Provedena prva arheološka istraživanja voćinske utvrde
Pronađeni su pokretni arheološki nalazi iz turskog i srednjovjekovnog razdoblja
Zavičajni muzej Slatina u suradnji s tvrtkom Votina d.o.o. i Javnom ustanovom Park prirode Papuk proveo je arheološka iskopavanja u Starom gradu u Voćinu. Riječ je o prvom programu arheoloških istraživanja voćinske utvrde, koji je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Općine Voćin. Premda je Stari grad Voćin upisan na Listu zaštićenih kulturnih dobara, nikakva arheološka istraživanja do sada nisu povedena i još uvijek nije poznat tlocrt utvrde. Prema riječima arheologa Srđana Đuričića, kustosa Zavičajnog muzeja Slatina i sudionika istraživanja, na širem slatinskom prostoru do sada je evidentirano 11 lokaliteta s fortifikacijskim elementima iz različitih vremenskih epoha, koje do sada nisu nikada bile predmet arheoloških istraživanja.
- Najveći dio pripada vremenu srednjeg i novog vijeka, a vidljivi su samo u arheološkim tragovima i elementima opkopa. Ponajbolje sačuvana utvrda na ovom prostoru svakako je Stari grad u središtu Voćina, koji ujedno predstavlja prepoznatljiv element u panorami naselja. Sa svoja tri sačuvana masivna kontrafora (ojačanja zidova) koji stoje na vulkanskoj stijeni trajni je svjedok povijesnih i kulturnih promjena kroz koje je prošao voćinski kraj - kaže kustos Đuričić.
Naselje Voćin u povijesnim izvorima spominje se već u 13. stoljeću kao Athyna u vlasništvu roda Mojslava ili Moslavinskih. Posjed Voćin 1317. godine prelazi u ruke rodu Aba, a u drugoj polovici 15. stoljeća kao vlasnice voćinskog posjeda navode se Katarina i Eufrozina Iločke, kćerke Nikole Iločkog. Godine 1490. spominje se utvrda u Voćinu u ugovoru između Vladislava II. Jagelovića i Ivaniša Korvina. Nakon turskog osvajanja Voćin postaje dio Požeškog sandžaka. Danas utvrda kolokvijalno nosi naziv "Turski grad", ali sudeći po vidljivim ostacima i povijesnim dokumentima ta utvrda izgrađena je mnogo prije osmanskog osvajanja 1538. godine. Ulaskom u sastav Habsburške monarhije, vlasnicima voćinskog vlastelinstva postaje obitelj Caraffa, od 1777. godine Voćin postaje vlasništvo obitelji Janković, a godine 1896. preuzimaju ga baruni Guttman. U 20. stoljeću mjesto proživljava parcijalna paljenja tijekom I. svjetskog rata, rušenja i borbe s civilnim žrtvama tijekom II. svjetskog rata te razaranja i pokolj stanovništva tijekom Domovinskog rata. Zbog svih događanja u prošlosti utvrda je tek djelomično sačuvana. Vidljiva su ojačanja zidova (kontrafori) građena od klesanog vapnenca i vulkanske stijene, a zidovi su građeni od lomljenog kamena i povezani vapnenim mortom.
- Vidljivi ostatci, od kojih je sačuvana samo četverokutna kula ojačana s kontraforima, svjedoče o veličini ove utvrde, a pozicioniranje na uzvisini s koje se kontroliraju prometni pravci prema Požegi i Daruvaru govori o važnosti njena strateškog položaja. Arheološkim istraživanjima otvorene su dvije sonde u kojima su pronađeni brojni pokretni arheološki nalazi iz turskog i srednjovjekovnog razdoblja, a posebice zanimljiv je ostatak masivnog obrambenog bedema na sjevernom dijelu lokaliteta iz turskog razdoblja - dodaje Đuričić te navodi da je probnim arheološkim istraživanjima utvrđen veliki potencijal toga lokaliteta, kako s arheološkog, tako i turističkog aspekta te da su planirana i daljnja istraživanja i nužni konzervatorsko-restauratorski zahvati radi sprječavanja njegova daljnjeg propadanja.
– Poetski rečeno, ostatci utvrde Stari grad nijemi su svjedok promjena kroz koje je prošao Voćin i njegova okolica, kako od sretnih trenutaka koji su zabilježeni na fotografijama i razglednicama, tako i nesretnih čije tragove nalazimo u kraterima avionskih bombi, čahura i udubina od streljiva na njegovim zidovima - zaključuje Srđan Đuričić.
