Na pozornici osječkog Hrvatskog narodnog kazališta u subotu, 7. prosinca, u 18 sati, u sklopu 35. Krležinih dana bit će izvedena predstava "Žena himna", nastala prema tekstu Davora Špišića, čiji temelj čini život spisateljice Paule Preradović, autorice austrijske himne i unuke književnika Petra Preradovića. Riječ je o koprodukciji Teatra Fort Forno s Istarskim narodnim kazalištem - Gradskim kazalištem Pula, HNK-om u Mostaru i sarajevskom Udrugom Intermezzo, koju redateljski potpisuje Robert Raponja, a jedna od suradnica na predstavi je autorica glazbe Antonija Pacek.

Osječanka s bečkom adresom neoklasična je skladateljica i pijanistica te psihologinja. Od 2014. objavila je sedam albuma, održala je koncerte u Rimu, Milanu, Muenchenu, Beču, Dubaiju, na Brijunima, na Lopudu, u Dubrovniku..., njezina se glazba pušta na brojnim uglednim radiopostajama diljem svijeta, a ove godine član je žirija za dodjelu prestižne nagrade Grammy. U svoj rodni grad ovaj je put stigla kako bi uoči izvedbe predstave "Žena himna" u HNK-u odsvirala kraći koncert, a u nastavku možete pročitati što je tim povodom ispričala za naš list.

Kako je došlo do suradnje na "Ženi himni"? Kakva iskustva imate vezana uz rad na predstavi i praizvedbu?

- Robert je otprije poznavao moj kompozitorski rad te me je nazvao prošlu jesen i pitao bih li radila glazbu i dizajn zvuka za novu predstavu koju planira režirati i mogu li modulirati melodiju austrijske himne. Moj je odgovor bio, naravno, da sam zainteresirana te mi je poslao Davorovu dramu. Paula Preradović rođena je u Beču, djetinjstvo je provela u Puli, te na kraju ponovno živjela u Beču, gdje se bavila pisanjem. Mislim da je Robert vidio i neku paralelu između njezina i mog života - život između Hrvatske i Austrije, žene umjetnice, majke - te je znao da poznajem austrijsku himnu, za koju je upravo Paula napisala tekst. Njezin divan tekst se do danas još pjeva. Davorov tekst mi je jako pomogao da proniknem u psihologiju glavnog i sporednih karaktera, tako da probrane scene mogu emocionalno obuhvatiti kroz glazbu. Kad je počelo prvo čitanje, bila sam uključena, kao i na prvim probama s predivnim glumicama Monikom, Selmom, Katicom i Anitom. Bila sam prisutna i na posljednjim probama te na praizvedbi u Puli, koja je bila čudesna i predivno prihvaćena od publike. Svi smo bili silno ponosni na cijeli tim nakon praizvedbe.

DEAN TOŠOVIĆ

Što vas se posebno dojmilo u Špišićevu tekstu, kako ste doživjeli njegovu priču o Paulinu životu?

- Špišićeva priča o Paulinu životu od djetinjstva do njezine rane smrti tako je odlično i slojevito ispričana (zadire u intimu i važne prekretnice u životu glavne protagonistice) da je otišla direktno u moje srce i moj centar emocija. Kroz tekst sam dobro osjetila njezine vesele životne momente te jako teške i tužne događaje koji su je formirali. Odmah nakon čitanja teksta izlila sam glavnu kompoziciju (glazbenu temu) za predstavu - "Reminiscent" ili "Prisjećanje", te sam ubrzo modulirala melodiju austrijske himne. Poslala sve to Robertu i Davoru, a njima se sve jako svidjelo, i tako je započela naša suradnja.

Koliko često dolazite u Hrvatsku i posebno Osijek, u kakvom ste danas odnosu s vašim rodnim gradom?

- Dolazim nekoliko puta godišnje posjetiti suprugove roditelje i moje prijatelje. Nažalost, moji roditelji su preminuli prije gotovo 14 godina te osjetim veliku prazninu zbog njihova odlaska kad sam u Osijeku. Volim svoj grad, volim prošetati uz Dravu i prisjetiti se lijepog djetinjstva. U Osijeku sam bila do srednje škole i naučila svirati klavir uz redovito pohađanje Glazbene škole Franje Kuhača. Ljeta provodim s obitelji na otoku pokraj Dubrovnika u našem ljetnikovcu.

