrvatske umjetnike (Ivona Pupačić, Josip Šurlin, Dorian Trepić), prepoznao je i podržao švicarski kulturni establišment. Nadahnuti time, nastavljamo zajedničku kustosku praksu te ju širimo na međunarodni kontekst. "Reboot" pokrećemo kao međunarodni program izložbenog prostora FOMO Art Spacea, kao termin on označava osnaživanje novih vrijednosti, odnosno mladih autora. Za nas to znači praćenje, komunikaciju i podršku te nove energije. Svaka nova izložba za mlade umjetnike više je od događaja; to je iskustvo učenja. To je fokusiran, samorefleksivan proces koji potiče rast i međusobno učenje među vršnjacima unutar iste generacije. Ujedno, to je i stvaranje jedne scene. Sjajan osvrt na izložbu Reboot 1.0 koji također diše jednom novom energijom, dao je iznimni mladi filozof Dario Vuger.
Što sve možemo vidjeti na "Rebootu" i po čemu su ti radovi posebni za vas osobno?
- Na izložbi imamo dva umjetnika iz Njemačke, odnosno Stuttgarta (Leif Kauz-Zeller) i Berlina (Marcel Schwittlick), nagrađena na prijašnjim izdanjima Međunarodnog studentskog biennala, dvije umjetnice iz Züricha (Nadia Hauri i Mara Röllin) te dva umjetnika iz Hrvatske, odnosno Belog Manastira/Osijeka (Filip Radić) i s Hvara (John Miličić). Izložba je dijalog između različitih priroda stvaranja slika u odnosu prema njihovoj tradiciji, zajedno sa specifičnim materijalima i objektima. Imamo tako autore koji koriste jezik tradicije kao sredstvo novih fenomena slike i prirode čovjeka. S druge strane tu su procesualno utemeljeni radovi koji govore o stroju, prirodi i materijalu, kao što su 3D print, plotter crteži i kemijsko-procesualni radovi poput kristalizacije. Cijenimo visoku razinu zrelosti i produkcije ovih mladih umjetnika, njihov autentični jezik i strategije istraživanja njihovih medija.
Što tražite pri odabiru najboljih radova za izložbe? Koji vas se rad s "Reboota" najviše dojmio i zašto?
- Zanima nas što veća autentičnost u onome čime se bave određeni mladi umjetnici, ono u što mladi ljudi danas vjeruju kada ulaze u svoj proces. Naglasak stavljamo na snagu djela prije teme, odnosno otvoreni smo za sve, a određenog recepta za odabir radova zapravo - nema. U pitanju je instinkt i intuicija. Izdvajati određeni rad na ovoj izložbi ne možemo, jer smo svakog umjetnika pomno odabrali i vjerujemo u njihov rad.
Kako komentirate hrvatsku umjetničku scenu? Mislite li da bi ovakav tip međunarodne izložbe mogao uspjeti i u Osijeku?
- Hrvatska umjetnička scena obiluje talentom, što je prepoznato i na međunarodnoj razini, u posljednjih nekoliko godina postoji i vrlo konkretna podrška mladih umjetnika u obliku financija. Iz švicarske perspektive scena njeguje klasičniji pristup konceptualnim i medijskim strategijama, što nužno ne treba shvaćati lošim, ali scena bi trebala dobiti konkretniji filozofski diskurs. S druge strane osjeti se jaka potreba za širenjem granica. To su uglavnom slični, ako ne i isti izazovi s kojima se susreću mladi umjetnici i izvan Hrvatske. Ono što je razlika, jest to da su mladi vani samosvjesniji u svom procesu u koji ulaze puno ranije od mladih umjetnika u Hrvatskoj. Izdvojili bismo još jednu razliku, kod nas se često talent mladih ugrađuje u predodređene ideje i očekivanja scene, a vani je umjetnički razvoj mladih više organski i scena potiče autentičnost mladih umjetnika. Rekli bismo, ovdje se previše vjeruje u "novo", u što mi osobno sumnjamo, te nas veseli upravo autor i njegov proces.
Kakvi su vaši planovi za budućnost "Reboota"? Hoće li biti koja izložba i u Hrvatskoj ili čak u Osijeku?
- Reboot 1.0 najavljuje Reboot 2.0, odnosno promocija mladih autora na međunarodnoj sceni i dalje je naša potreba. Mnogi projekti Međunarodnog studentskog biennala održani su u Osijeku, na kraju, projekt je i rođen u Osijeku, u galeriji Waldinger, i nastavio se drugim izdanjem u Esseker centru, kada snažno ulazimo u međunarodni kontekst. Izložbe nagrađenih umjetnika s trećeg i četvrtog izdanja održane su u galeriji Knifer u Osijeku. Zapravo mnogi programi za studente i mlade u organizaciji Akademije za umjetnost i kulturu održavaju se u Osijeku. Međunarodna umjetnička scena u Osijeku svakako je nešto što ovom gradu treba i vjerujemo da bez nje kultura ovog grada nije potpuna. n