Nakon što je u kolovozu ove godine u Baranji premijerno predstavljeno treće izdanje knjige Mirka Hunjadija "Baranja – putopis", u petak je u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici ono prezentirano i osječkoj čitateljskoj publici. Trideset pet godina nakon objave prvog izdanja knjige, 1989., i uspjeha koji su doživjela prethodna dva izdanja Hunjadijeva putopisa, u Osijeku su treće izdanje predstavili njezin nakladnik Dubravko Marijanović uime nakladničke kuće Sipar d.o.o., urednik prvog izdanja Josip Cvenić i autorova kći Andrea Ipša.
Andrea se prisjetila kako je njezin otac Mirko svoje doživljaje i impresije iz obilazka najskrivenijih kutaka Baranje pretakao poslije u rukopis.
- Knjiga je autentična, nema prijevare. Svako selo, svaku stazu, svaku baru, sve je to prehodao i pretočio u knjigu - poručila je Ipša.
Dugogodišnja Hunjadijeva suradnica, Vinkovčanka, doktorica književnosti Vlasta Markasović, u pogovoru navodi kako on u svemu traži i nalazi ljepotu.
- On će ljepotu naći i u čaši baranjskog vina i oštrom okusu baranjskoga fiša. Autor je strastveni tragač za ljepotom, koju nalazi na neobvezan i nekonvencionalan način - tvrdi Markasović.
Urednik prvog izdanja putopiosa Baranja, osječki književnik Josip Cvenić, govorio je i o danima i vremenu koje je provodio družeći se s prijateljem Mirkom, napomenuvši kako je Hunjadi 1971. godine bio proganjan od tadašnje vlasti.
- Mirko je bio samo član Matice hrvatske i nije kod sebe imao "neku literaturu" zbog koje bi bio optužen. Ipak, da kao profesor ne bi kvario tadašnju mladež, premješten je u knjižnicu - kazao je Cvenić, dodavši kako su Hunjadijeva zapažanja bila u detaljima, mirisima, osjetima...
S obzirom na to da Hunjadi u putopisu o Baranji s velikim zanimanjem opisuje i ljude, kojima dodjeljuje posebno mjesto, na promociji je autorova kći Andrea pročitala nekoliko izvadaka u odabiru Dubravka Marijanovića, izdavača i urednika trećeg izdanja, inače autorova učenika, a poslije i prijatelja, suputnika u "landranjima" Baranjom.
Mirko Hunjadi je hrvatski pjesnik i putopisac rođen 28. kolovoza 1942. u Vinkovcima. Studij jugoslavistike i psihologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1967. Od rujna 1968. do travnja 1991. bio je profesor Gimnazije i Centra za usmjereno obrazovanje u Belom Manastiru. Pjesme, prozne tekstove, književne i likovne prikaze objavljivao je od 1966. u nizu časopisa i listova. Njegove pjesme u izboru Vladimira Rema uvrštene su u antologije Zaljubljenici Cibalae i Slava Panonije. Nagrađen je 1974. u Osijeku 1. nagradom za priču na natječaju Glasa Slavonije, a u Požegi 1. nagradom za kratki prozni tekst na natječaju časopisa Traženja i Požeškog lista. Vratio se u Vinkovce 1991. i u vrijeme Domovinskog rata radio kao ravnatelj Novosti Radiopostaje Vinkovci i Vinkovačkog lista. Od 1992. bio je profesionalni urednik Slavonske naklade Privlačica u Vinkovcima. Uredio je knjige 1 do 50 Biblioteke Slavonica.
Posljednje godine života proveo je u Belom Manastiru, gdje je i umro 6. siječnja 2017., a pokopan je, prema svojoj želji, na Gradskom groblju u Vinkovcima.