Ova je godina za glazbenicu i književnicu Zrinku Posavec bila posebno značajna, jer osim što je postala prva žena na funkciji umjetničkog direktora od osnutka institucije, proslavila je i svoj osobni mali jubilej, desetu godišnjicu solističke karijere.

Zrinka Posavec već se zarana, kao djevojčica, zanimala za folklornu glazbu, te od dječjih igara sa svojom sestrom Majom Posavec, također glazbenicom i glumicom, ostvaruje svoj životni san u glazbi i pisanju. Diplomirala je glazbenu kulturu, usmjerila se na usavršavanje glasa, te diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studij pjevanja u klasi profesorice Lidije Horvat-Dunjko. Donedavna, dok je nisu preuzele obaveze u Ansamblu Lado, djelovala je i kao nastavnica u Umjetničkoj školi Franje Lučića kao profesorica, mentorica, nastavnica pjevanja. Do sada je objavila dvije zbirke poezije i knjigu "Maria Callas se baca u more", za koju je osvojila i prestižnu nagradu "Dragutin Tadijanović", koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao glazbenica objavila je i tri samostalna albuma, a njezin je pjevački repertoar od jazza do sevdalinki. Lado je preuzela 22. travnja ove godine, i to u godini u kojoj ansambl obilježava 75. obljetnicu umjetničkog djelovanja. Slavljenička godina tog jedinog nacionalnog folklornog ansambla protekla je na turneji po hrvatskim gradovima, ali i na međunarodnoj turneji, u Meksiku, gdje su sudjelovali na dva prestižna festivala. Nedavno su nastupili i pred riječkom publikom, koja je oduševljeno pozdravila njihov nastup u HNK-u Ivana pl. Zajca.

Lado je 2024. proslavio 75 godina djelovanja, a vi ste imenovani voditeljicom umjetničkog ansambla kao prva žena, kakvi su dojmovi iz vaše prerspektive, kako je prošla slavljenička godina?

- Bio je velik izazov preuzeti funkciju umjetničkog direktora u godini kada Ansambl Lado slavi 75 godina djelovanja. Dakako, neki su planovi prije mog dolaska postojali i trebalo ih je samo do kraja realizirati. No neke je programe trebalo i osmisliti. Prioritet prve godine djelovanja bio je dobro upoznati ansambl, umjetnike i rad cijele kuće. Za početak oslonila sam se na svoj osobni entuzijazam i veliku motiviranost ansambla. To i jest glavna karakteristika Ansambla Lado kroz cijelu povijest njegova postojanja. Postoji izreka: Lado nije posao, Lado je život! Mislim da smo to i dokazali ovim nizom od sedamdesetak različitih tipova koncerata kroz cijelu 2024. Bila je to izvrsna sezona, u kojoj smo proputovali cijelu Hrvatsku i pred mnoštvom oduševljene publike izveli svoj program. Ovu ćemo godinu pamtiti po obnovi programa Ladarice i Orkestar Ansambla Lado, kao i po gostovanju u Meksiku. Lado publici daruje svoje srce sa svakom svojom izvedbom i publika zna prepoznati i nagraditi njegov rad.

Prvi posjet Meksiku

Kako je bilo u Meksiku, sudjelovali ste na dva svjetska festivala, kakva je bila reakcija tamošnje publike? Jeste li ostvarili suradnje s tamošnjim kolegama?