Predstavite nam svoj aktualni album "Sparks", po čemu se on najviše razlikuje od vaših prethodnih izdanja?

- Na tom je albumu nekoliko kompozicija inspiriranih Davorovom dramom "Žena himna". Tu je unesena energija našeg timskoga rada, rad režije, te energija kreativne iskre dragih glumica, koje su me također nadahnule kroz interpretacije svih likova, a za dizajn zvuka posebno su bile važne vizije redatelja koje sam nastojala ostvariti/kreirati. "Sparks" je inače moj sedmi album, tako da mislim da su kompozicije zrelije, te se sve lakše muzički mogu izraziti. "Reminiscent", koja je na albumu, a i glavna je tema predstave, dobila je i nagradu od OWMR radija iz Velike Britanije kao kompozicija mjeseca u siječnju ove godine.

Osjećate li se u određenoj mjeri kao psihologinja dok skladate i izvodite svoju glazbu pred ljudima, odnosno smatrate li da ste na neki način ujedinili svoja zanimanja kroz glazbu?

- Mnogi ljudi kažu da ih moja glazba transportira u mislima, te im često djeluje terapeutski jer se puno emocija osjeti u mojim kompozicijama, a posebno onim tužnijim. Sigurna sam da mi psihologija pomaže bolje osjetiti i analizirati karaktere kada radim na teatarskoj/scenskoj glazbi.

Što volite slušati, čija vas glazba nadahnjuje? Što vas još može inspirirati za skladanje?

- Iskreno, ne slušam glazbu često jer nemam puno vremena uz troje djece. Dakle, obitelj, predavanja, komponiranje, no kad slušam, slušam jako svestrano: jazz, klasiku, pop, instrumentale (neoklasiku), čak i hip-hop uz najstariju kćer, sve me zanima. Generalist sam u tom pogledu. Nadahnjuju me ljudi, situacije s puno emocija, drama "Žena himna", filmovi - najčešće drame... Moj suprug je diskofil i audiofil, pa nam je kuća prepuna glazbe i vrhunskog zvuka.

DEAN TOŠOVIĆ

Što za vas znači to što ste izabrani u žiri za dodjelu Grammyja? Možete li nam približiti kako funkcionira žiriranje?

- To mi je, naravno, velika čast. Radiopostaje u Americi su me preporučile The Recording Academy i tako sam dobila poziv, koji sam prihvatila ovo ljeto. Žiriranje funkcionira na način da imamo dva kruga glasanja. Jedan je bio u listopadu, kada sam birala pet kandidata po kategoriji u meni bliskim žanrovima, a gdje je doista dosta glazbe izlistano, koja se morala preslušati, te birati najbolje umjetnike, albume ili instrumentale, te također odabrati među općenitim žanrovima (album godine, umjetnik godine, novi umjetnik godine itd.) za koga bih glasala. Onda dolazi drugi krug glasanja, u toj fazi imamo pet nominacija po kategoriji i moram birati u deset kategorija, koji je po meni najbolji izvođač. Taj drugi krug glasanja bit će uskoro. Dakle, to je doista jako velik posao jer sam savjesna, odgovorna, s puno slušanja glazbe da se dođe do odluke. U prvom krugu imali smo samo 15 dana za tisuće stvari preslušati. Dodjele Grammyja pobjednicima u 94 kategorije bit će 2. veljače u Los Angelesu.

Koji su vam glazbeni i neglazbeni planovi i ciljevi za 2025.?

- Radim na glazbi za jedan kratki film mladog filmaša u Francuskoj, te se veselim novim projektima iz svijeta filma i teatra. Imam već pet novih kompozicija, pa je moguće da ću iduće godine objaviti i osmi album. I dalje predajem na fakultetima, predavat ću socijalnu psihologiju, industrijsku psihologiju i emocionalnu inteligenciju na dva fakulteta u Beču. Osnivač sam tvrtke IMAGINO, koja radi s velikim korporacijama - treniramo zaposlenike da budu kreativniji, a korporacije inovativnije. IMAGINO je koncept baziran na testu na kojem sam naporno radila tri godine. Nakon testiranja zaposlenici prolaze kroz coaching i radionice. Upravo radimo na velikom projektu za Nestlé, veselim se i tome.