Društvo navodno cijeni poštenje, no ne ponaša se tako
Društvo navodno cijeni poštenje, no ne ponaša se u skladu s time, poručila je Kristina Gavran u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića na predstavljanju svoje druge zbirke "Potpis i druge priče" objavljene u izdanju Disputa, u kojoj tematizira ljudsku nesavršenost.
Priča iz zbirke "Dječji vrtić Sparta" govori o roditeljima koji žele da se njihova djeca uče razvijanju ega. Moral je u priči iskrivljen - roditelji pokušavaju istaknuti volju djece za moći te podržati njihovu težnju za pripadanjem društvenoj eliti, kazala je komparatistica Ljubica Anđelković Džambić prilikom predstavljanja knjige. Dodala je da, iz svoje "apokaliptički i nihilistički okrenute" perspektive, ta priča "pleše po rubu stvarnosti i fantastike", na što je autorica Gavran kazala da društvo "navodno cijeni ljubav, poštenje i dijeljenje", no da se ponaša "kao da želi djecu naučiti otimanju".
Zbirka "Potpis i druge priče" sastoji se od 20 tematski i stilski različitih priča, koje povezuje metaforičnost. Autorica ponire u ljudsku nesavršenost - njezin je pesimizam začinjen humorom, a optimizam se propituje kroz obrate koji se događaju likovima, od kojih neki služe kao "upozorenje na distopiju budućnosti", poručuje nakladnik u priopćenju.
Priča "Mi" bavi se nasiljem u obitelji - svekrva promatra snahu koja trpi nasilje svoga muža, njezina sina. Autorica je kazala da se u priči bavi normalizacijom nasilja u društvu, te je zbog toga istaknut moment ženske solidarnosti.
- Obično se piše samo o žrtvi ili nasilniku, a rijetko kad o promatračima. U ovoj priči junakinja, svekrva, svojoj snahi pomogne - kazala je autorica, dodajući kako je htjela da "ta priča dopre do što više muškaraca", a u pisanju je najviše zanima promatračeva perspektiva.
- Zanima me kako promatrači gledaju na situaciju o kojoj pišem, tako da oni kojima se nešto događa nisu glavni likovi, već promatrači. Kad čujem neku priču, zamišljam kako bi ona izgledala da ju izmjestim, ili da sebe stavim u tu situaciju, a ne da samo prepričavam tuđu životnu priču - kazala je autorica.
U jednoj od priča bavi se mentalnim zdravljem djece, u njoj je glavna junakinja majka, istovremeno puna ljubavi i krivnje, istaknula je Anđelković Džambić, dodavši da priča govori o nemoći da pomognemo vlastitome djetetu "koje bismo trebali najbolje poznavati". Tijekom predstavljanja autorica je pročitala priču "Bicikl", o životu jednoga dostavljača hrane, koji je izdaleka došao raditi taj posao. Neke od priča objavljene su prvi put, a druge su već objavljene u časopisima Vijenac, Artikulacije, Fantom slobode, odnosno u Večernjem listu.
S naslovnom pričom “Potpis” osvojila je nagradu “Ranko Marinković” 2021. Njezina prva zbirka priča “Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu” bavila se putovanjima u bliže i daleke krajeve.