- Ove godine Ansambl Lado sudjelovao je na dva svjetska festivala u Meksiku. To je bio ujedno i prvi posjet Ansambla Lado Meksiku. Prvi nastup održao se u Mexico Cityju, na međunarodnom festivalu Cultura UNAM. Taj prestižni festival prikazuje različite vrste izvedbenih, filmskih, književnih i vizualnih umjetnosti. Ansambl Lado predstavio se dvama različitim koncertima, plesnim i vokalno-instrumentalnim koncertom. Na tim koncertima publici smo prikazali plesnu i glazbenu nematerijalnu baštinu: instrumente, načine pjevanja, različite vrste glazbovanja i njihovo mjesto na popisu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-ove liste. Drugi nastup odvio se na Cervantino festivalu u gradu Ganajuatu. Taj festival najveći je festival Latinske Amerike i okuplja neke od najznačajnijih umjetnika u svijetu. Festival se organizira na nekoliko lokacija i različitih pozornica te prikazuje sve vrste umjetnosti. Na cjelovečernjem koncertu 14. listopada bilo je oko 3500 ljudi, a Ansambl Lado postigao je velik uspjeh. Sprijateljili smo se i razmijenili iskustva s Ballet Folklórico de México de Amalia Hernández, a za njihov ansambl održali smo i plesnu radionicu na National Folk Dance School. Usporedno s tim članovi orkestra Ansambla Lado održali su prezentaciju tradicijskih instrumenata na Music Faculty of National University (UNAM) pred 50-ak studenata. Bila je to zaista dobra kulturna suradnja, koja nam je svima mnogo značila i otvorila nove ideje i putove.

S obzirom na to da nastupate u originalnim nošnjama, koliko to turneje čini složenijim, naime, neki kostimi teški su i osam kilograma, a do Meksika ste morali avionom?

- Tehnički uvjeti za sve nastupe Ansambla Lado nisu nimalo jednostavni i zbog toga su potrebne velike pripreme i jako dobra organizacija. Narodne nošnje i instrumenti na tako velikim putovanjima ne idu zajedno s umjetnicima avionom, nego idu u posebnoj organizaciji. Lado je tijekom niza godina iskustva izgradio dobar sustav prijenosa opreme za tako velike inozemne turneje. Nama je važno prikazati hrvatsku baštinu na što kvalitetniji način. S obzirom na to da su narodne nošnje dio identiteta Ansambla Lado, narodne nošnje nikad ne dolaze u pitanje.

Jeste li bili članica Lada i otprije, kako ste došli u ansambl?

- Folklorom sam se počela baviti u djetinjstvu u rodnom Đakovu, to i jest odredilo moj profesionalni put, ali nikad nisam radila u Ladu. Istina jest da sam pratila Lado od svojih gimnazijskih dana. Prije tri godine pozvana sam da nastupim na Ladovu festivalu Lado na Mažurancu, to je bila prva i jedina takva suradnja s ansamblom. U ansambl sam došla preko natječaja za novog umjetničkog direktora.

Po zanimanju ste profesorica pjevanja i predajete u školi, ali nastupate i kao solistica, što vas od svih aktivnosti najviše zaokuplja ili u svemu podjednako uživate?

- Do dolaska u Ansambl Lado bila sam zaposlena kao nastavnica pjevanja u srednjoj glazbenoj školi, uz to već deset godina gradila sam glazbenu i književnu karijeru. Do sada su me, uz pedagoški poziv, glazbena i književna karijera veoma zaokupljale. Trenutno je u Ansamblu Lado puno posla i izazova te se koristim svim svojim kreativnostima kako bih ostvarila kvalitetne programe. Vjerujemo da će biti vremena i za moje osobne nastupe i nova djela, ali ne čini mi se da stojim u mjestu, dapače, kreativno djelujem više nego ikad prije.

U svojoj glazbenoj slojevitosti okušali ste se i kao autorica, skladali ste, pisali stihove, čak objavili i nekoliko zbirki poezije. Koliko vam je važna riječ u pjesmi?

