Jedna od najvažnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, Nagrada hrvatskog glumišta, obilježila je svoju 32. godinu postojanja. Na svečanosti održanoj u HNK-u u Zagrebu nagrade su dodijeljene najistaknutijim umjetnicima i predstavama protekle kazališne sezone. Među laureatima bio je i Brođanin Matej Đurđević, koji je osvojio prestižnu nagradu za mušku ulogu za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.

Nagrađen je za ulogu nogometaša Marka Angeleka u predstavi "Kavana na Opatovini" izvedenoj na Histrionskom ljetu. Njegova izvedba pokazala je nevjerojatan glumački potencijal, a ovo priznanje potvrda je njegove posvećenosti kazalištu.

Matej Đurđević

RONALD GORŠIĆ

Matej Đurđević, rođen i odrastao u Slavonskom Brodu, svoju je glumačku karijeru započeo u lokalnim dramskim grupama. Prepoznatljiv je po entuzijazmu i predanosti, koji su ga doveli do kazališnih pozornica Zagreba. Njegova uloga na Histrionskom ljetu nastala je spletom zanimljivih okolnosti – ulogu je preuzeo od kolege Bogdana Ilića, koji je zbog medenog mjeseca morao odustati od nastupa. No upravo se ta prilika pokazala ključnom za Đurđevićev uspjeh.

Kako su izgledali vaši prvi koraci u svijetu kazališta i što je presudno oblikovalo vaš interes prema glumi?

- S kazalištem sam se prvi put susreo u Dramskoj grupi Guliver u osnovnoj školi. Izrazio sam veliku želju da se okušam u glumi i budući da u mojoj osnovnoj školi nije bilo dramske grupe, pohađao sam vikendima satove dramske grupe područne škole u Vranovcima tako da te svoje same kazališne početke vežem zapravo za Vranovce i profesora Gorana Zovka. Kasnije smo surađivali i s divnom redateljicom Dubravkom Zrnčić-Kulenović i koreografom Brankom Bankovićem u okviru manifestacije "U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić" tako da su ti ljudi i rad na tim predstavama definitivno već u ranoj dobi uvelike utjecali na izbor onoga čime se želim baviti u životu.

Koje su ključne prekretnice u vašoj karijeri dovele do osvajanja Nagrade hrvatskog glumišta?

- Što se tiče osvajanja Nagrade hrvatskog glumišta, najprije moram reći da mi je bila iznimna čast primiti ovu nagradu i još jednom zahvaljujem žiriju i svim mojim kolegama. Kazalište je uistinu kolektivni čin i bez njih to ne bi bilo moguće. Kao što sam rekao i u govoru na svečanosti dodjele, uz moj angažman na Opatovini u Histrionima veže se zanimljiva priča. Prvobitno je ulogu nogometaša Marka Angeleka trebao igrati moj dragi kolega Bogdan Ilić, ali budući da se nedavno oženio, on i njegova žena Azra ljetos su išli na medeni mjesec na Kubu, pa je Bogdan morao otkazati svoj nastup na Histrionskom ljetu. Spletom okolnosti sam ja dobio ulogu i, eto, baš se tako posložilo da je moj rad na ovoj ulozi na kraju bio prepoznat i nagrađen. Tako da rekao bih da su utjecaj imali rad, sreća, Bogdan i Kuba ha, ha!

Luka Dobroja

Ova nagrada jedno je od najvažnijih priznanja u hrvatskom kazalištu. Kako doživljavate ovo postignuće i koje značenje ima za vas kao mladog umjetnika?

- Kao što sam rekao, iznimna je čast i privilegij primiti ovu nagradu jer je to nagrada struke. Članovi žirija, mahom vrsni glumci, prepoznali su moj dosadašnji rad i ovom nagradom me zapravo obvezali i potaknuli na još kvalitetniji rad u budućnosti.

Koje su najvažnije osobne i profesionalne vrijednosti koje smatrate ključnima za uspjeh u glumačkom pozivu, te na koji način ste ih primjenjivali u dosadašnjim ulogama?

- Smatram da je za bavljenje glumom uistinu potrebna neka vrsta predispozicije i afiniteta, da mladi ljudi koji se žele baviti glumom moraju imati posebnu vrstu senzibiliteta za ovaj posao. Namjerno to ne zovem talentom jer nisam siguran da do kraja znam što to znači, ali uvjeren sam da glavnina onoga što je potrebno da bi se netko kvalitetno bavio glumom dolazi kroz mukotrpan i predan rad ponajprije na sebi, na svom tijelu, glasu, glumačkoj svijesti i na glumačkoj unutrašnjosti. Zanimljiva mi je jedna Gavellina definicija glume kao "povanjštenja unutarnjeg plova". Mislim da se slažem s tim jer razvojem glumačke tehnike koristiš sve moguće alate kako bi istinski publici na van prenio ono što je unutra.

Koliko su vaše podrijetlo iz Slavonskog Broda i okruženje u kojem ste odrasli utjecali na vaše umjetničko izražavanje i pristup glumačkom radu?

- Ja sam rođen i odrastao u Slavonskom Brodu i naravno da je Brod utjecao na formiranje nekih mojih interesa, pa tako i želje za bavljenjem kazalištem i glumom. Uz dramsku grupu i manifestaciju "U svijetu bajki", istaknuo bih i profesora Hrvoja Špicera, koji je u to vrijeme bio ravnatelj Kazališno-koncertne dvorane IBM i koji je dovodio sve eminentne predstave iz zagrebačkih kazališta, Osijeka, pa čak i Splita. Zbog toga sam ja kao osnovnoškolac i srednjoškolac dobio odličan uvid u to što je kazalište i kakvo je kazalište kod nas. Gledao sam vrsne glumce kao što su Pero Kvrgić, Ozren Grabarić, Alma Prica, Zrinka Cvitešić, Vili Matula, pokojni Mustafa Nadarević i Ivo Gregurević. Svaku sam predstavu koja bi došla u Brod pogledao. Danas to više, koliko vidim, nije slučaj i mislim da bi se na tome trebalo ozbiljno poraditi. Odgoj publike je, po meni, vrlo važna stvar. Isto tako moram naglasiti da je u posljednjih nekoliko godina mnogo Brođana završilo studije glume na raznim akademijama i da bi se ozbiljno trebalo razmisliti o osnivanju profesionalnoga ansambla u Sl. Brodu jer sve predispozicije za to itekako postoje.

Kakve su vaše ambicije i očekivanja u budućnosti te postoje li određeni projekti ili uloge kojima se posebno nadate u nadolazećem razdoblju?

- Član sam ansambla GK Žar ptica iz Zagreba i u budućnosti me čeka igranje u novoj predstavi “Pet nula” u režiji Darija Harjačeka. Još su neki projekti izvan moga matičnog kazališta u nekim inicijalnim fazama pa ne mogu još ništa konkretno otkriti, ali mogu reći da se nadam nekim ulogama na TV-u i filmu te sinkronizacijama crtića, što mi je veliki gušt.