- Iza mene su tri studijska albuma: "Pantomima – Sevdah & Panonika" (MAST produkcija) iz 2016., "Gradovi i sela" (MAST produkcija), na kojemu su uz autorske snimljene i tradicijske pjesme, iz 2018. U listopadu 2021. izišao je treći, potpuno autorski, album "Pjesme o ljubavi i tijelu" (Croatia Records). Objavila sam tri knjige poezije: "Soba za buđenje" (Matica hrvatska, Ogranak Đakovo, Đakovo, 2015.), "Pjevaj, Molly" (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2020.). i "Maria Callas se baca u more" (Fraktura, 2022.). Posljednja zbirka nagrađena je nagradom HAZU "Dragutin Tadijanović" 2023. za najbolju zbirku poezije. Također, finalistica sam Nagrade "Janko Polić Kamov" 2023. za istu zbirku.

Prije tri godine napisali ste i glazbu za "Operu Ćelava pjevačica", u kojoj vaša sestra Maja glumi i pjeva, planirate li još koju sličnu suradnju?

- Skladati glazbu za kazališnu predstavu "Opera Ćelava pjevačica" prema motivima "Ćelave pjevačice" Eugenea Ionesca bilo je predivno i zanimljivo iskustvo. U projektu su sudjelovali mladi umjetnici iz različitih područja i svi zajedno stvorili smo jako zanimljivu predstavu. Zanimljivo je raditi nove stvari u kojima imate potpunu slobodu, to je bio jedan takav projekt, jer Ionseco otvara vrata za sve ideje.

Kako je imati sestru koja jednako voli glazbu i pozornicu, dopunjavate li se, savjetujete li se i izvan suradnji? Tko je veći kritičar, vi ili Maja?

- Maja i ja se pratimo kroz cijeli život i jedna smo drugoj velika podrška i inspiracija. Lijepo je imati sestru koja se bavi sličnim poslom. Ponekad je to i izazov. Ali, kako starimo, sa svakim danom uviđam kako je lijepo imati podršku u ovakvom poslu, nekoga tako bliskog kao što je sestra.

Izražavanje emocija

Što je za vas perfekcionizam u glazbi? U glazbi je dopuštena interpretacija, ali ne i pogreška, zapravo, glazba je jedina umjetnost koja pogrešku ne drži poželjnom?

- Sumnjam da je i u jednoj umjetnosti pogreška poželjna. Umjetnici i kreativci gotovo svi teže savršenosti. Čak i ako mislimo da su neke stvari pogreška, gotovo sam sigurna da iza toga stoji dobar razlog i namjera. Za mene je u glazbi najvažnije izražavanje emocija glasom. Ako doprete do slušatelja svojom interpretacijom i dotaknete njegovo srce, otvorili ste u slušatelju novi prostor. Mislim da je dotaknuti publiku još uvijek prioritet svima nama koji se bavimo javnim nastupima i scenom u bilo kojem obliku. Važno je imati i ideju koja korespondira s vama, osvještava, korespondira s javnim prostorom i akumulira postojeće društvene teme i način življenja. Umjetnika ovo vrijeme i društvene prilike čine upravo takvim i njegov je izraz prikaz i kritika ovoga vremena.

Uvijek surađujete s vrhunskim glazbenicima, a vaš je pjevački repertoar od jazza do sevdalinke, je li teško naći istomišljenike i k tomu vrsne glazbenike?

- Kroz vrijeme nađete suradnike koji vas razumiju i od kojih vi možete učiti. Takve su suradnje najbolje. One ne moraju biti stalne, ali dobro je biti okružen takvim suradnicima. U svojoj glazbi koristim se različitim stilovima i izrazima, volim istraživati, ići u novo, ne bojim se poraza, niti se bojim da nešto neće uspjeti. Za mene je važan koncept, kreacija i istraživanje.

Svojedobno ste autorski surađivali i s grupom Detour, koliko je to bilo različito glazbeno iskustvo za vas?

- Surađivala sam jednom samo nakratko snimivši back-vokale. Ali kad već pitate, voljela bih surađivati s Nenadom Borgodanom. Mislim da je on sjajan glazbenik i umjetnik.

Sevdalinke izvodite još od studentskih dana, jednom ste izjavili da je to bilo "milovanje glasnica" u pauzi od opere dok ste učili tehniku pjevanja, ali čini se da vas je sevdalinka trajno povukla. Što vam je u njoj privlačno?

- Stari pjevači sevdaha bili su vrhunski poznavatelji vokalne tehnike. U vrijeme studija sam slušala kako su znalački kontrolirali glas. To mi je pomagalo u vježbanju pjevanja. Pjevanje sevdaha i kod današnjeg pjevača sevdaha ostalo je na zavidnoj razini. Sevdalinka je ostala privlačna forma do dandanas, mislim da je za to zaslužan njezin odličan poetični sadržaj, koji nam opisuje na vrlo taktilan način svakodnevne, većinom teške emocije s kojima se moramo nositi. Možda se vremena mijenjaju, ali emocije ostaju iste.

Mislim da ste ove godine proslavili i deset godina solističke karijere, i to vrlo bogate, iza sebe imate nekoliko samostalnih albuma i zbirki poezije, za koje ste dobili i nagrade, otkad pišete poeziju? Što vas dodiruje, kojoj ste tematici posvećeni?

- Inspiracija može biti sve, putovanja, odnosi, introspektiva... Posljednja knjiga bila je posvećena glasu i svim aspektima govornog, pjevačkog ili pjesničkog glasa. Zbirka je cijelo vrijeme stvaranja imala jasnu ideju, i tom sam se temom i neposredno prije početka pisanja sustavno bavila kako bih uvrstila sve važne aspekte glasa. Zato i jest naslov zbirke "Maria Callas se baca u more" inspiriran jednom od najvećih opernih pjevačica 20. stoljeća.

Za svoje nastupe do sada ste uvijek birali klupske prostore, s obrazloženjem kako se u velikim prostorima magija izgubi, jeste li još uvijek tog mišljenja?

- Meni su do sada više odgovarali manji prostori. Na posljednjim koncertima sam govorila i poeziju. Volim publici vidjeti izraz lica, oči...

Jezik gradi melodiju

Volite li više pjevati pjesme s vlastitim tekstom, uopće, imate li neku koja vas uvijek iznova osvoji?

- Volim pjevati pjesme i drugih autora. Osvajaju me pjesme s jakom emocijom. Žanr mi ponekad uopće nije važan. Nikad nisam bila pobornik jednog žanra. Ako je glazba dobra, slušam je ponovo. Tako biram pjesme i za izvođenje. Važno mi je pratiti vlastitu emociju i donijeti dio sebe svojim pjevanjem.

Što volite slušati osim jazza i etnoglazbe?

- Slušam puno klasičnu glazbu, nju slušam ponajviše. Pratim i world music scenu, posebno fado glazbu. Zanimljivo je da za slušanje najčešće biram instrumentalnu muziku, ona me zaista zna odmoriti.

Imate li neke favorite kad slušate sevdalinke drugih izvođača?

- Sevdah ima sjajne izvođače. U povijesti su to bile Nada Mamula, Zehra Deović, Beba Selimović, Himzo Polovina i drugi... No i danas svojom kvalitetom ne izostaju kraljevi tog žanra; Amira Medunjanin, Damir Imamović i Božo Vrećo. Sve su to sjajni glazbenici koji puno i predano rade i ja im se divim jer su pravi ambasadori svoje kulture.

Zbog čega smatrate da se tradicijska glazba mora pjevati na jeziku originala?

- Zato što je tradicijska glazba nastala na osnovi jezika tradicije. Na osnovi jezika gradi se melodija, ritam i sam glazbeni izričaj. To se jasno može čuti u glazbenim tradicijama naše male Hrvatske, a s toliko puno narječja i različitog govora koji se prenosi na pjevanje. Ona jedino u svom jeziku ima potpunu vrijednost. Naravno da se uvijek može učiniti eksperiment, ali to je nešto sasvim drugo. n